Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Prikaz ekonomskog programa Koalicije za evropsku Srbiju
Ekonomska politika

Prikaz ekonomskog programa Koalicije za evropsku Srbiju

PDF Štampa El. pošta
Ružica Mrdaković-Cvetković   
ponedeljak, 19. maj 2008.

Na nedavno održanim parlamentarnim izborima koalicija Za evropsku Srbiju osvojila je najveći broj glasova i najveći broj mandata u Skupštini Srbije. Za razliku od drugih stranaka koje su svoju predizbornu kampanju bazirale prvenstveno na političkim programima, ova koalicija je forsirala priključenje Evropskoj uniji, pitanja kapitalnih investicija iz Nacionalnog investicionog plana, privlačenje stranih investicija, besplatnu podelu akcija građanima, politiku zapošljavanja, promociju razvoja turizma i ruralnog razvoja, što znači da su dominirala ekonomska pitanja. U ovom radu pokušaću da sagledam koliko su ekonomski programi koji su popularisani u predizbornoj kampanji doprineli ovakvim rezultatima. Šta možemo očekivati u oblasti ekonomije, kakve mere će preduzeti nova vlada ukoliko je koalicija Zajedno za evropsku Srbiju bude formirala uz podršku neke od parlamentarnih stranaka videćemo, ali zasada odgovore možemo potražiti u ekonomskom programu Demokratske stranke i G 17 plus. Kakve bi efekte na stanje i perspektive naše ekonomije mogli imati ciljevi zacrtani u ovim programima?

Osnovni ekonomski ciljevi programa koalicije Za evropsku Srbiju

U centru ovog programa su priključenje Evropskoj uniji i unapređenje ekonomskih odnosa sa inostranstvom, zaključivanje međunarodnih trgovinskih ugovora, unapređenje ekonomske bilateralne i regionalne saradnje i saradnje s međunarodnim ekonomskim organizacijama, strana ulaganja, koncesije... Ovakva politika rezultirala je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Ekonomski program ove koalicije sadrži i set mera vezanih za privredni razvoj, ravnomerni regionalni razvoj, održivi razvoj Republike Srbije, poslovno i finansijsko restrukturiranje privrednih društava, privatizaciju, strukturno prilagođavanje privrede, mere ekonomske politike za rast industrijske proizvodnje u celini i po pojedinim granama, podsticanje investicionih ulaganja, podsticanje razvoja privrede i nedovoljno razvijenih područja, razvoj malih i srednjih preduzeća. U oblasti turizma posebno se može izdvojiti integralno planiranje razvoja turizma, promocija turizma, obezbeđivanje materijalnih i društvenih uslova za razvoj i promociju turizma, istraživanje turističkog tržišta i drugo. Privredni razvoj je složeni ekonomski (i društveni) proces, kojim se jedna zemlja postepeno oslobađa ekonomske nerazvijenosti i siromaštva, a čine ga dve osnovne komponente: privredni rast i promene u strukturi privrede. Ekonomska sadržina privrednog razvoja ogleda se u povećanju proizvodnje i strukturnim promenama.

Sa socijalnog aspekta najvažnije je zapošljavanje u zemlji i inostranstvu i materijalno obezbeđenje za slučaj privremene nezaposlenosti, praćenje migracija i drugo. Pokazalo se da su oblasti poboljšanja uslova života i rada stanovništva, zapošljavanje, zdravstvena zaštita i socijalna pitanja upravo ono što naši građani očekuju. Povećanje proizvodnje, samo po sebi, nije dovoljno ukoliko se pozitivni rezultati ne ispolje kroz socijalne i „humane“ indikatore stepena razvijenosti privrede (poboljšanje životnog standarda stanovništva – životni standard meren društvenim proizvodom po stanovniku, izraženim u međunarodnim dolarima; znanje; pismenost; zdravstveni pokazatelji, kao na primer broj lekara na hiljadu stanovnika).

U kampanji Demokratske stranke dominirali su projekti finansirani iz Nacionalnog investicionog plana, dok se G17 plus koncentrisala na besplatnu podelu akcija građanima i privlačenje stranih investitora. Ova problematika bila je obuhvaćena još u ekonomskom programu stranke G 17 plus za prethodne parlamentarne izbore:

– prepoloviti stopu nezaposlenosti u narednih pet godina sprovođenjem Nacionalnog investicionog plana;

– Nacionalni investicioni plan će omogućiti jaču ekonomiju, ravnomerni regionalni razvoj, bolje puteve i lokalnu infrastrukturu, moderne škole i bolnice, nova pozorišta i domove kulture i savremene sportske objekte;

– obezbediti Srbiji članstvo u Evropskoj uniji;

– „omogućiti najboljim stručnjacima da predvode Srbiju da bismo brže išli napred“;

– „boriti se protiv korupcije, da novac građana ne ide u džepove tajkuna i korumpiranih državnih činovnika. Formirati potpuno nezavisno antikorupcijsko telo i drastično povećati zatvorske i novčane kazne za korupciju, uz obaveznu zaplenu imovine stečene korupcijom“;

– investirati u Beograd za sledeće namene: veća zaposlenost, bolja komunalna infrastruktura, moderne škole, nova pozorišta i institucije kulture i sporta;

– u oblasti zdravstva izgradnja Kliničkog centra, rekonstrukcija bolničkih centara Zemun i Zvezdara, bolnica „Dr Laza Lazarević“, „Dedinje“ i „Banjica“ i svih 17 domova zdravlja u Beogradu;

– izgradnja saobraćajne obilaznice oko Beograda i dva nova mosta preko Save i Dunava;

– izgradnja 2.000 nekomercijalnih stanova.

„Građani Srbije treba da imaju bolji životni standard, više posla, veće plate. Novac ne sme da nestaje u korupciji ili da odlazi mafiji.“

U programu ekonomske politike iz 2003. godine ova stranka se obratila biračima sledećim rečima: „Svi smo očekivali mnogo više od promena posle 5. oktobra 2000. godine. Istina je da postoje pozitivni rezultati, ali su oni daleko ispod naših potreba i naših mogućnosti. Iako je ostvaren zavidan stepen građanskih sloboda, poboljšana međunarodna pozicija zemlje i relativno uspešno započeta makroekonomska reforma, u poslednjih godinu dana svi osećamo da stvari više ne idu kako treba i da mnogo toga mora drugačije da se radi. U sudstvu i policiji nisu izvršene nikakve promene, korupcija je zahvatila sve nivoe vlasti, privreda je ušla u recesiju iz koje ne može da se izvuče bez ozbiljne promene ekonomske politike. I dalje ne postoji elementarna pravda, nesigurnost je u radničkim krugovima, seljaci su iznova prevareni, investitori se premišljaju...

Neki pozitivni rezultati u odnosu na proteklu tragičnu deceniju su svakako postignuti, ali su problemi sa kojima se svi vi susrećete daleko veći. Rešenja postoje i mi ih nudimo u ‘Novom programu za novu vladu'.“

Izgleda da se opet očekivalo mnogo više. Određeni rezultati su postignuti u ekonomiji u sledećim oblastima: stabilnost kursa i cena, jak dinar, javne finansije u funkciji privrednog razvoja (razvojni budžet, smanjenje poreza, modernizacija poreske uprave, carinskih i inspekcijskih službi), reformisan poreski sistem, reformisan bankarski sistem, korekcija modela privatizacije, poboljšanje investicione klime, ali se izgleda u oblasti korupcije nije odmaklo ni pedalj, najveći domet u borbi protiv korupcije je dopadljiva parola koalicije za evropsku Vojvodinu „Stavi tačku na pljačku“. U Srbiji je još uvek velika stopa nezaposlenosti, odliv kadrova u inostranstvo, sve je nepovoljnija starosna struktura stanovništva (mada se penzije isplaćuju redovno).

Ciljevi zacrtani u programima stranaka delimično su realizovani kada su stranke uzele učešće u vladi i postale kreatori ekonomske politike. Donet je zakon o pravu na besplatne akcije i novčanu naknadu koju građani ostvaruju u postupku privatizacije, na osnovu koga građani koji u postupku privatizacije nisu stekli akcionarska prava stiču pravo na jednak iznos novčane nadoknade i na jednak broj akcija preduzeća u kojima država ima vlasništvo: NIS, Telekom, Elektroprivreda Srbije, SAT, Aerodrom Nikola Tesla, Galenika. Građanima koji su se među prvima prijavili već su dostavljena obaveštenja o sticanju prava na akcije u velikim javnim preduzećima.

Obezbeđeni su prihodi od privatizacije, mada su metodi privatizacije diskutabilni, napravljen je zaokret time što su privatizacioni prihodi, ranije trošeni za pokriće budžetskih rashoda, putem Nacionalnog investicionog plana usmereni u investicije. Investirano je u izgradnju mnogih fabrika, puteva, vodovoda, škola, zdravstvenih centara, turističkih objekata u Srbiji, ali ima i neracionalnog trošenja sredstava za projekte koji baš i nemaju efekte na privredni razvoj zemlje i poboljšanje materijalnog položaja građana.

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji predstavlja korak napred ka Evropskoj uniji, otvaranje nekih fabrika i pogona koji su sufinansirani sredstvima iz Nacionalnog investicionog plana, izgradnja saobraćajne i komunalne infrastrukture i dolazak nekih stranih investitora (nedavno potpisan ugovor Zastave i Fijata) sigurno su imali odlučujući uticaj na volju biračkog tela u Srbiji na nedavno održanim izborima.

Zaključak

Srbiji su potrebne brže promene i razvoj, promene privredne strukture, koje bi se direktnije odrazile na povećanje proizvodnje i poboljšanje životnog standarda stanovništva. To je oblast u kojoj bi nova vlada trebalo da postigne rezultate kako bi zemlja izašla iz bede i siromaštva i uključila se u evropske tokove. Srbija u Evropi znači uključenje nacionalne ekonomije u evropsko tržište i regionalne integracije na području Evrope.

Literatura:

Bilten javnih finansija, Beograd, Ministarstvo finansija Republike Srbije;

www.nip.sr.gov. yu;

Kako najbrže ojačati srpsku ekonomiju, G 17 plus, Beograd 2006;

Kako najbrže ojačati Srbiju, G 17 plus, Beograd 2006;

Kako najbrže razviti Beograd, G 17 plus, Beograd 2006;

Novi program za novu vladu, G 17 plus, Ekonomska politika , novembar 2003;

Predlog programa stranke G17 plus, tim za finansije.

 

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner