Početna strana > Debate > Crkva i politika > Osvrt na status SPC na KiM u Platformi i Rezoluciji Skupštine Srbije
Crkva i politika

Osvrt na status SPC na KiM u Platformi i Rezoluciji Skupštine Srbije

PDF Štampa El. pošta
Velibor DŽomić   
subota, 19. januar 2013.

Pred nama su tekstovi Političke platforme za razgovore sa predstavnicima Privremenih institucija samouprave u Prištini i predlog teksta Rezolucije Narodne skupštine Republike Srbije o osnovnim principima za političke razgovore sa Privremenim institucijama samouprave na Kosovu i Metohiji. I jedan i drugi tekst se, a posebno Platforma, itekako tiču položaja Eparhije raško-prizrenske, a u širem smislu Srpske Pravoslavne Crkve, i zbog toga potrebuju adekvatnu analizu.

U Političkoj platformi za razgovore sa predstavnicima Privremenih institucija samouprave u Prištini, pod tačkom V je obelodanjeno da Republika Srbija, pored ostalog, posebno insistira „na uspostavljanju ugovornog odnosa između Srpske Pravoslavne Crkve i Privremenih institucija samouprave u Prištini”, kao i na tome da bi „ovim ugovorom, koji bi trebalo da uzme u obzir iskustva iz statusa Rimokatoličke Crkve u Italiji, trebalo da bude utvrđena međunarodno validna garancija za objekte Srpske Pravoslavne Crkve, crkvene posede i delovanje Srpske Pravoslavne Crkve na području pokrajine”, a da „detalji vezani za pregovaračku poziciju po ovom pitanju moraju da budu usaglašeni sa predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve”.

1. Sporna pitanja prvog stava

Ovako formulisan politički stav državnog rukovodstva Srbije otvara mnogo pitanja i donosi još više nejasnoća. Pre svega, nejasno je (i nepoznato) da li je Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve uopšte konsultovan prilikom formulisanja ovog predloga. Pregovaračka pozicija Republike Srbije po ovom pitanju je, dakle, jasna: predloženo je zasnivanja ugovornog odnosa između Srpske Pravoslavne Crkve i Privremenih institucija samouprave, i to po uzoru na Rimokatoličku Crkvu u Italiji, tojest na ugovore Svete Stolice i Republike Italije, uz obezbeđivanje međunarodno validnih garancija za imovinu i misiju Srpske Pravoslavne Crkve na Kosovu i Metohiji.

Ovde se uočava više spornih pitanja. Da li Srpskoj Crkvi odgovara ugovorni odnos sa Privremenim institucijama samouprave na delu teritorije koja po Ustavu Republike Srbije spada u teritoriju Srbije? Iz kojih su se razloga tvorci ovog predloga odlučili da kao uzor za Srbiju uzmu položaj Rimokatoličke Crkve? Da li je u slučaju položaja Srpske Pravoslavne Crkve, tojest Eparhije raško-prizrenske, na Kosovu i Metohiji adekvatan primer položaja Rimokatoličke Crkve u Italiji, u kojoj većina stanovništva pripada rimokatoličkoj veroispovesti i u kojoj nije bilo NATO-intervencije i jednostranog proglašenja nezavisnosti jednog dela italijanske teritorije? Da li Srpskoj Crkvi uopšte odgovara taj primer i ta vrsta položaja jedne njene eparhije? I, na kraju, ako Srpskoj Crkvi i, još više, realnosti na Kosovu i Metohiji odgovara primer položaja Rimokatoličke Crkve u Italiji, onda je potpuno nepotreban zahtev za „međunarodno validnim garancijama za objekte Srpske Pravoslavne Crkve, crkvene posede i delovanje Srpske Pravoslavne Crkve na području pokrajine”. Koje su to i kakve su međunarodno validne garancije i u kojim međunarodno-pravnim aktima se nalaze takve garancije za crkvenu imovinu Srpske Pravoslavne Crkve mimo onih koje već ima Rimokatolička Crkva u Italiji? I da li je to uopšte moguće obezbediti?

2. Pitanje ugovora

Poznato je da se Srbija, za razliku od Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nije opredelila za potpisivanje ugovora sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i drugim tradicionalnim Crkvama i verskim zajednicama. Takvih ugovora nema ni u Autonomnoj pokrajini Vojvodini. Da li je realno da Srbija od kosovsko-metohijskih Arbanasa traži da primene model koji ni Srbija nije primenila? Zatim, da li je realno i, što je važnije, koliko može biti kompatibilno sa dobro poznatim stavom Svetog Arhijerejskog Sabora i Sinoda o Kosovu i Metohiji insistiranje na potpisivanju ugovora Srpske Pravoslavne Crkve sa Privremenim institucijama samouprave u Prištini, koje se, u skoro svim javnim glasilima i elektronskim medijima u Srbiji, nazivaju „Skupština Kosova, Vlada Kosova, predsednik Kosova, predsednik Vlade Kosova”? Tvorcima ove ideje je, bez sumnje, jasno da druga ugovorna strana nikako ne bi mogla da se pojavi pod nazivom „Privremene institucije samouprave” nego samo kao „Vlada Kosova”. Još im je jasnije, iz prethodnih sporazuma, da ugovor u ime te ugovorne strane ne bi potpisao niko u ime „Privremenih institucija samouprave” nego u ime „Vlade Kosova”, čije su nadležnosti utvrđene članom 93 takozvanog Ustava Republike Kosovo. Zar tvorcima ove ideje, inače jednoglasno usvojene u Vladi Srbije, nije palo u oči da bi Srpska Pravoslavna Crkva na taj način priznala „Vladu Kosova”? Jer, ona je formirana i radi u saglasnosti sa takozvanim Ustavom Republike Kosovo kojim je ta pokrajina proglašena za „nezavisnu i suverenu državu” (st. 1 čl. 1 takozvanog Ustava Republike Kosova). Samo ova činjenica u potpunosti derogira predlog za ugovorno rešenje položaja Srpske Pravoslavne Crkve na Kosovu i Metohiji. U tom poslu, ne bi se odmaklo dalje od neprihvatljivog za Srpsku Pravoslavnu Crkvu legitimisanja druge ugovorne strane.

Zatim, takav ugovor nije moguć bez zahteva da kosovsko-
-metohijski Arbanasi izmene Zakon o verskim slobodama od 2006. godine, ali i takozvani Ustav Republike Kosovo, s obzirom na to da taj akt u članu 39 normira sistem striktne odvojenosti „verskih zajednica od države”.

Dalje, šta bi činilo sadržaj tog Ugovora po uzoru na italijanski model? Verovatno su tvorci ovog predloga mislili na saradnju Srpske Pravoslavne Crkve sa nelegalno proglašenim institucijama na Kosovu i Metohiji.

3. Položaj Rimokatoličke Crkve u Italiji

S obzirom na ponuđeni model položaja Rimokatoličke Crkve u Italiji kao prototip položaja Srpske Pravoslavne Crkve, tojest Eparhije raško-prizrenske, neophodno je da znamo kakav je ustavni i zakonski položaj Rimokatoličke Crkve u toj državi.  Italija je po odredbama važećeg Ustava parlamentarna republika. Verski sastav stanovništva je sledeći: 82% rimokatolici i ostali (250 hiljada protestanata, 700 hiljada muslimana, 35 hiljada Jevreja). U članu 7 Ustava Italije propisano je da su „država i Katolička Crkva nezavisne i suverene svaka u sopstvenoj sferi. Njihovi odnosi su regulisani Lateranskim ugovorima. Izmene ugovora koje su prihvatile obe strane ne zahtevaju proceduru ustavnih amandmana”. U članu 8 Ustava Italije propisano je da su „sve veroispovesti podjednako slobodne pred zakonom. Veroispovesti koje su drugačije od katoličke imaju pravo da se organizuju u skladu sa svojim pravilima, pod uslovom da ta pravila nisu u suprotnosti sa italijanskim zakonom. Njihovi odnosi sa državom su regulisani zakonom na osnovu ugovora između države i njihovih predstavnika”. U članu 19 Ustava propisano je da „svako ima pravo da slobodno ispoveda svoja verska uverenja u bilo kojoj formi, pojedinačno ili u zajednici sa drugima, da ih širi i manifestuje, javno ili privatno, pod uslovom da verski rituali nisu u suprotnosti sa javnim moralom”. I u članu 20 Ustava propisano je da „crkvena priroda, verski razlozi ili ritualna svrha jedne verske institucije ili zajednice ne može predstavljati razlog za specijalna ograničenja predviđena zakonom niti za specijalno oporezivanje u pogledu njihovog osnivanja, pravnog statusa ili bilo koje njihove aktivnosti”.

Lateranski ugovor između Svete Stolice i Italije od 1929. godine reguliše položaj Države Vatikanskog Grada u okviru Italije i odnose među njima tako da bi se malo šta iz tog ugovora moglo koristiti kao uzor za ugovorno regulisanje položaja Srpske Pravoslavne Crkve na Kosovu i Metohiji. Izmene i dopune Lateranskog ugovora, koje su zajednički usvojile Sveta Stolica i Italija 3. juna 1985. godine, u potpunosti proklamuju načelo saradnje države Italije i Rimokatoličke Crkve. To je normalno i prirodno u italijanskim uslovima, ali, sudeći po prilikama i položaju Eparhije raško-prizrenske, teško je reći da bi se tu mogao naći pravi uzor.   Stručno posmatrano, jednako je neprimenljiv italijanski model kao što je, pre nekoliko godina, neko u srbijanskim medijima proklamovao ideju da se položaj manastirâ na Kosovu i Metohiji uredi na osnovu položaja Svete Gore u Grčkoj.

4. Verske zajednice u Skupštini Autonomne pokrajine Kosova i Metohije

U tački D Platforme predviđeno je da se traži „formiranje dvodomne Skupštine Autonomne pokrajine Kosova i Metohije u kojoj bi gornji dom predstavljao Dom regiona i verskih zajednica, a donji dom bi bio Dom građana”. U Domu regiona i verskih zajednica bi ”svi regioni i glavne verske zajednice bili ravnopravno zastupljeni”. Treba znati da i važeći Ustav Republike Srbije i takozvani Ustav Republike Kosovo proklamuju načelo odvojenosti Crkava i verskih zajednica od države i da je ovaj predlog, sâm po sebi, neprimenljiv.

Pojam „glavnih verskih zajednica” ne postoji u Srbiji, a ni na Kosovu i Metohiji. Predlagači verovatno pod „glavnim verskim zajednicama” podrazumevaju Srpsku Pravoslavnu Crkvu, Rimokatoličku Crkvu i Islamsku zajednicu. Ako je to tako, onda je predlog sâm po sebi diskriminatoran u odnosu na ostale verske zajednice. Čak i kada ovaj predlog ne bi bio diskriminatoran, postavlja se pitanje ko i kako može naterati „glavne verske zajednice” na Kosovu i Metohiji da uđu u političku borbu i odlučuju u jednom od dva doma tog parlamenta koji srpska strana naziva „Skupština Autonomne pokrajine Kosova i Metohije”, a arbanaška „Skupština Republike Kosovo”. Zatim, kako bi se birali poslanici iz redova „glavnih verskih zajednica” za gornji dom tog parlamenta? I da li bi „glavne verske zajednice” u svojim unutrašnjim procedurama otvarale nekakve izborne procese i takmičenje sveštenikâ za funkciju poslanika gornjeg doma? O tempora, o mores!

5. Usaglašavanje države sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom

Više je nego problematičan stav da „detalji za pregovaračku poziciju po ovom pitanju (ugovora sa prištinskim Arbanasima po italijanskom uzoru) moraju biti usaglašeni sa predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve. Evidentno je, međutim, da ponuđena osnova italijanskog modela, izgleda, ne mora biti (a verovatno i nije) usaglašena sa predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve. Nejasno je na koje se predstavnike Srpske Pravoslavne Crkve misli. Da li je to Patrijarh srpski ili Episkop raško-prizrenski, s obzirom na to da Patrijarh predstavlja Srpsku Pravoslavnu Crkvu, a Episkop raško-prizrenski Eparhiju kao organski deo Srpske Pravoslavne Crkve? Ni jedan ni drugi, uz sve uvažavanje njihovog dostojanstva, nema pravo da u okviru svoje predstavničke nadležnosti o tome samostalno donosi odluku. Ako je nejasno da li su predlagači pod „predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve ” mislili na Patrijarha ili Episkopa, onda je sasvim jasno da pod „predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve” nisu precizno i jasno podrazumevali Sveti Arhijerejski Sabor i Sveti Arhijerejski Sinod kao najviša zakonodavna i izvršna tela u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi koja su, po Ustavu Srpske Pravoslavne Crkve, jedino merodavna za donošenje odlukâ o takvim pitanjima.

Sudeći po tekstu Platforme, više je nego očevidno da se o jednoj od duhovno i nacionalno najznačajnijih eparhija Srpske Crkve pokušava nametnuti stav koji je direktno u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije i Zakonom o Crkvama i verskim zajednicama.

6. Zaključak

Može se zaključiti da arbanaška strana neće prihvatiti predloge koji su ponuđeni. Ali, teško je zaključiti da bi i Srpska Pravoslavna Crkva prihvatila ove predloge. I pored teških uslova i činjenice da na Kosovu i Metohiji vladaju teror i bezakonje, najviša i najvažnija tela Srpske Pravoslavne Crkve i dalje treba, po mom mšljenju, da traže zaštitu, ne insistirajući na nemogućim pravnim modelima nego na zaštiti Eparhije raško-prizrenske na isti način kao i za sva druga pravna lica, a za zaštitu svetinjâ ili kulturnih dobara treba insistirati na primeni međunarodnih konvencija o zaštiti kulturnih dobara.

Autor je protojerej-stavrofor

(Sajt SPC)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner