Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Kako Zapad štiti svoje favorite ili pogled u iskrivljeno "Špiglo"
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Kako Zapad štiti svoje favorite ili pogled u iskrivljeno "Špiglo"

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
subota, 30. april 2016.

Da li islamski teroristi stanuju u Republici Srpskoj i „Herceg- Bosni“ ili u kantonima sa bošnjačkom većinom ? Naravno, za svakoga na lokalu, pa i u Srbiji i Hrvatskoj, pitanje djeluje glupo, ali već za šire okruženje i dalje inostranstvo postoji jedino BiH, projektovana u kancalarijama Vašingtona i Brisela kao „jedinstvena i funkcionalna država“ bez entiteta i kantona. Uostalom, Republiku Srpsku odavno pripremaju  za odstrel, a „Herceg Bosna“ je likvidirana još tokom rata. 

Tako je nedavno u njemačkom „Špiglu“ objavljen tekst pod na slovom „BiH –sigurna kuća terorista“, pa ispada da se odnosi i na Banjaluku i Zapani Mostar. Piše o Ibri Ćufuroviću, koji se prije tri godine pridružio ISIL-u i odrekao se oca nevjernika, o Bajri Ikanoviću, koji je zapovjednik  terorističkog kampa u Siriji, o Nusretu Imamoviću, koji je jedan od vođa Nusra fronta, a sva trojica su „iz BiH“. Njemački istražitelji terorizma otkrili su „na sjeveru BiH“ oko 40 porodica koje žive po šerijatskim pravilima u kućama sa simbolima Islamske države. “Oni regrutuju borce, promovišu džihad i zagovaraju islamski fundamentalizam“, takođe „u BiH“, što će reći i u RS i H-B, a moguće da među njima ima i Srba i Hrvata. 

Poslije serije akcija islamskih terorista u Francuskoj i Belgiji u zapadnoj štampi vrvi od obavještajnih podataka i procjena o ispostavama i ograncima Al Kaide, Nusra fronta, ISIL-a itd. u Evropi. Neposredno prije toga u centru pažnje je bila opasnost od muslimanskih interbrigadista - povratnika sa fronta u Iraku i Siriji u matične evropske zemlje. A neposredno poslije alarmira se zbog infiltracije terorista među migranate koji masovno stižu u Njemačku preko Balkana. Ispostavilo se da se u sve tri varijante opasnosti od islamskog terorizma pojavljuju bosanski muslimani ili njihovi bliskoistočni istovjernici koje tokom rata nisu samo pozvali nego i trajno zadržali kao zetove. A brojna djeca iz bošnjačko-arapskih šerijatskih brakova već su dvadesetogodišnjaci, među kojima se najviše i regrutuju islamski teoristi.

Bezmalo svi uhvaćeni islamski teroristi ili su kao džihadisti boravili u (bošnjačkoj) srednjoj Bosni, ili barem posjeduju bosanske pasoše dobijene od bošnjačkih vlasti, ili su kao pomenuti Ibro, Bajro i Nusret čak Bošnjaci - muslimani, a utvrđeno je da postoje i ilegalni centri za obuku u bošnjačkim kantonima. Zatim, relativno najveći broj evropskih interbrigadista u redovima ISIL-a čine muslimani - Bošnjaci. Najzad, za razliku od rezervisane  Banjaluke i Mostara, muslimansko Sarajevo ili bliskistočno Sarajevo, kako ga zovu komšije iz Istočnog Sarajevo, obezbijedilo je doček migrantima sa Bliskog istoka čim je pomenuto da bi rutu prema Njemačkoj mogli preusmjeriti preko BiH.

Uprkos činjenici da čitava priča o islamskom terorizmu nema niti, po prirodi stvari, može imati veze sa pravoslavnim Srbima i Hrvatima - katolicima, odnosno sa RS i H-B, nego jedino sa Bošnjacima – muslimanima, i kantonima sa njihovom nacionalno-vjerskom većinom, u svjetskim medijima se neprestano govori i piše o „islamskim teroristima u BiH“. I to baš uvijek bez specifikacije o kome entitetu, kantonu i narodu je riječ. Možda se upućenoj lokalnoj publici čini gotovo samorazumljivo da se sve odnosi isključivo na Bošnjake – muslimane, i na četiri kantona na kojima su velikom većinom koncentrisani ...

Inostranoj publici, koja je nedovoljno i tendenciozno informisana o situaciji u BiH, međutim,  još je u glavama stereotip formiran u vrijeme građanskog rata. Srbi i dijelom i Hrvati, bili su etiketirani kao zločinci, a Muslimani kao žrtve, pa prosječna zapadna publika može po inerciji da pomisli da su i ovdašnji islamski teroristi u stvari Srbi i Hrvati ili, svi „Bosanci“ i „Hercegovci“, koji međusobne

Postoje i dodatne komplikacije. Kao leglo iz koga se regrutuju islamski teroristi često se pominju vehabijske komune u Bočinji i Maoči koje se nalaze u BiH, a čak ni ljudi koji žive pedeset kilometara od tog kraja ne znaju da lociraju u kom su entitetu odnosno kantonu su ti topomimi. Kako li to tek mogu da prepoznaju čitaoci novina u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Holandiji za koje je sve to negdje u BiH?      

U specifičnu konfuziju mogu da upadnu i stranci koji su ponešto informisani o istoriji BiH. Ako, recimo, znaju da savremeni Bošnjaci potiču od islamizovanih hrišćana, većinom pravoslavnih i bogumilnih (jeres unutar ortodoksne crkve), te manjinom katoličkih, sasvim je moguće da pomisle da su islamski teroristi baš oni koji su porijeklom pravoslavci i potonji Srbi, inače „skloni nasilju“.

Da takve dezinformacije lako prolaze kod poluinformisanih stranaca, pokazuje manir sarajevskih vlasti da Bošnjake porijeklom iz Sandžaka, koji su inkriminisani za islamski terorizam u BiH poglašava jednostavno građanima iz Srbije, koji su, ispada, u stvari provokatori ubačeni u BiH iz agresorskog susjedstva.

Takvom stereotipu je ipak najviše doprinio poslovičan manir visokih predstavnika, od Vestendorpa do Incka, da sve loše što se dogodi u Federciji proglašavaju (zajedničkim) „beiha“ problemom, a sve što nije dobro u Republici Srpskoj precizno fakturišu na Banjaluku. Dobra ilustracija je problem primjene međunarodne presude po tužbi „Sejdić - Finci“, za koju je srpska strana odmah dala rješenje, ali je već godinama ostala na dnevnom redu zbog

nesporazuma Bošnjaka i Hrvata. Institucije EU, međutim, taj problem ipak nikada ne vezuju za FBiH, nego za BiH. I obratno, za omiljenog Dodika nikad ne kažu da je predsjednik u BiH.

Za svijet i danas u Bosni žive jedino Bošnjaci koji govore bosanskim jezikom, dok su Srbi, pa i Hrvati, bili agresori iz susjednih država koji širom svijeta izdržavaju kazne presuđene u Haškom tribunalu. A preostali su, zahtjevima za poštovanje Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma,  prepreka na putu ka „jedinstvenoj i funkcionalnoj državi“ u sastavu EU. Čak i Voren Hristofer, državni sekretar SAD, tek u Dejtonu je saznao da Srbi (i Hrvati) nisu u BiH stigli početkom rata iz Srbije (i Hrvatske), nego da su starojsedioci.

Da li je ova bizarna zamjena adresa BiH - bošnjački kantoni, samo stvar inercije ili u njoj ima nekog sistema? Da li Zapad dosljedno štiti svoje bošnjačke favorite u BiH ili ih na taj način ucjenjuje? Da li na nivou percepcije gradi viziju jedinstvene BiH bez entiteta i kantona ili Bošnjacima održava iluziju da je cijela Bosna njihova iako vladaju na svega  22 odsto njene teritorije? Da li EU i SAD kao i početkom 90-ih, pa i kasnije, nemaju isto viđenje buduće BiH, ili sa povratkom Rusije u Banjaluku i Turske u Sarajevo, između Putina i Erdogana smatraju ovog drugog za manje zlo?  

Prema „Špiglu“, njemački istražitelji su utvrdili da, opet „u BiH“, a ne u FBiH, odnosno u bošnjčkim kantonima, postoji „desetak sela u kojima se, neometano od vlasti, okupljaju pripadnici selefijskog pokreta, iako Ministarstvo bezbjednosti negira informacije o `šerijatskim selima`”. Ako je tako, zašto onda Brisel, to jeste predvodeći Berlin, nisu direktno ili preko polu/protektora Incka, naložili lokalnoj policiji da hitno interveniše.

Tim strukturama ionako rukovode stranci iz zemalja EU ili SAD, a ne treba ni sumnjati u kooperativnost bošnjačkih policijskih izvršilaca. Izostanak konkretnije antiteorističke akcije u bošnjačkim kantonima (Bočinja, Maoča i sl.), kao i lažno predstavljanje da su legla islamskog terorizma prisutna u cijeloj BiH, može se objasniti jedino opstrukcijom unutar  međunarodnog faktora. To bi moglo da znači da su, recimo, CIA i BND na istom lokalnom zadatku , ali nemaju iste političke naloge. A složno glume da ne znaju gdje su granice entiteta i kantona.   

U sarajevskom kolokvijalnom govoru od Autrougarske je ostalo mnogo njemačkih riječi koje se iskrivljeno izgovaraju. Tako su “Merc hale” (tržnica) postale “Markale”, a “špigl” (ogledalo) postalo  je “špiglo”. Dosljedno tome ovaj komentar teksta u njemačkim novinama naslovili smo “pogled u iskrivljeno špiglo”.

 

(Fond strateške kulture)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner