Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Dobrodošli ponovo u krizu evrozone
Ekonomska politika

Dobrodošli ponovo u krizu evrozone

PDF Štampa El. pošta
Volfgang Minhau   
utorak, 02. oktobar 2012.

(Fajnenšel tajms, 1.10.2012)

Jeste li zapazili da poluživot optimizma evrozone postaje sve kraći? Ma, svega pre tri nedelje predsednik Evropske centralne banke (ECB), Mario Dragi, najavio je program svoje Direktne monetarne transakcije (Outright Monetary Transactions: OMT) – program kupovine državnih obveznica bez postavljanja ograničenja unapred. Izgledalo je da je postignut konsenzus bio ili kraj krize, ili bar njene akutne faze.

Prošle nedelje su investitori, a i španski novinari, iznenada – i na svoj užas – došli do otkrića da Nemačka ipak neće dozvoliti Španiji da sruči rizike svojih banaka na Evropski stabilizacioni mehanizam (ESM), fond za spasavanje evrozone. Ovo izgleda da protivureči izjavi vođa država evrozone od 29. juna, u kojoj su rekli da je „imperativno preseći začarani krug između banaka i državnih obveznica“. Taj sporazum su vođe evrozone postigli tek pred zoru, i to posle diplomatskog prepada premijera Italije i Španije. Ma o čemu da su se tog jutra sporazumeli – to je, u svakom slučaju, bilo različito protumačeno u Španiji, odnosno u Nemačkoj. Špansko tumačenje je bilo da će do početka sledeće godine EU prihvatiti bankovnu uniju. U tom slučaju bi došlo do automatskog prebacivanja tereta za rekapitalizacije španskog bankarskog sistema sa Španije na ESM.

Ali, kancelar Nemačke Angela Merkel i njen ministar finansija Volfgang Šojble to uopšte nisu tako shvatili. Oni su tokom nekoliko proteklih dana pojasnili kakvu to vrstu bankovne unije oni žele. Ja bih stav Nemačke ovako sažeo:

Angela Merkel i Volfgang Šojble

1. Mi uopšte i ne želimo nekakvu bankovnu uniju, ali ako je baš moramo imati – želeli bismo da ograničimo oblast delatnosti onog pan-evropskog [finansijskog] nadzora samo na nekoliko velikih banaka čija poslovanja sežu daleko preko državnih granica.

2. Idealno, ECB ne bi trebalo da bude taj nadzornik: a ako to, pak, ECB mora da bude onda su neophodna ograničenja i obezbeđenja snažnija od onih koja se [sada] predlažu, kako bi se obezbedilo da monetarna politika ostaje nezavisna od tog nadzornika.

3. Neće biti zajedničkog osiguranja depozita.

4. Bankovna unija neće raditi sa rizicima iz prošlosti, nego samo sa problemima koji bi nastali u budućnosti. Španski bankarski program ostaje bankarski program [same] Španije.

5. ESM ne bi smeo da preduzima direktne rekapitalizacije, sve dok se ne uvede bankovna unija u svoj njenoj širini. Za to će biti potrebno mnogo godina. Da li vi to smatrate kršenjem onog sporazuma od 29. juna  – potpuno je irelevantno. Bitno je da ne možete progurati kroz bankovnu uniju ništa što je suprotno eksplicitnoj volji vlade Nemačke, parlamenta Nemačke, celokupne javnosti Nemačke, kao i Bundesbanke. Pretpostavljam da će se, na kraju krajeva, EU saglasiti sa nekom muljavinom. Ali, to neće biti relevantno za razrešavanje ove krize.

Jens Vajdman, predsednik Bundesbanke prošle nedelje rekao je da je bankovna unija u stvari maska za transferni mehanizam. On je u pravu: bankovna unija bi rekapitalizovala španske banke na račun severnoevropskih poreskih obveznika. Pa, to i jeste njena svrha i bilo bi nepošteno da se to poriče. Bankovna unija napravljena na pravi način u stvari predstavlja fiskalnu uniju. To nije nešto da se sklepa pre Božića, niti da se oformi pomoću neke direktive. Ranije sam pisao da je bankovna unija još krupniji sporazum od obveznica evrozone. Obveznice evrozone možete projektovati sa mnogim obezbeđenjima i osiguranjima. Na stolu se nalaze čak i predlozi koji bi obveznicu evrozone pretvorili u instrument za uvođenje stroge štednje – takozvane “obveznice povraćaja kredita“ (debt redemption bond). Radije bih imao bankovnu uniju bez obveznica povraćaja kredita, nego da imam samo te obveznice. Ma – radije i ništa – samo ne njih.

Sudeći po toku političke debate, Nemačka nije spremna ni za kakvu vrstu fiskalnog mehanizma transfera sredstava. Štaviše – Nemačka nije spremna za prihvatanje bankovne unije. Gospođa Merkel se nikada u Nemačkoj politici nije ozbiljno zalagala za bankovnu uniju. Sve što jeste činila bilo je da omalovažava njene implikacije. Savetujem čitaocima da ne upadaju u klopku i misle da će izbori sledeće godine u Nemačkoj na čaroban način ukloniti sve prepreke. Sva predviđanja njihovih ishoda govore u prilog nastavljanja sadašnje politike.

Mario Dragi

Opadajuće šanse za bankovnu uniju stavljaju gospodina Dragija u nepriliku. Njegovom OMT programu je za funkcionisanje neophodno da funkcioniše i bankovna unija. “Podupirači likvidnosti“ (liquidity backstops) Evropske centralne banke pružaju bankama garancije – za sada. OMT program garantuje državna dugovanja. Kako se ovi programi približavaju svom kraju, evrozoni će biti neophodno da ima spremnu institucionalnu strukturu kako bi se uhvatila u koštac sa dva isprepletana rizika: rizikom banaka i rizikom državnih dugova. Bankovna unija bi presekla taj začarani krug. Ali – čak i sa njom u funkciji, pred evrozonom stoji podjednako veliki začarani krug strogih štednji i recesije, a dinamika recesije već poziva na uzbunu.

Kad god ECB priskoči u pomoć, politički proces se usporava. To i jeste ona istinska tragedija rvanja evrozone sa krizom. Sada smo se ponovo našli na onoj tački na kojoj smo bili pre no što je gospodin Dragi najavio svoj OMT program, na tački na kojoj su najavljene mere ponovo u neskladu sa mogućnošću preživljavanja evrozone.

Sa engleskog posrbio: Vasilije Kleftakis

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner