Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Šta se desilo sa globalnim zagrevanjem?
Savremeni svet

Šta se desilo sa globalnim zagrevanjem?

PDF Štampa El. pošta
Pol Hadson   
četvrtak, 22. oktobar 2009.

Ovaj naslov bi mogao delovati iznenađujuće, kao i podatak da najtoplija godina zabeležena na svetskom nivou nije bila ni 2008. ni 2007, već 1998.

Međutim, to je istina. Tokom poslednjih 11 godina nismo primetili nikvo povećanje globalnih temperatura.

A naši klimatski modeli ovo nisu predvideli, mada je nivo ugljen-dioksida proizvedenog od strane čoveka, gasa koji se smatra odgovornim za zagrevanje naše planete, nastavio da raste.

Dakle, šta se za ime sveta dešava?

Oni koji su skeptični prema klimatskim promenama, koji neprestano tvrde da je uticaj čoveka na klimu precenjen, kažu da su to i predvideli. Oni tvrde da nivo toplote na planeti zavisi od prirodnih ciklusa, nad kojima mi nemamo kontrolu. Ali, koji su dokazi za to?

Tokom poslednjih par decenija dvadesetog veka, naša planeta zaista se brzo zagrevala. Skeptici tvrde da je zagrevanje koje smo uočili bilo rezultat povećane sunčeve energije. Najzad, 98% zemljine toplote potiče od sunca.

Međutim, istraživanje sprovedeno pre dve godine, i objavljeno od strane Kraljevskog udruženja, uticaje sunca proglasilo je nevažnim faktorom. Naučnici su pristupili problemu na jednostavan način: uporedili su emisije sunca i intenzitet kosmičkih zraka tokom poslednjih 30-40 godina sa grafikonom prosečnih svetskih temperatura zemljine površine.

Rezultati su bili jasni. "Zagrevanje u poslednjih 20 do 40 godina ne može biti prouzrokovano aktivnošću sunca" rekao je dr Pirs Forster sa Univerziteta u Lidsu, naučnik sa najvećim doprinosem ovogodišnjem "Međunarodnom panelu za klimatske promene". 

Ali, jedan od proučavalaca sunca, Pirs Korbin iz kompanije "Vederekšn" koja je specijalizovana za dugoročne prognoze, ne slaže se sa njim. On tvrdi da solarne čestice utiču na nas daleko više nego što se trenutno priznaje, čak toliko da su one gotovo u potpunosti odgovorne za ono što se dešava sa globalnim tremperaturama.

On je toliko uzbuđen zbog onoga što je otkrio da planira to da iznese međunarodnoj naučnoj zajednici krajem meseca u Londonu. Ukoliko se pokaže da je u pravu, to bi iz korena promenilo celu stvar.

Okeanski ciklusi

Ono što je trenutno zaista zanimljivo, jeste šta se dešava našim okeanima. Oni su najveći rezervoari toplote na zemlji. Sudeći po istraživanjima koje je poslednjeg novembra sproveo profesor Don Isterbuk sa Univerziteta Zapadni Vašington, temperature okeana su u korelaciji sa globalnim temperaturama. Okeani, navodi on, imaju cikluse u kojima se naizmenično zagrevaju i hlade. Najvažniji ciklus jeste Desetogodišnja pacifička oscilacija.

Većim delom 80-ih i 90-ih, taj ciklus je bio pozitivan, što znači da je bio topliji od proseka. A posmatranja su pokazala da su tada i globalne temperature bile više. Međutim, poslednjih godina ovaj ciklus je gubio na toploti, a odnedavno je počeo da ide ka hlađenju. Ciklusi u prošlosti trajali su približno 30 godina.

Dakle, hoće li i globalne temperature ovo pratiti? Globalno hlađenje od 1945. do 1977. poklopilo se sa jednim od ovih Pacifičkih ciklusa.

Profesor Isterbuk kaže: "Hladni pacifički ciklus zamenio je topli ciklus Pacifika, što nam praktično osigurava 30 godina globalnog hlađenja."

Dakle, šta sve ovo znači? Skeptici u pogledu klimatskih promena tvrde da je ovo dokaz da su sve vreme bili u pravu. Oni kažu da postoji toliko mnogo prirodnih uzroka zagrevanja i hlađenja, da čak i ako čovek zagreva planetu, to nije ništa u odnosu na učinak prirode.

S druge strane, oni naučnici koji su isto toliko strastveni po pitanju uticaja čovaka na globalno zagrevanje, tvrde da je njihova teza čvrsto naučno potkrepljena.  Iz Hedli centra Meteorološke kancelarije ("Met ofisa") Ujedinjenog Kraljevstva, zaduženog za predviđanja klime u budućnosti, kažu da su sunčeve varijacije i okeanske cikluse već uključili u svoje klimatske modele, i da oni nisu ništa novo. Zapravo, centar kaže da su u pitanju samo dva od čitavog mnoštva faktora koji utiču na globalne temperature – a koji su svi uneti u njihove modele. 

Naučnici "Met ofisa" još dodaju da temperature nikada ne rastu pravolinijski, te da će uvek biti perioda sporijeg zagrevanja, ili čak privremenog hlađenja. Ono što je bitno, kažu, jesu dugoročni trendovi u globalnim temperaturama. A oni su, prema podacima "Met ofisa", u jasnom porastu.

Konfuziju je dodatno povećala i prošlomesečna izjava Modžiba Latifa, člana Međunarodnog panela za klimatske promene, koji je rekao da možda zaista ulazimo u period globalnog hlađenja koji bi mogao da traje još 10-20 godina. Profesor Latif zaposlen je na Institutu za marinske nauke u Lajbnicu, pri nemačkom Kil Univerzitetu, i jedan je od najboljih svetskih kreatora klimatskih modela.

Ipak, on naglašava da nije postao skeptik i veruje da će hlađenje biti privremeno, dok ga čovekovom aktivnošću izazvano globalno zagrevanje ne nadvlada.

I šta možemo očekivati u narednim godinama?

Obe strane imaju vrlo različite prognoze. "Met ofis" smatra da će se zagrevanje vratiti brzo i snažno. On predviđa da će u periodu od 2010. do 2015. bar polovina godina biti toplija od najtoplije zabeležene godine (1998).

Skeptici se ne slažu. Oni insistiraju na tome da će temperature dostići vrtoglave vrhunce iz 1998. najranije oko 2030. Zbog okeanskih i sunčevih ciklusa, kažu, čak se može desiti i period globalnog hlađenja.

Jedno je sigurno. Debata o tome šta prouzrokuje globalno zagrevanje ni blizu nije gotova. Štaviše, neki bi rekli da se tek zagreva.

(Članak preuzet sa sajta Bi-Bi-Si vesti)