Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Republika Srpska – dva dana kasnije
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Republika Srpska – dva dana kasnije

PDF Štampa El. pošta
Željko Malešević   
sreda, 15. oktobar 2014.

Generalni osvrt na izbori proces u RS[1]

Ponedeljak pre podne: Osvanuo je i 13. oktobar 2014. godine, dan posle predsedničkih i parlamentarnih izbora u Republici Srpskoj (RS) i BiH. Uobičajna situacija je da se pobednik izbora zna već 3-4 sata nakon zatvaranja birališta, međutim u RS ovaj put to nije slučaj. Situacija je još uvek neizvesna i takva će ostati sve dok Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) ne saopšti konačne rezultate, tako da će se tek u utorak moći posložiti sve kockice i praviti planovi za budućnost. Iz tog razloga i naslov Republika Srpska – dva dana kasnije. Situacija da ni čitavih 14 sati nakon zatvaranja birališta nemamo konačnog pobednika pokazuje da se radi o tesnoj trci između Milorada Dodika i Ognjena Tadića, tj. Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpske demokratske stranke (SDS).

Činjenica da je CIK BiH prebrojao oko 75% glasova u Federaciji BiH (FBiH), a tek oko 50% u RS, pokazuje da su posmatrači na izborima radili vrlo detaljno, te da su glasovi na većini birališta u RS brojeni dva ili više puta. Sve to oslikava jednu duboku polarizaciju Republike Srpske na dva politička bloka, što svakako predstavlja činjenicu nad kojom bi se svi mi morali ozbiljno da se zamislimo, jer u situaciji kada je RS okružena mnogim spoljnim neprijateljima, jaka politička podeljenost u zemlji sigurno ne doprinosi unutrašnjoj stabilnosti. Ponedeljak je u Srpskoj osvanuo u neizvesnosti i radoznalosti. Na ulici, u kafićima i restoranima, stanovima i kućama, socijalnim mrežama, itd. jedina tema su bili rezultati izbora i ko je pobedio. Primetna je bila nervoza, a među zagriženijim pristalicama SNSD-a i SDS-a i tenzije. Svakako da najveću odgovornost za to snose dve vodeće stranke - SNSD i SDS, te da bi, bez obzira na konačan ishod izbora, upravo iz ovih stranaka morala da potekne inicijativa da se smanji politička netrpeljivost među strankama, što će zasigurno dovesti i do manje netrpeljivosti i smanjenja tenzija među njihovim biračkim telom, a RS dati preko potrebnu političku i stranačku stabilnost.

Uloga stranaka i njihovih lidera je da, osim mobilizacije biračkog tela, obrazuju svoje političke aktiviste na bazi osnovne političke kulture, koja u zemljama Balkana svakako nije na visokom novou, ali je krajnje vreme da se nezadovoljstvo građana i stranačke aktivnosti kanališu kroz utvrđen politički i izborni sistem u okviru predviđenih normi i pravila.

Političke stranke morale bi konačno da shvate da izborna kampanja traje mesec dana i da se završava danom izbora, a da nakon toga sledi formiranje vlade i konstantan rad za opšte dobro. Izborne kampanje su vrlo oštre u većini zemalja zapadne Evrope (koje važe za najbolje primere parlamentarne demokratije) ali završetkom izbora u tim zemljama suprostavljene strane počinju politički rad za opštu dobrobit celog građanstva, a ponegde čak i u zajedničkim koalicijama. Situacija da u RS izborna kampanja permanentno traje 4 godine (od izborne nedelje do sledeće izborne nedelje) onemogućava ne samo formiranje moderne političke kulture, nego i funkcionisanje institucija RS u punom obimu, jer se vlast plaši da sprovede neophodne reforme koje bi eventualno dovele do gubitka glasova, dok opozicija svojim apsolutnim protivljenjem vlasti pokazuje da nije sposobna da doprinese razvoju države. Uloga opozicije je pre svega da kontroliše rad vlade, ukazuje na greške, te da kroz amandmane i dodatne predloge doprinese poboljšanju zakona prilikom njihovog usvajanja u narodnoj skupštini. Većinu ovih stvari opozicija u RS već godinama ne radi i koristi svaku priliku (npr. katastrofalne poplave u maju) da sa vladajućim strankama uđe u oštru konfrontaciju, što pokazuje jedan visok stepen političke neodgovornosti i manjka političke emancipacije opozicije u RS.

Dve najveće srpske stranke u BiH morale bi da shvate da je za stabilnost RS neophodna jedna široka i jaka koalicija srpskih stranaka na nivou institucija BiH. I pored ogromnog animoziteta između vrha SNSD-a i SDS-a postoji jedan maleni prostor koji bi mogao ponovo da oživi zajednički rad ovih stranaka u institucijama BiH, a gde bi SNSD i SDS mogli da okupe oko sebe i preostale srpske stranke. Iako ovo rešenje sada zvuči kao naučna fantastika, poznato je da je dužnost političkih stranaka da rade u interesu svojih građana, a kada imamo u vidu da se RS ugrožava ponajviše iz Sarajeva, onda je jasno da neki najmanji zajednički sadržilac između SNSD-a i SDS-a mora da se nađe, a taj zajednički sadržilac bi morao (i mogao) da bude zaštita interesa srpskog naroda u BiH tj. zaštita Republike Srpske u zajedničkim institucijama.

Za 14 časova CIK BiH je najavio objavljivanje prelimenarnih rezultata izbora u RS i FBiH. Zvanični podaci omogućiće i jednu detaljniju analizu izbornog procesa u RS.

Analiza izbornih rezultata u RS 2014

Ponedeljak posle podne: u 19 sati nakon zatvaranja biračkih mesta CIK BiH je konačno izašao sa zvaničnim rezultatima izbora u RS i FBiH, te tako rešio nedoumice po pitanju podele vlasti, pre svega u RS jer je situacija ovde bila najneizvesnija. Jasno je da je CIK BiH i te kako morao mnogo ranije da izađe sa podacima izbornih rezultata, pogotovo ako se ima u vidu da je većina stranaka u RS izlazila sa potpuno različitim podacima o rezultatima izbora, te da je na taj način povećavana već od ranije prisutna tenzija među srpskim biračima u RS. Izlaznost na izborima u RS bila je 53,15%, a u FBiH za oko 5% manja, što takođe ukazuje da su ovi izbori u RS popraćeni budnije i izazvali veću mobilizaciju birača.

CIK je definitivno rešio pitanje pobednika izbora. Na izborima za Narodnu skupštinu RS najviše glasova dobio je SNSD, ali je zabeležio i gubitak od 5% u odnosu na izbore iz 2010. godine, pa će tako u novom sazivu skupštine imati 30 poslanika (7 manje nego ranije). SNSD će takođe biti i najjača srpska stranka u Domu naroda BiH. Ogroman skok na izborima zabeležio je SDS, koji će imati 27 poslanika u skupštini RS, što je 9 više nego u prethodnom sazivu. DNS, manjinski partner vladajuće koalicije, osvojio je 9 mandata, što je 3 više nego na prošlim izborima. Socijalistička partija RS, drugi manjinski partner vladajuće koalicije, osvojila je 5 mandata i zabeležila blagi porast u odnosu na prošle izbore (1 mandat više). Opoziciona Partija demokratskog progresa (PDP) ostala je na 7 mandata i jedina je stranka koja je na ovim izborima stagnirala, što za ovu stranku svakako predstavlja izborni neuspeh, pogotovo ako se uzme u obzir da je SNSD izgubio deo birača, koje PDP nije uspeo da privuče k sebi.

Ovakva konstalacija snaga u Narodnoj skupštini RS, koja broji 83 mandata, omogućiće formiranje relativno stabilne većine za vladajuću koaliciju SNSD-DNS-SPRS. Ako se uzme u obzir da stranke na vlasti, po difoltu, u izbore ulaze sa teže polazne pozicije, jer je mnogo teže zadržati biračko telo kao vladajuća stranka nego kao opozicija, te da je opozicija na ove izbore izašla udružena, onda se može reći da izborni rezultat vladajuće koalicije predstavlja jedan priličan uspeh. Ipak izborni rezultat i gubitak 7 mandata za SNSD predstavlja veliku opomenu i znak za njihovog lidera Milorada Dodika da je stranka zrela sa temeljne reforme.

Ukoliko rukovodstvo SNSD-a ne izvrši promene u stranci može vrlo lako da doživi sudbinu Demokratske stranke u Srbiji, koja takođe godinama nije shvatala upozoravajuće poruke svojih birača, što je na kraju rezultiralo gubitkom vlasti i rascepom u stranci.

Na izborima za predsednika republike aktuelni predsednik Milorad Dodik ponovo je izabran na svoju funkciju, iako ovaj put sa mnogo manjom razlikom nego 2010. godine. Milorad Dodik je na izborima 2010. porazio svog protivkandidata Ognjena Tadića sa razlikom od 14,6%, dok je na ovim izborima razlika iznosila svega 1,6%. Ukoliko bismo analizirali rad predsednika Dodika u protekle 4 godine, videli bismo da je Milorad Dodik, u skladu sa ovlašćenjima po ustavu RS, napravio izuzetne rezultate na spoljnopolitičkom planu. Osim otvaranja brojnih predstavništva RS po svetu, čiji je cilj promocija i zastupanje interesa RS, predsednik Dodik je uspeo da stekne poverenje ruskog i izraelskog državnog vrha čiju je podršku uživao i na ovim izborima. Nivo odnosa koje RS ima sa Rusijom i Izraelom je takav da i mnoge veće i moćnije države mogu da pozavide RS na tim odnosima.

Svakako da je i Milorad Dodik imao propuste u radu, ali generalna ocena je da je upravo predsednik Dodik osoba, koja je podigla ugled Republike Srpske u svetu, učinila je opšte prepoznatljivom za svetske medijske i političke krugove, te stvorila čvrste veze između Banjaluke sa jedne, te Moskve i Tel Aviva sa druge strane. Ovo je imalo za posledicu i stvaranje moćnih neprijatelja na Zapadu, koji su na ovim izborima vrlo jasno i otvoreno podržali opoziciju. Ako se uzmu u obzir udružena opozicija i jak medijski i politički pritisak na Milorada Dodika tokom izborne kampanje, može se reći da je izborni rezultat Milorada Dodika veliki uspeh, jer je Dodik zabeležio blagi pad (oko 4%) u odnosu na izborni rezultat iz 2010. godine. Ova činjenica svakako ukazuje da većina Srba u RS i dalje smatra Milorada Dodika za najsposobnijeg srpskog političara preko Drine.

Izbornu kampanju Milorad Dodik je vodio prilično suvereno i siguran u svoju pobedu, što se na kraju i dogodilo, iako sa dosta manjom razlikom nego što je Dodik predviđao. Čak i ovaj blagi pad je više rezultat nezadovoljstva birača radom vlade, nego manjak nepoverenja Miloradu Dodiku. Da je vlada RS ostvarila nešto bolje radne rezultate svakako da bi i podrška Miloradu Dodiku na izborima bila veća, možda čak veća i od one iz 2010. godine kada je Dodik bio na vrhuncu popularnosti.

Podršku u svom radu Milorad Dodik imaće i dalje od Emila Vlajkija, koji je ponovo izabran za potpredsednika RS iz reda hrvatskog naroda, a koji je poznat kao osoba koja se izuzetno zalaže za očuvanje i jačanje RS, te dezentralizaciju BiH kroz stvaranje trećeg, većinski hrvatskog, entiteta. Za potpredsednika RS iz reda bošnjačkog naroda izabran je Ramiz Salkić, koji će verovatno u duhu njegovih prethodnika, da nastavi sa radom na slabljenju pozicije RS u okviru centralizovane BiH.

Ognjen Tadić, kandidat ujedinjene opozicije, krenuo je u kampanju prilično agresivno i samouvereno, ali kako je kampanja odmicala, kod Tadića su bili vidljivi sve veći znakovi nervoze i nesigurnosti, koja je kulminirala u katastrofalnom nastupu Ognjena Tadića u emisiji «Apostrof» na banjalučkoj alternativnoj televiziji prilikom duela sa Miloradom Dodikom tri dana pred izbore. Pokušaji Ognjena Tadića da tokom izborne kampanje poistovećuje sebe sa Aleksandrom Vučićem (oponašanje govora, ponašanja, položaja ruku i gestikulicija A. Vučića prilikom medijskih nastupa nisu mogli da prođu nezapaženo), više puta izrečene težnje da postane Aleksandar Vučić Republike Srpske, neshvatanje aktuelnog geopolitičkog momenta u svetu i odsustvo ozbiljnih saveznika u inostranstvu, donele su ustvari jedan kontraefekat, te je Ognjen Tadić od prekodrinskog Vučića postao prekodrinski Toma Nikolić, s obzirom da mu je ovo bio treći izborni poraz u trci za predsednika RS. Tri uzastopna izborna poraza u trci za predsednika RS ozbiljno smanjuju politički kredibilitet Ognjena Tadića, koji ipak nije uspeo da izađe iz uloge perspektivnog mladog političara i postane ozbiljna politička ličnost.

Ipak, da vladajuća koalicija ne odnese pobedu na svim frontovima, pobrinuli su se izbori sa srpskog člana predsedništva BiH. Vrlo tesno na ovim izborima pobedu je odneo Mladen Ivanić iz PDP-a, ispred Željke Cvijanović, koja je bila kandidat vladajuće koalicije. Očigledno su u ovoj izbornoj borbi presudili glasovi bošnjačkih građana u RS, koji su u većinski bošnjačkim izbornim jedinicama mahom podržali Mladena Ivanića. Iako činjenica da su glasovi Bošnjaka odlučili ko će da predstavlja srpskog člana u Predsedništvu BiH ostavlja gorak ukus, mora se reći da su Bošnjaci (kao i svi ostali narodi i nacionalne manjine) ravnopravni građani Republike Srpske, te da i njihovi glasovi moraju da budu posmatrani u tom svetlu. Činjenica da će vlada i predsednik RS dolaziti iz jednog političkog bloka, a srpski predstavnik u Predsedništvu BiH iz opozicionog, sigurno slabi srpske pozicije u zajedničkim institucijama BiH.

Biće zanimljivo videti kako će se Mladen Ivanić snaći na novoj poziciji, s obzirom da je u politici već dugi niz godina, ali nema zapažene rezultate. Pozitivno za RS je da u Predsedništvu BiH više nema Željka Komšića, te da će novi predstavnik hrvatskog naroda u Predsedništvu BiH svakako biti mnogo otvoreniji za saradnju sa srpskim članom predsedništva, gde je do sada Nebojša Radmanović bio prilično usamljen i uglavnom preglasavan od strane dvojca Izetbegović-Komšić.

Iako se na prvi pogled kao najveći dobitnik ovogodišnjih izbora u RS čini SDS zbog značajnog porasta broja mandata, jasno je da je u stvari ova stranka i najveći gubitnik izbora. I sa dodatnim mandatima ostaće u opoziciji, dok je njihov kandidat za predsednika RS poražen na izborima. Bilo je jasno da svako ko izađe na duel Miloradu Dodiku nema velike šanse za uspeh, pa je prilično nejasno kako je SDS odlučio da poziciju kandidata za Predsedništvo BiH prepusti partnerskom PDP-u, s obzirom da je opozicija mnogo više šansi imala da ostvari pobedu na tom nivou izbora.

Ovakav strateški propust mogao bi da dovede do problema unutar samog SDS-a, pogotovo ako se ima u vidu da je SDS poražen i u Doboju, koji važi (pored Bijeljine) za tradicionalno najjače uporište SDS-a u RS. Već na konferenciji za štampu, koju je SNSD održao nekih 2 sata pre konferencije CIK-a, Milorad Dodik se osvrnuo na gore navedene činjenice. Njegov telefonski poziv koji je uputio Mladenu Bosiću, predsedniku SDS-a, govori o visokom nivou pragmatičnosti koju Dodik poseduje, a koja je krajnje neophodna u visokim političkim krugovima. Odbijanje Mladena Bosića da odgovori na telefonski poziv Milorada Dodika, govori u prilog tome da Bosić i dalje nije izrastao u ozbiljnog političara, doraslog da obavlja državotvorne funkcije u RS. Ovo sve bi mogao da bude jasan znak za SDS da je možda vreme za promene u vrhu stranke, što bi eventualno otvorilo i prostor za participaciju u nekim sferama vlasti na zajedničkom nivou, a ako ne to, onda bar ulogu jedne jake, racionalne i konstruktivne opozicije.

Pred strankama vladajuće koalicije nalaze se veliki izazovi. Jasno je da Milorad Dodik mora da promeni jedan broj ljudi iz svog okruženja, koji među građanima RS uživaju izuzetno loš glas, a koji su protekle 4 (i više godina) proveli parazitirajući na budžetu RS bez konkretnih političkih i društvenih rezultata, smatrajući da je dovoljno da budu članovi vladajuće stranke, te da će zahvaljujući radu i popularnosti Milorada Dodika, uspeti da se održe na vlasti i zadrže svoje funkcije.

SNSD mora da izvrši promene u partijskom funkcionisanju ukoliko želi da se kao stranka konačno institucionalizuje. SDS i pored poraza poslednjih godina ima tu prednost da se kao stranka već institucionalizovao, te da bez obzira na promene u vrhu stranke uspeva da zadrži stabilan broj svojih tradicionalnih birača. SNSD sa druge strane, osim Igora Radojičića, nije uspeo da izbaci neke nove ličnosti, po kojima bi stranka bila prepoznatljiva, te je sada situacija takva da se SNSD uglavnom poistovećuje sa ličnošću Milorada Dodika, tj. gleda kroz prizmu jedne ličnosti, a ne kroz prizmu političke grupacije. Neophodno je uvođenje novih i mlađih kadrova u stranački vrh, koji bi mogli da postanu politički stubovi SNSD-a u nekoj daljoj budućnosti.

Takođe, Milorad Dodik kao novi/stari predsednik RS nalaziće se u sve težoj situaciji. Zapadne zemlje, predvođene Velikom Britanijom, Dodika otvoreno označavaju kao svog vodećeg neprijatelja u Bosni i Hercegovini i zasigurno se neće tek tako pomiriti sa ovom izbornom pobedom Milorada Dodika. S druge strane, Dodik će pokušati da još više i ozbiljnije aktivira ulogu Rusije na Balkanu i u Bosni, s obzirom na to da se nekoj većoj i jačoj podršci Republici Srpskoj od strane zvaničnog Beograda ne može nadati.

Nova vlada RS naći će se pred ozbiljnim izazovima. Nema sumnje da na čelu vlade mora da se nađe ličnost sa mnogo većim autoritetom nego dosadašnja premijerka Željka Cvijanović. RS je još uvek relativno mlada demokratija sa vrlo ukorenjenim tradicionalnim shvatanjima i u takvim okolnostima većina građana očekuje na čelu vlade jednog muškog političara. Cvijanovićeva je uložila dosta truda i rada u prethodnoj vladi, ali jasno je da već sama činjenica da se na čelu RS nalazi žena, velikom delu građanstva ne uliva poverenje.

Željka Cvijanović bi mnogo više mogla da doprinese RS i srpskom narodu sa pozicije ministra u vladi ili čak šta više sa pozicije ambasadora BiH u nekoj od zemalja koje se nalaze u angloameričkoj interesnoj sferi (Zapadna Evropa, SAD, Kanada, itd.). Zadaci vlade RS biće pre svega završetak kapitalnih projekata i izgradnja moderne putne mreže, koja je prvi preduslov za privlačenje stranih investitora. Politika međunarodne zajednice da se u prvim posleratnim godinama strane investicije, kroz političke pritiske, ogromnim delom preusmeravaju u FBiH, gde su investitori uglavnom doživeli neuspeh, imala je za posledicu da je danas jako teško naći stranog investitora na Zapadu koji bi bio spreman da uloži finansijska sredstva u BiH i Balkan generalno.

Iz ovog razloga vlada RS moraće da investitore potraži u Rusiji i drugim zemljama BRIKS-a, kao i u zemljama koje se ne nalaze pod direktnim uticajem Vašingtona i Londona. Neophodno je međutim maksimalno pojednostaviti proces za strane investicije, odnosno isključiti svaki uticaj i mešanje politike u isti. Strane investicije moraju isključivo da budu pitanje jasne birokratske procedure, koja bi isključila ucene i mešanja onih koji nisu deo institucija RS ili nisu deo onih institucija koje se bave pitanjima stranih investicija. Vlada mora da povede ozbiljniju borbu protiv korupcije i privrednog kriminala, koji je već decenijama unazad sastavni deo srpskog društva. Ne može se očekivati da se ova pojava iskoreni u roku od nekoliko godina, ali bi jasna volja i ozbiljniji rezultati svakako povratili poverenje građana u institucije i političke predstavnike u zemlji.

Svakako da će najveći zadatak vladi biti konsolidacija finansijske politike tj. smanjenje budžetskih troškova. Okolnosti u kojima radi i funkcioniše vlada RS su izuzetno teške. Osim teške finansijske situacije, vlada RS mora da vodi računa i o socijalno ugroženim grupama stanovnišva, koje čine dobar deo biračkog tela. Osim penzionera i nezaposlenih lica, koji su u svim zemljama regiona socijalno-ugrožene grupacije, ratna dešavanja i nesreće donele su R. Srpskoj i nekoliko posebnih društvenih kategorija, o čijoj egzistenciji i socijalnom statusu mora da brine vlada RS. Radi se o porodicama poginulih boraca, porodicama nestalih i zarobljenih boraca, ratnim vojnim invalidima i velikoj izbegličkoj grupaciji.

Iz budžeta RS izdvajaju se ogromna sredstva (gledano na markonivou) za navedene kategorije stanovništva, a uz to ove kategorije uživaju i određene benificije na tržištu rada, u obrazovanju, itd. Ako uzmemo u obzir finansijsku krizu koja potresa ceo svet, a posebno zemlje u razvoju, jasno je da vlada RS mora da sprovede izvesne mere štednje koje bi dovele do smanjenja javnih dugova, te otvorile prostor za veća ulaganja u obrazovanje, poljoprivredu i privredu. U skladu sa tim neophodno je da vlada u sledećih nekoliko meseci pokuša da nađe zajednički jezik sa predstavnicima pomenutih socijalnih kategorija, gde bi izvesne beneficije, koje su trenutno na snazi, bili ukinute. To sve pre svega odnosi na prednost prilikom zapošljavanja, upisa na fakultet i sl. jer je krajnje neophodno da se svim građanima da jednak tretman na tržištu rada i obrazovanja, što je u interesu cele republike.

S druge strane, gorepomenute socijalne kategorije mogle bi da dobiju izvesne beneficije u oblasti zdravstva i stambenog zbrinjavanja, ali i da same uvide da RS nema ekonomski kapacitet da finansijski brine i izdržava ogroman deo svojih građana, već da bi mnogo bolje bilo da se ta sredstva ulažu u razvoj privrede, te građanima, kroz otvaranja novih radnih mesta, omogući stabilna životna egzistencija i bolji finansijski položaj. Neizostavna je svakako i mera smanjenja državne i lokalne administracije. Iako ovakve mere zvuče donekle i «nehumano» i bile bi krajnje nepopularne, one bi ipak doprinele stabilizaciji državnog budžeta. Ukoliko bi nova vlada u prvih nekoliko meseci svog mandata pokušala da sprovede ove reforme, imala bi dovoljno vremena da do kraja mandata amortizuje «posledice» i pokaže ispravnost učinjenog. Jedna od stvari kojoj bi nova vlada morala da se posveti više pažnje nego u prethodnom periodu je položaj Srba u FBiH, koji je daleko teži nego položaj Bošnjaka i Hrvata u RS. Sve u svemu pred novom vladom RS su ogromni izazovi, na koje će ista moći odgovoriti samo uz dobru saradnju sa predsednikom RS i srpskim predstavnicima u institucijama BiH, kao i uz konstruktivan i državotvoran rad opozicije, koja bi morala konačno da izađe iz okvira palanačkog mentaliteta i dokaže da kao opozicija može da radi konstruktivno u interesu građana Republike Srpske, a ne da im se ceo politički rad svodi na rad protiv Milorada Dodika.

Izvori:

B92: http://www.b92.net

Večernje novosti: http://www.novosti.rs

Narodna skupština RS: http://www.narodnaskupstinars.net

Nezavisne novine: http://www.nezavisne.com

RTRS: http://www.rtrs.tv/index.php

CIK BiH: http://www.izbori.ba


[1] Konačni rezultati izbora još nisu saopšteni, ali veća odstupanja nisu moguća