Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Analiza predloga rebalansa budžeta za 2009. godinu
Ekonomska politika

Analiza predloga rebalansa budžeta za 2009. godinu

PDF Štampa El. pošta
Dejan Miljković   
četvrtak, 23. april 2009.

Analiza budžeta može biti istovremeno jednostavna, i veoma komplikovana. Jednostavna je ako posmatrate isključivo brojke (matematički pristup), veoma komplikovana ako pokušate da vidite logiku i posledice takvog budžeta (ekonomski pristup analizi). Na stranama koje slede analiziraćemo predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu (u daljem tekstu: predlog rebalansa budžeta) na ovaj drugi način.

 

Krenimo redom po članovima predloga:

U članu 1. na osnovu projektovanih primanja i izdataka u budžetu konstatuje se da novi deficit budžeta iznosi oko 70 milijardi dinara, što je za oko 20 milijardi dinara više od projektovanog deficita budžeta (49,99 milijardi dinara) u Zakonu o budžetu za 2009. godinu.  

Tabela 1. Primanja i izdaci budžeta Republike Srbije

                                                                                                 u dinarima

I. Primanja budžeta

649.357.997.000

II. Izdaci budžeta i nabavka finansijske imovine

719.871.543.000

III. Rezultat (I. – II.)

-70.513.546.000

Deficit budžeta od 70 milijardi dinara i otplata glavnice duga od 147,9 milijardi dinara finansiraju se primanjima od zaduživanja i prodaje finansijske imovine od 218,4 milijarde dinara. Koristeći matematički pristup, pristup posmatranja brojeva, u odnosu na finansiranje budžeta iz Zakona o budžetu možemo da konstatujemo sledeće:

  • Da se deficit povećao za 20 milijardi dinara, sa 49,9 milijardi na 70 milijardi dinara;

  • Da se otplata glavnice duga povećala za oko 105 milijardi dinara, sa 42,7 milijardi na 147,9 milijardi dinara; i

  • Da su se primanja od zaduživanja i prodaje finansijske imovine povećala za 125 milijardi dinara, sa 92,7 milijarde na 218,4 milijarde dinara.

Posmatrano matematički brojevi se uklapaju, ali logički posmatrano, interesuje me zašto se projektovana otplata glavnice u aprilu povećala za 105 milijardi dinara u odnosu na decembar 2008. godine. To povećanje i povećanje deficita od 20 milijardi dinara uslovilo je i povećanje zaduživanja za 125 milijardi dinara. Naime, projektovani prihodi u rebalansu budžeta smanjeni su za 50 milijardi, a rashodi za oko 30 milijardi dinara u odnosu na decembar 2008. godine kada je usvojen zakon o budžetu, što nam daje takođe povećanje deficita od 20 milijardi dinara. Znači matematički se sve uklapa, samo se postavlja logično pitanje zašto je došlo do povećanja projektovanog iznosa za otplatu glavnice duga i pored svih predstavljenih ekonomskih mera koje, kako je Vlada saopštila, imaju za cilj smanjenje rashoda i povećanje prihoda? No, idemo dalje, možda ćemo i doći do razjašnjenja ove nedoumice.

U pogledu ukupnih prihoda u analizi smo uskraćeni za preciznu informaciju na osnovu kog realnog rasta i stope inflacije su izvršene projekcije prihoda u budžetu. Međutim, na osnovu ukupnih poreskih prihoda od 586 milijardi dinara (vodite računa o razlici između ukupnih primanja i ukupnih poreskih prihoda) može da se proceni da su projekcije izvršene na bazi procene smanjenja realne oktivnosti od 1 do 2 odsto. Kao potvrdu ovom stavu mogu da se pozovem na prethodni tekst „Kud plovi ovaj brod“ gde sam u tabeli 3. pokazao da se ukupni poreski prihodi za ekonomsku aktivnost od -2% kreću oko 570 milijardi dinara. U ovom trenutku analiza poreskih prihoda ne zavisi primarno od poreske osnovice, poreskih stopa, akciza i carina, već primarno zavisi od kretanja ekonomske aktivnosti. Ako predložene, i usvojene, ekonomske mere vlade ne zaustave dalji pad ekonomske aktivnosti, onda će se to negativno odraziti na ostvarivanje projektovanih poreskih prihoda. Stoga neka dublja analiza poreskih prihoda trenutno nije neophodna, naprosto budućnost u pogledu ekonomske aktivnosti je veoma neizvesna. Ali interesantna je jedna druga činjenica u pogledu ukupnih primanja u rebalansu budžeta, a to je da, u okviru neporeskih prihoda imamo novu stavku – sopstveni prihodi budžetskih korisnika. Ova stavka je podigla ukupna primanja za 12 milijardi dinara. Veoma interesantan način za povećanje ukupnih prihoda. Zašto ta sredstva nismo uključili u projektovanje ukupnih primanja u decembru 2008. godine? Matematički posmatrano imali bismo deficit od 38 milijardi dinara, a ne 49,9 milijardi dinara.

Na strani 4. u okviru člana 1. rebalansa budžeta dobijamo informaciju koja može da predstavlja korak ka razjašnjenju logičke nedoumice zašto nam se povećala stavka otplata glavnice duga za 105 milijardi dinara.

Tabela 2. Otplata duga i nabavka finansijske imovine Republike Srbije

Izdaci po osnovu otplate duga

Ekonomska klasifikacija

Iznos u dinarima

1. Otplata duga

61

147.924.632.000

 1.1 Otplata duga domaćim kreditorima

611

130.464.136.000

 1.2 Otplata duga stranim kreditorima

612

13.507.243.000

 1.3 Otplata duga po osnovu aktiviranih

          garancija

613

3.953.253.000

   

Ako uporedimo podatke iz tabele 2. rebalansa budžeta sa podacima iz Zakona o budžetu za 2009. godinu, onda možemo da konstatujemo da se otplata duga domaćim kreditorima povećala za 102,6 milijardi dinara, otplata duga stranim kreditorima za 2 milijarde dinara (kursna razlika) i otplata duga po osnovu aktiviranih garancija za 0,5 milijardi dinara. Da, sada uočavamo da se otplata duga povećala za 105 milijardi prevashodno zbog povećanja otplate duga domaćim kreditorima za 102,6 milijardi dinara. Možda se vi ne pitate, možda ste zadovoljni samo brojevima (cifre se uklapaju), ali mene interesuje zašto se ova stavka povećala u odnosu na onu od pre tri meseca. To nije mali iznos, to je milijardu i nešto evra, i javlja se u aprilu kao obaveza države prema domaćim kreditorima. Izgleda kao da država namerava da se zaduži kratkoročno (do godinu dana) za iznos preko jedne milijarde evra. Možda nisam u pravu, videćemo dalje kroz analizu rebalansa budžeta, ali ako jesam, onda se postavlja logično pitanje zašto to država radi? Zašto, ako veruje u efekte predloženih ekonomskih mera na ekonomsku aktivnost privrede Srbije. Logično bi bilo da se zaduži dodatnih 25 milijardi dinara shodno povećanju deficita budžeta od 20 milijardi dinara i povećanju otplate duga stranim kreditorima za oko 2 milijarde dinara.

U članu 2. predloga rebalansa budžeta konstatuje se da će potrebna finansijska sredstva za finansiranje rezultata budžeta u iznosu od 218,4 milijardi dinara biti obezbeđena iz privatizacionih primanja, kredita, donacija, finansijske imovine budžeta i kroz emitovanje državnih hartija od vrednosti.

Član 3. rebalansa budžeta, kao i identičan član u budžetu, sastoji se iz tri dela – deo A, deo B i deo V. Deo A odnosi se na izdavanje garancija Republike Srbije do iznosa od oko 130,7 milijardi dinara. Radi se o kreditima koji se odobravaju javnom sektoru gde se država javlja kao garant. U odnosu na budžet u rebalansu budžeta vidi se smanjenje garancija za 100 miliona dolara i oko 450 miliona evra, ali je veoma interesantno da se u okviru dela A javlja nova pozicija u kojoj se država javlja kao garant Narodnoj banci Srbije koja će finansirati likvidnost banaka sa iznosom od 40 milijardi dinara! Veoma nezgodna pozicija koja otvara prostor za različita tumačenja i svakako bi trebalo sačekati zvanično objašnjenje Narodne banke Srbije. U delu B koji se odnosi na odobravanje projektnih zajmova značajno se povećavaju zajmovi od poslovnih banaka u rebalansu budžeta, i to za 80,7 milijardi dinara. Konkretno, u pitanju su krediti za programsku podršku budžetu, a ako iznos planiranih finansijskih sredstava pretvorimo u evre po kursu od 94 dinara za evro, onda dolazimo do iznosa od 850 miliona evra koji nisu bili planirani u Zakonu o budžetu za 2009. godinu. U suštini, ovim smo (raz)otkrili 80% povećanja obaveza prema domaćim kreditorima (102,6 milijardi dinara).

Član 5. predloga rebalansa budžeta, kao i istovetni član u Zakonu o budžetu, i govori o raspodeli sredstava budžeta po korisnicima. U budžetu postoji 60 razdela, i ovde neću navoditi smanjenje rashoda za sve razdele, većini čitalaca bi bilo veoma dosadno, mada bi za ponekog bilo zanimljivo to koliko je koji od korisnika sredstava budžeta smanjio svoje rashode. Sa druge strane, želim da ukažem na određene pozicije za koje smatram da su bitne u analizi ostalih članova predloga rebalansa budžeta. Krenimo redom.

Razdeo 1. odnosi se na Narodnu skupštinu i njene stručne službe. Sveukupno rashodi su smanjeni za oko 400 miliona dinara i sada iznose 1,6 milijardi dinara. Više od 50% ovog smanjenja odnosi se na smanjenje plata (ekonomska klasifikacija 411) i smanjenje poslaničkog dodatka (ekonomska klasifikacija 417). Ostatak smanjenja odnosi se na troškove putovanja, materijal, usluge po ugovoru, itd.

Razdeo 2. odnosi se na Predsednika republike. Rashodi su smanjeni za oko 25 miliona i sada iznose oko 126 miliona dinara. Najveći deo smanjenja odnosi se na troškove putovanja koji su smanjeni za oko 22 miliona dinara.

Razdeo 3. odnosi se na Vladu, i nećete verovati, ima 14 pozicija!!! Kada bih Vam sve pozicije naveo umorili biste se od čitanja. No, evo nekih: kabinet predsednika vlade, kabinet prvog podpredsednika vlade, kabinet potpredsednika vlade za evropske integracije, kabinet podpredsednika vlade za privredni razvoj, kabinet podpredsednika vlade za socijalnu politiku, generalni sekretarijat vlade, kancelarija za saradnju sa medijima, kancelarija za evropske integracije, služba za upravljanje kadrovima, itd. Ukupno smanjenje rashoda za svih 14 pozicija je oko 400 miliona dinara i sada iznosi oko 1,5 milijardi dinara. Uštede su uglavnom ostvarene kroz smanjenje plata, doprinosa, stalnih troškova, troškova putovanja, usluga po ugovoru, materijala, itd.

 Razdeo 4. i 5. odnosi se na Ustavni sud i pravosudne organe i nadam se da će mi sudije oprostiti što ću ih ovom prilikom preskočiti i preći odmah na razdeo 8. – Ministarstvo spoljnih poslova. U ministarstvu spoljnih poslova rashodi su smanjeni za oko 740 miliona dinara i sada iznose oko 5 milijardi dinara. Ušteda od 740 miliona dinara je ostvarena na istim pozicijama kao i u okviru razdela 3, ali ono što je interesantno, a javlja se kasnije i u okviru ostalih razdela, jeste pojavljivanje ekonomske klasifikacije 551 koja nije postojala u okviru ovog razdela u Zakonu o budžetu. Ekonomska klasifikacija 551 odnosi se na Nefinansijsku imovinu koja se finansira iz sredstava za realizaciju Nacionalnog investicionog plana, a raspored i korišćenje sredstava ove aproprijacije vršiće se po posebnom aktu Vlade. U okviru ministarstva spoljnih poslova za ovu ekonomsku klasifikaciju izdvojeno je 150 miliona dinara. S obzirom na diskreciono pravo Vlade povodom raspolaganja ovim sredstvima, mi zapravo ne znamo za šta će se ova sredstva koristiti, i da li će se uopšte koristiti jer dopuna određenih članova predloga rebalansa budžeta, o kojima ćemo kasnije govoriti, otvara mogućnost da se ova sredstva i ne iskoriste.

Razdeo 9. odnosi se na Ministarstvo odbrane i obuhvata vojnu odbranu, inspektorat odbrane, vojnu službu bezbednosti i vojno-obaveštajnu službu. Ukupno smanjenje rashoda u okviru ministarstva odbrane iznosi oko 4 milijarde dinara i shodno tome, rashodi budžeta iznose 66 milijardi dinara. Ušteda od 4 milijarde dinara ostvarena je u okviru funkcije 210 – vojna odbrana – i to kroz smanjenje plata (800 miliona dinara), materijala (1,2 milijarde dinara), mašine i oprema (1,7 milijardi dinara), itd.

Razdeo 10. odnosi se na Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ukupni rashodi su smanjeni za oko 2,5 milijarde dinara i sada iznose 40,5 milijardi dinara. Plate su smanjene za 800 miliona dinara, stalni troškovi za 450 miliona dinara, materijal za 820 miliona, itd. I u okviru ovog ministarstva javlja se ponovo nova pozicija 551 u iznosu od 450 miliona dinara.

Razdeo 12. odnosi se na Ministarstvo finansija, i tu bih se malo više zadržao u analizi. Naime, ukupni rashodi u okviru ovog ministarstva se ne smanjuju već se povećavaju za 123 milijarde dinara. Ne, to ne znači da i u okviru ovog ministarstva nije došlo do smanjenja plata, stalnih troškova, materijala, troškova putovanja, itd. Kao i ostala ministarstva i ministarstvo finansija beleži smanjenje na ovim pozicijama, ali je očigledno, usled nepovoljnih ekonomskih dešavanja u našoj zemlji, došlo do povećavanja rashoda na odeđenim pozicijama. Da vidimo pobliže šta se to desilo. Prvo, u okviru funkcije 90, ekonomska klasifikacija 464 – dotacije organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja – došlo je do povećanja rashoda za 29 milijardi dinara i sada iznose 207 milijardi dinara. Od tih 29 milijardi dinara 24 milijarde dinara direktno povećavaju sredstva namenjena za penzije osiguranika zaposlenih koja sad iznose 175,5 milijardi dinara. Sredstva namenjena za penzije osiguranika poljoprivrednika ostaju na nivou od 13 milijardi dinara. Ako tumačite ovo povećanje sredstava kao povećanje penzija, onda ste pogrešili. U jednom od prethodnih tekstova upravo sam objašnjavao da pad ekonomske aktivnosti ima veoma velike implikacije na Fond PIO, jer u okviru ukupnih primanja fonda socijalni doprinosi osiguranika zaposlenih čine 52% tj. oko 242,5 milijardi dinara. Sa padom ekonomske aktivnosti pada i nivo i učešće ovih doprinosa te je stoga potrebno povećati izdvajanja u budžetu kako bi se postojeći nivo penzija održao. Eto još jednog dokaza zašto je krucijalno važno održati, pa i povećati, nivo ekonomske aktivnosti. Iza brojeva stoje ekonomski mehanizmi, i vi prostim brojkama na papiru ne rešavate problem. Šta ako usledi veći pad ekonomske aktivnosti? Rešenje matematičkim pristupom ukazuje na to da će vam biti potrebna dodatna sredstva, ili ćete biti primorani da idete na smanjenje penzija. U svakom slučaju, ni na jedan od pomenuta dva načina nećete rešiti problem, jer je rešenje putem brojeva, rešenje u datom vremenskom trenutku „t“. Ekonomija funkcioniše u vremenskom periodu „t + n“ i jedino održivo rešenje je u sprečavanju daljeg pada ekonomske aktivnosti. No, idemo dalje. Ovo povećanje rashoda od 29 milijardi dinara plaćeno je smanjenjem transfera ostalim nivoima vlasti za 15 milijardi dinara. Da li je ovo celishodan ekonomski potez? (Svoj stav sam izneo u tekstu „Kud plovi ovaj brod“.)

Povećanje od 29 milijardi i smanjenje od 15 milijardi dinara daje nam plus od 14 milijardi dinara, i postavlja se pitanje gde je ostatak do 123 milijarde dinara povećanja rashoda u okviru razdela 12. Ostatak povećanja nalazi se u okviru razdela 12.3 Uprava za trezor, funkcija 170 – transakcije vezane za javni dug. U okviru ove funkcije vidi se povećanje rashoda na ekonomskoj klasifikaciji 611 – otplata glavnice domaćim kreditorima – za 102, 6 milijardi dinara. Takođe, beleži se rast na ekonomskoj klasifikaciji 441 – otplate domaćih kamata – za 5,6 milijardi dinara. Naravno, ovo su brojevi koji objašnjavaju povećanje rashoda od 123 milijarde dinara, a takođe potvrđuju stav koji sam prethodno izneo, a odnosi se na (planirano) kratkoročno zaduživanje države od preko jedne milijarde evra. (Da je kratkoročno pokazuje rast rashoda za otplatu kamata domaćim kreditorima.) Takođe, uočili smo u članu 2. da je 80 milijardi dinara od poslovnih banaka, a ostatak država planira da ostvari kroz prodaju tromesečnih državnih hartija od vrednosti. Plan aukcija ovih hartija od vrednosti do kraja godine u proseku podrazumeva 4 aukcije mesečno. Na poslednjih nekoliko aukcija država je zabeležila stopostotnu realizaciju i na taj način obezbedila je nešto manje od 3 milijarde dinara po aukciji. To je u načelu u redu, ali i dalje ostaje pitanje zašto to država radi, tj. planira ako zaista veruje da će ekonomske mere održati nivo ekonomske aktivnosti i shodno tome nivo projektovanih ukupnih poreskih prihoda.

Već je mnogo brojeva i tekst opterećuje čitaoca, te ću se u nastavku osvrnuti samo na još dva razdela, razdeo 15. – Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, i razdeo 58 (u okviru člana 6. predloga rebalansa budžeta) – Ministarstvo zdravlja.

Razdeo 15. odnosi se na Ministarstvo ekonomije. Ukupno smanjenje rashoda iznosi oko 8,9 milijardi dinara i sada rashodi iznose oko 35 milijardi dinara. Analiza rashoda ovog ministarstva je jako bitna sa stanovišta ekonomske aktivnosti privrede Srbije te ćemo joj posvetiti malo više pažnje. U okviru funkcije 410, ekonomska klasifikacija 451 – subvencije javnim nefinansijskim preduzećima i organizacijama – beleži se rast rashoda od brojke od 500 miliona dinara na 3,57 milijardi dinara. Sredstva ove aproprijacije u iznosu od 3,5 milijarde dinara namenjene su za program kreditne podrške privredi preko Fonda za razvoj. Da, sredstva nisu velika, kao ni povećanje istih u rebalansu, ali svakako bi trebalo pozdraviti nameru koja će direktno, mada nedovoljno, uticati na ekonomsku aktivnost. Sa druge strane, u okviru ekonomske klasifikacije 454 – subvencije privatnim preduzećima – beleži se smanjenje rashoda za 450 miliona dinara, te su ukupni rashodi projektovani na 1,258 milijardi dinara. Sredstva ove aproprijacije koriste se za greenfield investicije, te ovo smanjenje, suprotno prethodnom povećanju, utiče negativno na ekonomsku aktivnost. Značajno smanjenje rashoda imamo u okviru ekonomske klasifikacije 621 – nabavka domaće finansijske imovine. Ova pozicija beleži smanjenje od 4 milijarde dinara te su sada rashodi na ovoj poziciji 13 milijardi dinara. Ono što je još bitnije u pogledu ove pozicije jeste da su Vlada ili ministar izbegli da se odrede u pogledu namene finansijskih sredstava u iznosu od 13 milijardi dinara. Naime, u zakonu o budžetu imamo preciznu informaciju da su sredstva od 3,1 milijardu dinara namenjena za start-up kredite za početnike preko Fonda za razvoj, da su sredstva od 14 milijardi namenjena za osnivački ulog, za ulaganja od posebnog značaja (Fiat-Zastava) i namenski kredit za Fiat. Sada u rebalansu budžeta imamo informaciju da su sredstva (bez brojčanih vrednosti) namenjena za:

§         Start-up kredite za početnike,

§         Za osnivački ulog i ulaganje od posebnog značaja (Fiat-Zastava, RTB Bor, i drugo),

§         Za namenske kredite za podsticanje izvoza,

§         Za subvencionisane kredite za likvidnost privrede,

§         Za potrošačke kredite za kupovinu domaćih proizvoda,

§         Za druge mere za podsticanje privrede (program zamene starih automobila za nove, program subvencionisane prodaje domaćih traktora i drugo).

Svakako treba podržati namenu ovih sredstava jer sa jedne strane utiču pozitivno na ekonomsku aktivnost, a sa druge strane na agregatnu tražnju. No, nešto drugo je ovde čudno, sa 17 milijardi dinara smanjeni su rashodi na 13 milijardi dinara, a lista namenskog trošenja sredstava se značajno proširila. Ako su start-up krediti ostali na nivou od 3,1 milijardu dinara (reklame na RTS-u su potvrda ovom stavu), a Vlada nas je obavestila da subvencioniše kamate na kredite za likvidnost u iznosu od 4 milijarde dinara, i kamate na potrošačke kredite u iznosu od 1 milijarde dinara, i još plus imamo kredite za podsticanje izvoza, kao i 1000 evra za zamenu automobila i 2000 evra za kupovinu domaćih traktora, onda se pitam šta se dešava sa osnivačkim ulogom za Fiat-Zastava. Dobro, znamo da je Fiat odložio na neodređeno vreme uplatu svog osnivačkog uloga od 199,53 miliona evra, ali šta se dešava sa našim obavezama od 49,76 miliona evra po pitanju osnivačkog uloga. Da li smo i mi odložili uplatu osnivačkog uloga, ali ne želimo da to saopštimo, ili se možda sredstva za osnivački ulog nalaze u okviru projektovanih sredstava na ovoj poziciji? Pretpostavimo da se nalaze na toj poziciji, ali onda se postavlja logično pitanje zašto su rashodi u budžetu na ovoj poziciji bili za 4 milijarde veći, a lista namenskog trošenja daleko manja. O tome nek prosude sami čitaoci.  

U okviru ovog istog razdela 15, funkcija 412, ekonomska klasifikacija 451 – subvencije javnim nefinansijskim preduzećima i organizacijama smanjena su sredstva za 280 miliona dinara, tako da ukupni rashodi za ovu ekonomsku klasifikaciju sada iznose 920 miliona dinara. Ovo nije značajno smanjenje ali sam ga naveo jer direktno ukazuje na grešku koju sam načinio na samom početku ove analize. Ovo smanjenje od 280 miliona dinara odnosi se na zarade invalidnim licima, kao i za poboljšanje uslova rada invalidnih lica. Takođe, u okviru ekonomske klasifikacije 472 smanjena su sredstva za „Tranzicioni fond“ za 2,5 milijarde dinara. Malo kasnije ću vam reći gde sam tačno pogrešio, u stvari čim ukažem na to gde je ostvareno smanjenje rashoda u razdelu 60 – Ministarstvo zdravlja.

Rashodi Ministarstva zdravlja smanjeni su za 3,1 milijardu dinara u okviru glavnog programa 1804, funkcija 760 – obezbeđivanje obaveznog zdravstvenog osiguranja za lica bez sopstvenih prihoda. U budžetu za 2009. godinu su projektovana sredstva za ovu poziciju u iznosu od 3,64 milijarde dinara i ta sredstva imaju za cilj da obezbede zdravstvenu zaštitu licima koja se smatraju osiguranicima po članu 22 stav 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju. Da biste shvatili o kojim licima se radi i na kome se uštedelo 3,1 milijarda dinara u prilogu ovog teksta navodim kompletan tekst člana 22 Zakona o zdravstvenom osiguranju [1].

Da, na početku sam napravio grešku kada sam ukazao da pri analizi budžeta morate pored matematičkog pristupa, da uključite i logički i ekonomski pristup. Sada moram da dopunim svoj stav i konstatujem da pored navedenih pristupa morate da uključite i socijalni, kao i humani pristup. Verujem da nije potrebno da objašnjavam zašto, nakon prethodnog primera „uštede u budžetu“ Ministarstva zdravlja.  

Predlog rebalansa budžeta završava se članom 20. ali meni lično je interesantniji član 8 koji konstatuje da se u članu 9. Zakona o budžetu posle stava 2 dodaje novi stav 3 koji glasi: „izuzetno u 2009. godini u slučaju da se primanja budžeta Republike Srbije ostvaruju u manjem iznosu od planiranih i posle preduzimanja mera iz člana 42. Zakona o budžetskom sistemu, Vlada može doneti odluku da se iznos aproprijacije koji nije moguće iskoristiti, unese u tekuću budžetsku rezervu“. Pre nego li objasnim zašto mi je ovaj član predloga rebalansa budžeta posebno zanimljiv, moram prvo da vas upoznam sa članom 42 Zakona o budžetskom sistemu. Član 42 konstatuje da ako se u toku fiskalne godine izdaci povećaju ili primanja smanje, na predlog ministra može se obustaviti izvršenje pojedinih izdataka ne duže od 45 dana. Stav 5 ovog člana konstatuje da bi u tom slučaju Vlada morala da obavesti Narodnu skupštinu. Šta je poenta? Vlada ima mogućnost da nakon isteka 45 dana iznose određenih aproprijacija prosto isključi iz izvršenja budžeta i prebaci ih u tekuću budžetsku rezervu. Znači iznosi aproprijacija se i dalje nalaze na rashodnoj strani budžeta ali nisu više u funkciji izvršenja budžeta. E, sada, zašto mi je ovo interesantno? Vraćam se na ekonomsku klasifikaciju 551. Da Vas podsetim, radi se o Nefinansijskoj imovini koja se finansira iz sredstava za realizaciju Nacionalnog investicionog plana, a raspored i korišćenje sredstava ove aproprijacije vrši se po posebnom aktu Vlade. Znači potpuno nedefinisana pozicija, međutim ako saberete iznose ove ekonomske klasifikacije u različitim razdelima, onda dolazite do sume od oko 10 milijardi dinara! A to znači da Vlada elegantno može da smanji realizaciju rashoda, ne i same rashode - jer će se povećati tekuća budžetska rezerva - za dodatnih 10 milijardi dinara. Naravno ovaj član obezbeđuje Vladi diskreciono pravo i u pogledu drugih pozicija u budžetu, s tim da mora da obavesti Narodnu skupštinu.

Na kraju vratimo se na početak. Matematički posmatrano analiza budžeta je sasvim korektna, mada ima nekoliko grešaka koje su verovatno nastale u žurbi tokom pripremanja dokumenta – razdeo 15 funkcija 474 ekonomska klasifikacija 621 u objašnjenju je dodato 5 miliona dinara više, i razdeo 17 funkcija 450 ekonomska klasifikacija 451 umesto iznosa od 9,5 milijardi namenjenih za subvencije JP „Železnice Srbije“ stoji iznos od 950 miliona dinara.

Logički posmatrano, posebno sa stanovišta člana 8. koji smo malopre analizirali, rebalans budžeta ostavlja pristojan manevarski prostor Vladi. Međutim, ekonomski posmatrano predlog rebalansa budžeta nije me uverio da će doprineti sprečavanju daljeg pada ekonomske aktivnosti. No, treba reći da sprečavanje daljeg pada ekonomske aktivnosti ne zavisi samo i isključivo od rebalansa budžeta. U predlogu ekonomskog koncepta koji je prezentiran na sajtu NSPM, a koji je zatim razrađivan u sledećih nekoliko tekstova, uvek iznova potenciram da je potrebno ostvariti sinergetski efekat primenjenih mera iz različitih oblasti kako bi se sprečio dalji pad ekonomske aktivnosti. Ko je pažljivo čitao tekstove i pratio odluke Vlade u pogledu predloga ekonomskih mera mogao je da uoči da je nekoliko predloga Vlada usvojila i predstavila kao svoje mere, što je dobro (nije bitno ko je autor predloga, jedino što je važno jeste da li te mere daju pozitivne rezultate). Ali to ipak nije dovoljno jer i dalje jedan od ključnih problema je visoka referentna kamatna stopa. To stvara velike probleme kako realnom sektoru, tako i budžetu - na primer, konstatovali smo rast rashoda po osnovu otplate domaćih kamata za 5,6 milijardi dinara. Drugo, sa smanjenjem referentne kamatne stope država ne bi morala da vrši aukcije hartija od vrednosti po kamatnoj stopi od 16,36%. Pošto se stiče utisak da su ovi tekstovi čitani „tamo gde treba“, narednih dana predstavićemo detaljnu razradu načina na koji Vlada može da pomogne guverneru NBS da značajno smanji referentnu kamatnu stopu i na taj način pomogne i privredi i budžetu i građanima Srbije.       


[1] PRILOG

 

Zakon o zdravstvenom osiguranju

Član 22.

Osiguranicima, u smislu ovog zakona i pod uslovima propisanim ovim zakonom, smatraju se i lica koja pripadaju grupaciji stanovništva koja je izložena povećanom riziku obolevanja; lica čija je zdravstvena zaštita potrebna u vezi sa sprečavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i lečenjem bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja; kao i lica koja su u kategoriji socijalno ugroženog stanovništva, ako ne ispunjavaju uslove za sticanje svojstva osiguranika iz člana 17. ovog zakona, ili ako prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ne ostvaruju kao članovi porodice osiguranika, i to:

1)   deca do navršenih 15 godina života, školska deca i studenti do kraja propisanog školovanja, a najkasnije do navršenih 26 godina, u skladu sa zakonom;

2)   žene u vezi sa planiranjem porodice, kao i u toku trudnoće, porođaja i materinstva do 12 meseci nakon porođaja;

3)   lica starija od 65 godina života;

4)   osobe sa invaliditetom i mentalno nedovoljno razvijena lica;

5)   lica u vezi sa lečenjem od HIV infekcije ili drugih zaraznih bolesti koje su utvrđene posebnim zakonom kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, malignih bolesti, hemofilije, šećerne bolesti, psihoze, epilepsije, multiple skleroze, lica u terminalnoj fazi hronične bubrežne insuficijencije, cistične fibroze, sistemske autoimune bolesti, reumatske groznice, bolesti zavisnosti, obolela odnosno povređena lica u vezi sa pružanjem hitne medicinske pomoći, kao i lica obuhvaćena zdravstvenom zaštitom u vezi sa davanjem i primanjem tkiva i organa;

6)   monasi i monahinje;

7)   materijalno neobezbeđena lica koja primaju materijalno obezbeđenje po propisima o socijalnoj zaštiti, odnosno po propisima o zaštiti boraca, vojnih invalida i civilnih invalida rata;

8)   korisnici stalnih novčanih pomoći, kao i pomoći za smeštaj u ustanove socijalne zaštite ili u druge porodice, po propisima o socijalnoj zaštiti;

9)   nezaposlena lica i druge kategorije socijalno ugroženih lica čiji su mesečni prihodi ispod prihoda utvrđenih u skladu sa ovim zakonom;

10)   korisnici pomoći - članovi porodice čiji je hranilac na odsluženju vojnog roka;

11)   lica romske nacionalnosti koja zbog tradicionalnog načina života nemaju stalno prebivalište, odnosno boravište u Republici.

Mesečni iznos prihoda kao cenzus za sticanje svojstva osiguranog lica iz stava 1. tačka 9) ovog člana sporazumno propisuju ministar nadležan za poslove zdravlja (u daljem tekstu: ministar) i ministar nadležan za poslove obezbeđivanja socijalne zaštite građana.

Domaćinstvom, u smislu ovog zakona, smatra se zajednica života, privređivanja i trošenja prihoda ostvarenih radom njenih članova bez obzira na srodstvo.

Osiguranikom, u smislu ovog zakona, smatra se i lice kome je nadležni republički organ utvrdio status izbeglog, odnosno prognanog lica iz bivših republika SFRJ, ako ispunjava uslov iz stava 2. ovog člana i ako ima boravište na teritoriji Republike.

U budžetu Republike obezbeđuju se sredstva za uplatu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za lica iz st. 1. i 4. ovog člana, na osnovicu i po stopi doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje koje su propisane ovim zakonom.

Osiguranici iz st. 1. i 4. ovog člana ostvaruju prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u sadržaju, obimu, na način i po postupku propisanom ovim zakonom i propisima donetim za sprovođenje ovog zakona.

 

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner