Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Dan pobede u Banjaluci

PDF Štampa El. pošta
Slavko Mitrović   
subota, 21. maj 2016.

Srbi su opet bili na pobjedničkoj strani. Poraženi su i okupatori i njihovi domaći pomagači. Nisu uspjeli zavaditi učesnike mitinga na Trgu Krajine i protestante u Parku "Mladen Stojanović". Ovaj put nije uspjela zamisao Bakirove sećije okrenuti Srbe na Srbe.

Protestanti su bili pametniji od svojih ostrašćenih i mržnjom opterećenih vođa. Ivanić je bio barometar - sam sebe je priveo na protest, pa mu je i govor na to ličio. Bosić nije sam umio sročiti pet rečenica zahtjeva, pa mu je spisak napisan na papiriću. Borenović bez sakoa, u košulji, izigrava Baraka Obamu, iako je miljenik britanske ambasade. Nastavio gdje je Ivanić stao, jer su britanske službe u jesen 1999. godine na Balkanu napravile dvije partije demokratskog progresa - jednu za Ivanića, a drugu za Hašima Tačija. Nakon godinu, Tači je morao promijeniti ime svoga PDP-a. Borenović pravi dreku o savezu sa narodom, a ne vidi da mu je Ivanić ostavio propalu koaliciju sa probosanskim Bosićem.

Ivanić udomio sebe i Crnatka, ucjenjujući SDS. Prvo ih natjerao da ga neprijavljenog od Saveza za promjene, pod pritiskom stranaca biraju u Predsjedništvo BiH, a onda im nametne Crnatka za ministra spoljnih poslova. Kao vanparlamentarna stranka, PDP drži dvije ključne funkcije na nivou BiH iako nije dobio glasove čak ni za jednog poslanika u Parlamentu BiH. Voljom stranaca i milošću Bakira Izetbegovića, oduzeli su SDS-u najvažnije pozicije. Nije u pitanju Ivanićeva pamet, već Bosićev kukavičluk i metiljavost u vođenju SDS-a proteklih deset godina. Najduže je predsjednik, duže i od Radovana Karadžića, a biće tek prolazna politička pojava zapamćena po gubitku svih izbora. Osim kada ga u Parlamentu BiH izabere SDA i Šefik DŽaferović, ratni šef policije u Zenici odgovoran sa Sakibom Mahmuljinom za zvjerstava mudžahedina. Bosićev odgovor brižnom patrijarhu da Srpska pravoslavna crkva osnuje stranku i izađe na izbore, pa će se iznenaditi šta bi dobila, biće  zauvijek upamćen u političkoj, ali i nacionalnoj istoriji.

Tako je 14. maj načas okončao višemjesečno huškanje opozicije na Republiku  Srpsku od strane sarajevskih medija i ostrašćene bošnjačke javnosti. Sarajevo je zajedno sa takozvanim savezom za promjene trubilo i gudilo o Miloradu Dodiku, korupciji, kriminalu, hapšenju samo što nije,  po nalogu Tužilaštva SDA i SDS-ove SIPA . Telalili kako se Dodik boji, pa neće praviti kontramiting, izgubio podršku naroda, DNS-a, Srbije i Rusije koju su pritisli drugi problemi. Svoj scenario o sukobima i krvoproliću pripisivali su Dodiku. Jadan Crnadak do zadnjeg tvrdio da neće biti mitinga za podršku Republici Srpskoj.  Dodik proizvodi događaje, a ostali reaguju, skoro reče frustrirani i rezignirani Čavić. Zna se da Čavić nije odustao od pokušaja uklanjanja Bosića sa čela SDS-a, jer svoju stranku nikada neće izgraditi. Od borbe protiv Dodika, ne vidi se još veća borba u SDS-u i PDP-u gdje jedni drugima rade iza leđa.

Proglašen danom D, 14. maj je u nizu neuspjelih sapunica po turskom i američkom receptu obojenih revolucija okončan fijaskom opozicije. Prema zvaničnim procjenama na njihovom protestu do 6.000, a na veličanstvenom mitingu podrške Republici i njenim institucijama, "Srcem za Srpsku", više od 30.000. Važno je reći da je na mitingu bila opuštena i radosna atmosfera, sa pozdravima braći u parku. Slika sve govori, pa to nisu mogli sakriti izvještaji medija na platnom spisku opozicije i pridruženi članovi štaba propalih protesta. Podršku su dobili od sarajevskih medija, prije, za vrijeme, a poslije protesta u falsifikovanju broja učesnika. Ono što raduje, sve je proteklo mirno, iako su takozvani danima prizivali sukobe i krvoproliće unaprijed okrivljujući Dodika. Ministar policije Dragan Lukač odlučno je upozorio da će organizatori biti odgovorni za svaki incident, jasno govoreći o scenariju obojenih revolucija Ukrajine, Gruzije, Makedonije, arapskog proljeća. Zauzme se zgrada Televizije i javi - Dodik pobjegao u Rusiju, osvoje Narodnu skupštinu kad to već nije uspjelo Ranki Mišić. Onda pozovu policiju da se pridruži protestu, a viču ne smijete narod istjerivati iz narodne skupštine. Ko ne vjeruje, neka pogleda film na Jutjubu o organizaciji Kanvas koja je obučavala i usmjeravala proteste rušenja "diktatura" širom svijeta, poslije čega nastupa haos i bezvlašće.

Podrška Republici Srpskoj na mitingu Srcem za Srpsku stigla je sa raznih strana - boračkih legendi, Darka Mladića, Slobodarske partije Austrije čiji kandidat ima najviše šansi u drugom krugu izbora za predsjednika Austrije. Još jednom je potvrđena zajednička politika SNSD-DNS-SP, najdugovječnije trojne političke koalicije u Evropi, potpomognute drugim strankama koje vode odgovorna rukovodstva. Zato s pravom očekuju ponovnu pobjedu, ne samo na lokalnim izborima ove godine, već i opštim 2018. godine.

Polazeći od toga da nema šta izgubiti, opozicija je krenula u protest, tražeći ostavku predsjednika Republike, raspuštanje Narodne skupštine, smjenu Vlade i vanredne izbore. Nije jasno zašto, kada je vlast pobijedila na izborima 2014. godine, treći put zaredom, osvojila 44 poslanička mandata, izabrana je Vlada koju sada podržava 50 poslanika. Takozvani savez za promjene osvojio je 32 mandata, od kojih sada ima 27. Pri tom, na nivou BiH gdje su takozvani vlast sa Bakirom Izetbegovićem, stalna je parlamentarna kriza: u toj koaliciji je bila Komšićeva stranka, pa je izbačena, ubačena Radončićeva, četiri poslanika SDA su u sukobu sa Izetbegovićem. Ne zna se ko čini parlamentarnu većinu, pa se stalno krpe glasovi. SDS, PDP i Čavić su u Sarajevu samo Bakirovi brojevi, jer znaju da ih je kratko pripeo i da ih može izbaciti.

Takozvani prave gluposti i poslije neuspjelog protesta. Požurili da u Beogradu održe konferenciju za štampu, optužujući medije, (jer Vučića ne smiju), što kako kažu, podržavaju Dodika i njegove. Pri tom Čavić reče da u Srbiji vlada stereotip - da nema Srpske bez Dodika i da svi koji ruše Dodika, ruše Srpsku. Samo je to i sam potvrdio, jer Srbija nije neka daleka i nezainteresovana država. U Srbiji žive Srbi koji imaju mnogo srodnika i prijatelja u Srpskoj, svakodnevno je veliki broj u obje srpske države u kontaktima i obostranim boravcima. Ispada po Čaviću da Srbija, njena javnost, vlast i mediji ništa ne znaju o Srpskoj, pa neznalački podržavaju Dodika i njegovu borbu za očuvanje Srpske. Zna Srbija dobro ko je šta.

Logičnije bi bilo da su takozvani požurili u Sarajevo da podnesu izvještaj i da traže novu podršku, poslije posljednje šanse, kako su svojim proglasom sami nazvali svoj protest 14. maja.

(Glas Srpske)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner