Ne znam, OD SRAMOTE I STIDA prema poginulim, ranjenim,otetim vojnicima i njihovim porodicama, šta da napišem. Kako i koliko bole nepravde nad nastradalim članovima porodice znam iz ličnog iskustva. Moje duboko i iskreno saučešće porodicama nastradalih vojnika.

Više stotina policajaca, specijalaca... obezbjeđivalo je Dobrovoljačku i majke koje su izgubili djecu od po 18, 19 godina su nazvane zločinkama koje se vraćaju na mjesto zločina! Bestidnijih ljudi od većine onih koji danas žive u Sarajevu nisam vidjela, u životu! Iako znam sa kim imamo posla, nekako uvijek uspiju da me iznenade svojom bestidnim postupcima kojima nema kraja! Posebno me je iznenadila starija žena koja pred kamerama izjavljuje pobacaćemo im cvijeće i svijeće! Ona dakle ima namjeru da šutira i baca u smeće cvijet koji je majka NEDUŽNOG DJETETA položila na mjesto gdje je izgubila dijete, ni krivo ni dužno! Svaka ti čast baba, nadam se da ćeš moći mirno da spavaš večeras! Nije tebi lako, nikako! To isto cvijeće obezbjeđuje policija, bar do večeras je bilo tako kako ova baba i njoj slični ne bi ispunili ono što su najavljivali! Neke je toliki strah od istine da su sebe ubijedili u štošta! Sarajevo NIJE grad žrtva, Sarajevo je grad u kojem zločini i danas traju!