Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Šta će "bregzit“ značiti za Britaniju, EU i Srbiju
Savremeni svet

Šta će "bregzit“ značiti za Britaniju, EU i Srbiju

PDF Štampa El. pošta
Goran Nikolić   
ponedeljak, 27. jun 2016.

Britanci su 23. juna sa skoro 1,4 miliona glasova razlike glasali u korist izlaska iz EU. Petak 24. jun je dan teških gubitaka na tržištima valuta, sirovina, fjučersa i kapitala širom sveta.

Karta sveta, trgovinski posmatrano, znantno se promenila, jer je najveće tržište na svetu (EU) manje za drugu članicu po veličini (istina, današnji pad funte pomerio je Britaniju iza Francuske po BDP-u). "Bregzit" je pokrenuo do sada neviđen i nepredvidiv proces koji preti turbulencijama i, potencijalno, krizama za Britaniju, Evropu i globalnu ekonomiju. Investitori posmatraju veliki redizajn globalnog pejsaža sa velikom neizvesnošću, ali i, barem trenutno, izraženom željom da povuku svoj novac iz rizičnijih uloga kakvi su oni na berzama.

Londonska berza se strmoglavila  odmah nakon otvaranja za skoro 16%, ali je brzo usledio i oporavak, te su se na kraju dana akcije proseku kotirale na nivou od 2,6% manjem od onog koji je bio dan pre. Akcije u Nemačkoj su pale za 6 odsto, u Francuskoj za 7%, u Italiji za čak 10%, dok je kompozitni evropski indeks (EuroFirst 300) pao 5,5 odsto. Američki Dow Jones je niži za 2%, dok je japanska berza u dubokom padu od skoro 8 %, za razliku od kineske koja je imala blago smanjenje (-1,3%). Obim akcija koje su menjale vlasnike u petak na evropskim berzama bio je četiri puta veći od proseka za poslednjih 30 dana, dok je u Britaniji bio čak sedam puta veći. I cena sirove nafte snažno je pala (-4%), što najveći pad od februara. Velike su šanse da će tržišta ostati nestabilna i narednih dana.

Glasanje za tzv. "bregzit" ukazalo je na mogućnost duže anksioznosti u globalnoj ekonomiji kako se investitori bore da saznaju šta se zapravo dešava. Investitori su se u strahu prirodno povukli u sigurna utočišta, kakvo je zlato ili pak državne obveznice.

Prinosi na vladine obveznice Velike Britanije dostigli su novi istorijski minimum, prinosi na 10-godišnje bondove su opali za 30 baznih poena na 1% (bežanje u ono najsigurnije, a to su obveznice i zlato). Prinosi na dvogodišnje bodove pali su 20 baznih poena, na najniži nivo od sredine 2013. (0,23%). I vrednost nemačkih (i američkih) državnih obveznica snažno je dobila na ceni usled velikog priliva novca investitora koji su u potrazi za sigurnim ulaganjem.

To istovremeno znači da su prinosi na desetogodišnje nemačke državne obveznice pali, ovoga puta u negativnu zonu (-0,14%). Istovremeno, prinos na državne obveznice Grčke porastao je danas na čak 9,4%, što je svakako loša vest za tu zemlju. S druge strane, cena zlata je bila porasla na najviši nivo još od velike finansijske krize 2008, ali se potom stabilizovala na 4% većem nivou.

Britanska valuta znatno je oslabila, posebno u odnosu na jen i dolar (pad od preko osam posto), najviše od 1985. Ono što je važnije je da se očekuje da funta i srednjoročno bude znatno depresirana. I evro je depresirao, najviše od uvođenja jedinstvene valute (za 2,3% prema dolaru). Naravno, Banka Engleske može kupovati funte za dolare, evre, jene iz svojih rezervi, nadajući se da će dodatnom tražnjom za funtom podržati njenu vrednost. To je već danas radila Narodna banka Švajcarske, koja je zabrinuta zbog suviše brzog rasta franka kupovala evre.

Guverner Banke Engleske je već u petak ujutro pred televizijskim kamerama objavio da je centralna banka izdvojila 250 milijardi funti koliko je potrebno za likvidnost, odnosno za održavanje stabilnosti. Rečeno je i da se održava tesna saradnja sa Trezorom, drugim domaćim institucijama i inostranim centralnim bankama. Pripremljen je obiman paket planova za (ne)predviđene situacije.

Pad funte će uticati na cene, što je glavna briga za centralnu banku. Međutim, inflacija je trenutno jako niska (samo 0,3%), daleko ispod targeta centralne banke od 2%. Dalje, kvantitatno labavljenje (quantitative easing: QE) je verovatan sledeći potez Banke Engleske (u prvoj iteraciji očekuje se iznos od 50-75 milijardi funti do februara 2017, što je praktično isto što i radi  ECB). To će uticati da se spuste kamate, ali i da se pomogne oporavak berze. Pominje se i obaranje kamatnih stopa, ali pitanje koliko to ima smisla u trenutnim okolnostima.

Agencija Standard & Poor's poručila je u petak kako vrhunski 'AAA' rejting Britanije nije održiv nakon što su Britanci glasali za izlazak iz EU. Druge velike rejting agencije Fitch i Moody's već su snizile 'AAA' rejting Britanije, puno pre nego što je kampanja za referendum počela.

Koliko će „bregzit“ koštati Britance?

Veoma je verovatno da će Britanija pasti u recesiju. Ipak, malo ko očekuje da će biti tako dramatično kao jeseni 2008, kada je bankrotirao Lehman Brothers, i počela velika finasijska kriza.

Ako su britanski Trezor, Banka Engleske, MMF, te Institut za fiskalne studije bili u pravu, britanska ekonomija će doživeti ozbiljan šok. Naime, Trezor procenjuje da će britanski BDP pasti za čak 3,5%, da će se snažno smanjiti poreski prihodi, da će pola miliona ljudi ostati bez posla, te da će cene nekretnina (i na taj način lično bogatstvo vlasnika istih) pasti za 10%.[1] Trezor procenjuje se da će plate biti između 2,8% i 4% niže maksimalno (prosečni radnik će imati manje 780 funti godišnje). Naravno, ovo su verovatno najpesimističniji scenariji, čiji je cilj bio i da navedu Britance da glasaju za ostanak u EU.

Ako pođemo od verovatne teze da će ekonomski rast biti sporiji izvan EU, barem u kratkom roku, prihodi vlade će takođe pasti, ostavljajući i manje novca za trošenje. Procene veličine tog mogućeg manjka variraju između 28 i 44 milijarde funti do 2019-20. Naravno, vlada može da odluči da poništi svoje raniju obećanje da izbalansira budžet do 2020, što bi joj dalo mnogo više slobode da se održi isplate socijalnih davanja i penzija na sadašnjem nivou (po cenu većeg fiskalnog deficita).

Veoma je verovatno da će Britanija pasti u recesiju. Ipak, malo ko očekuje da će biti tako dramatično kao jeseni 2008, kada je bankrotirao Lehman Brothers, i počela velika finasijska kriza.

Trenutno važeći sporazum kojim se predviđa godišnje povećanje penzija od oko 2,5% svake godine će verovatno doći u pitanje. Pad vrednosti funte će odmore u EU učiniti skuplji (odmor za četiri osobe za osam noći će koštati 230 funti plus, kao rezultat devalvacije te monete).

Zastoj, odnosno otežavanje, spoljne trgovine je bila glavna negativna pretpostavka u mnogim akademskim studijama objavljenim tokom kampanje. Skoro se univerzalno pretpostavljalo da će to naneti značajnu i potencijalno trajnu štetu britanskoj ekonomiji. Pored toga, Irska, Holandija i nordijske zemlje imaju velike šanse da se bore za pozicije koje sada drži London. Naime, Bregzit može otežati bankama u Londonu, koje posao dobrim delom zasnivaju na prodaji usluga u EU.

Moguće je da će „bregziti“ dovesti u pitanje njihovu sposobnost da zaposle evropsko osoblje. Problem će biti i legislativa i snažan pad njihovih akcija u petak već ukazuje na to (godine regulatorne nesigurnosti). Posebno mogu biti pogođene banke kao što su Saxo Bank A/S i FXCM Inc, koji su imale velike gubitke zbog krize švajcarskog franka tokom  2015. I plan Deutsche Boerse vredan 14 milijardi dolara da se spoji sa londonskom može doći u opasnost. Citigroup, Morgan Stanley,  JPMorgan i Black Rock su među međunarodnim korporacija koje bi mogle mogu da smanje obim radnih mesta u Londonu, što bi tom gradu smanjilo prihode od poreza, kao i cene nekretnina. Investiciona banka Morgan Stenli je već u petak javila da je počela pripremu peseljavanja dve hiljade zaposlenih u Dablin ili Frankfurt.

Šta znači „bregzit“ za nas?

„Bregzit“ će učiniti da svaka kritika EU, sa desne strane, u našoj zemlji, ali i širom Evrope, postane potpuno legitimna. Realno je da će doći do prespitivanja mnogih aspekata EU. Nije nemoguće da se iskristališe o opcija ubrzanja procesa priključivanja zemalja koje hoće da uđu u EU, odnosno država Zapadnog Balkana, među kojima je Srbija izvesno najvažnija, kao kompenzacija za izlazak Britanije. Drugi scenario podrazumeva do dođe do faktičkog pauziranja procesa pregovora sa zemljama kandidatima do razrešenja komplikovanih pravnih odnosa sa UK posle „bregzita“ (‘svođenje računa’). Stvar za Srbiju može da zakomplikuje i to što su neki od EU administrativaca čiji je posao pregovori sa Srbijom iz britanije. U tom slučaju nije jasno da li on nastavlja svoj posao do završetka tih pregovora ili napusta Brisel u roku ne dužem od dve godine (ta stvar je nepoznanica trenutno i u Briselu).

Više od 100 premijerligaških fudbalera mogli bi da dospeju pod udar, jer će skoro polovini fudbalera u toj ligi biće potrebna radna dozvola. Prema važećim zakonima igrači sa pasošima EU slobodno mogu da igraju u Engleskoj (što bi se promenilo ako Britanija napusti EU). Srpski fudbaleri sada imaju lakši zadatak da se uhlebe u Premijer ligi, jer će biti u istoj poziciji kao njihovi takmaci iz zemalja EU.

Ono što se neće menjati sa „bregzitom“ su tzv. kriterijumi konvergencije, ili prostije rečeno uslovi da Srbija uđe u evrozonu. Naime, Britanija ne koristi evro, niti planira tako nešto, tako da naš put prema uvođenju evropske valute neće biti usporen sa izlaskom Britanije iz EU. Paradoksalno, možda to olakša posao zagovornicima ideje o jedinstvenoj monetarnoj zoni na nivou EU, jer će ostale zemlje koje ne koriste evro imati manju pregovaračku snagu. U tom slučaju, nije nemoguće da se i novo-primljenim zemljama, pa i Srbiji, olakša put ka evrozoni, posebno zato što većina država koja je ušla u EU 2004. odlaže odbacivanje svojih moneta (u ugovor sa EU ne precizira rok do koga to moraju uraditi). 

Britanija će i dalje biti vrlo važan član Svetske trgovinske organizacije, ali budući da ona nije bila jedna od nekoliko država članica koja blokira ulazak Srbije u to instituciju može se pretpostaviti da „bregzit“ tu ništa ne bi promenio.

Kako Britanija nije u Šengenu, tj. bezviznoj zoni kojoj priprada većina zemalja EU, a koja u limitiranoj formi (‘Beli Šenegen’) važi i za nas, za srpske državljane „bregzit“ništa ne menja. Britanija izvesno ostaje u NATO, tako da će se najviši stupanj saradnje sa tom vojnom alijansom koji ima Srbija (IPAP) odnositi i na Ujedinjeno Kraljevstvo.

Britanija će i dalje biti vrlo važan član Svetske trgovinske organizacije, ali budući da ona nije bila jedna od nekoliko država članica koja blokira ulazak Srbije u to instituciju može se pretpostaviti da „bregzit“ tu ništa ne bi promenio. U OCED-u, klubu najbogatije 34 zemlje sveta, UK će i dalje, bez obzira na ishod referenduma, igrati važnu rolu, ali to teško da bi u skorije vreme mogli imati uticaja na Srbiju budući da je naš put ka toj organizaciji na dugom štapu (Češkoj je npr. to relativno skoro ‘pošlo za rukom’).

Naši studenti po važnim univerzitetima Britanije (Oskford, Kembridž), te i ostali iseljenici, gube nadu da će postati punopravni državljani zemlje u kojoj trenutno žive (preko ulaska Srbije u EU).

Inače, efekat „bregzita“ na domaću inače slabo razvijenu berzu je marginalan, za razliku od dramatičnog pada na globalnim berzama. Pad funte takođe je od marginalnog uticaja na srpsku ekonomiju, budući da je razmena sa Britanijom relativno mala, dok je javni dug Srbije, denomirian u sterlinzima ispod 0,5% ukupnog duga (udeo funte u našem spoljnom dugu, koji uključuje i dugove naših kompanija, manji je od 1%). „Bregzit“ će dovesti do uvođenja carina na izvoz u Britaniju i obrnuto, ali to ne bi puno smanjilo razemenu niti povećalo carinske prihode, jer tek 1,5% domaćeg robnog izvoza ide na tržište te države (177 miliona evra prethodne godine), a udeo UK u našem uvozu je takođe skroman (1,2%, odnosno 200 miliona evra). Uticaj na smanjenje priliva stranih investicija iz te zemlje ne bi trebalo da bude značajan, budući da je i dosadašnje ulaganje Britanije u Srbiju bilo relativno malo (počevši od 2005, zaključno sa 2015, strane direktne investicije iz UK iznosile su neto 213 miliona evra ili 1,3% ukupnih stranih investicija u tom periodu).

I van EU, Britanija će i dalje kroz MMF i Svetsku banku, UN, kao i druge međunarodne organizacije čiji je jedan od najvažnijih članova, imati važan (in)direktan uticaj na Srbiju. Posmatrano kroz dugu (novovekovnu) istoriju naših odnosa, koji su bile okarakterisani i povremeno snažnim prisustvom ali i periodima relativno slabe zainteresovanosti Londona za Beograd, čini se da će uslediti period manje intenzivnih bilateranih odnosa (prirodno, multilateralni odnosi kroz institucije EU će prestati). 

Kakvi će biti budući odnosi Londona i Brisela: više opcija

Britanija će još najmanje dve godine ostati član EU, ali će proces izlaska početi veoma brzo. Sa EU će se pregovarati, pored ostalog, o slobodnom kretanju ljudi, a potrebno je što pre dati kredibilna obećanja za čak 2,9 miliona građana EU koji žive u UK da neće biti deportovani (oko 1,2 miliona Britanaca živi u EU, mahom u Irskoj i Španiji). Dakle, aktiviraće se famozni član 50 Lisabonskog sporazuma iz 2009, možda čak i u roku od dve nedelje. Posle toga ne postoji način povratka u EU, osim u slučaju jednoglasnog odobrenja od svih drugih članica. Odlazak iz EU nije automatski proces, već mora da se pregovara sa preostalim članovima. Evropski parlament, kao i britanski, ima pravo veta na bilo koji novi sporazumom formalizovan odnos između Britanije i EU. Dodatna stvar je da će Britanija morati i da definiše nove trgovinske sporazume sa zemljama izvan EU.

Pregovarači će imati težak posao da prođu kroz procenjenih 80 hiljada stranica sporazuma EU, donešenih tokom poslednjih pet decenija, i da odluče koji će se poništiti, izmeniti ili zadržati. Leta 2018. Britanci više neće biti vezani za postojeće ugovore EU, osim ako obe strane jednoglasno ne produže proces pregovora. Npr. London će morati da promeni svoje nacionalno zakonodavstvo kako bi zamenio mnoge zakone koji proizlaze iz članstva u EU, npr. na području finansijskih usluga.    

Bregzitovci nisu insistirali na tome kakav će konkretan trgovinski odnos imati Velika Britanija sa EU. Ako dvogodišnji rok istekne pre novog trgovinskog sporazuma onda bi se Velika Britanija vratila trgovanju sa EU po pravilima STO. To bi značilo carine i necarinske barijere, te bi izvoznici iz UK bili pogođeni uvoznim dažbinama (kao i obrnuto). Istina, i britanski budžet bi prihodovao od toga.

Pristalice "bregzita" su stalno potencirale da će povoljan trgovinski sporazum biti napravljen prilično brzo, jer nije u interesu Francuske i Nemačke da izgube pristup britanskom tržištu. Imajući u vidu veliki diplomatski kapacitet Britanije i savezništvo sa SAD, čini se da će tako i biti.

Dakle, Britanija će verovatno u drugoj polovini 2018. ili eventualno 2019-2020. biti deo Evropskog ekonomskog prostora, koga pored EU čine Norveška, Island i Lihtenštajn. To bi Britaniji osiguralo pristup zajedničkom evropskom tržištu, ali bi London bi tada morao poštovati pravila tog tržišta, a ne bi mogao učestvovati u njegovom definisanju. Problem je što UK ne bi imala potpunu (famoznu) kontrolu nad imigracijom (npr. Norveška primenjuje ista pravila o slobodi kretanja ljudi kao i EU). Tu je sad ključna nedoumica; kakav će sporazum biti napravljen a da zadovolji Britanski eksplicitan uslov da kontrolišu imigraciju, te standardne uslove EU za pristup zajedničkom tržištu.

Iskopirati status Švajcarske je malo verovatno. Naime, ova zemlja je sklopila više od stotinu sektorskih sporazuma s EU, izuzevši usluge. Ipak, problem postoje; Švajcarska je na referendumu 2014. htela da ograniči useljavanje iz EU, što je protivno "slobodi kretanja ljudi". EU je blokirala pristup švajcarskih univerziteta evropskim istraživačkim projektima, a studentima pristup Erasmusu. Do danas, restrikcije za radnike iz EU još nisu uvedene i rešenje se još traži.

U svakom slučaju, zajedničko tržište sa slobodom kretanja ljudi je nešto što će Britanija u nekoj meri morati da prihvati. Postoje i druge opcije, kao što su sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini s EU (koju mi trenutno imamo). U svakom slučaju, ako ne bude dogovora, UK postaje "treća država" u odnosu na EU, kao što su SAD ili Kina. Međutim, ono što se čini izvesnim je da će Britanija na ovaj ili onaj način postati neka vrsta ‘ekonomskog satelita’ EU, kakav su zemlje Zapadnog Balkana, uostalom. U suprotnom, platiće još veću cenu zbog barijera između dva tržišta. Na kraju, jedan detalj mogao bi da u značajnoj meri opredeli pregovore, a to je da većini članicama EU nije u političkom interesu da popuste Britaniji, jer bi to moglo da stvori domino efekat.

U svakom slučaju, Britanija je glasala da napusti EU, a trenutno je neophodno da nenji politički lideri upravljaju tranzicijom što je moguće bolje, i sa manje rizika. Njihove prve mudre izjave nakon rezultata glasanja ukazuju da su spremni na to. 

U svakom slučaju, Britanija je glasala da napusti EU, a trenutno je neophodno da nenji politički lideri upravljaju tranzicijom što je moguće bolje, i sa manje rizika. Njihove prve mudre izjave nakon rezultata glasanja ukazuju da su spremni na to. Svakako, povratka nazad nema, i pored toga što dve trećine poslanika UK parlamenta žele da zadrže zemlju na jedinstvenom tržištu.

Da li je evropska ideja uzdrmana?

Britanski referendum praktično je ubio iluziju da je proces evropskih integracija nepovratan. Rast nacionalizma u suverenizma u Evropi, koji probudilo posle Velike recesije i krize evra, čini se neizbežnim. Članice EU ostaće duboko podeljene oko budućeg puta integracije u EU. Nesumnjivo je da će evrofederalisti i dalje pozivati na više Evrope, kao odgovor na krizu.

U međuvremenu, oni koji zagovaraju Evropu nacija će želeti da vide ceo EU projekat u raspadu. Dok će kod Francuza biti onih koji bi da kazne u Veliku Britaniju, Nemci će biti oprezniji i insistiraće na tome da se snage tržišta pobrinu za to. Nije nemoguće da će neke države članice želeti da se ponovo pregovara o svoj ‘angažmanu’ sa EU, poput Danske ili Švedske. Šta god da se desi, dug, zbunjujući period sada čeka Evropu, koja se tek oporavlja od  ekonomske krize, odnosno krize javnog duga kod perifernih zemalja evrozone.

Da li će Britanija ponovo postati zemlja  preduzetničkog duha koja ima svoju nezavisni put, kako su lideri kampanje za „bregzit“ uveravali javnost ili će pak postati mala Engleska, nacionalistička i  ksenofobična? Kako Škotska želi da ostane u EU, pritisak će se povećati za još jedan referendum o nezavisnosti. Sa Bregzitom se čini da je izbor Donalda Trampa za predsednika SAD izvesniji nego pre.

Bregzit je posledica i otpora globalizaciji u vremenu pojačane konkurencije za radna mesta. Bregzit je i glas koji pokreće pitanja identiteta, i istovremeno pitanje otpora prema globalizaciji i današnjem konceptu međunarodne trgovine. Bregzit je i posledica otpora prema imigrantima. Sva ova osećanja su stvorila novi izazov za postojeće trgovinske aranžmane, dovodeći u vezu egzistencijalna pitanja sa temama kao što je zajednička valuta ili jedinstvreno tržište. Čini se da će uticaj plebiscita o EU verovatno biti dubok i dugotrajan, izvan neposrednog meteža na finansijskim tržištima, kao i pitanja o budućnosti britanskog odnosa sa EU, koji će svakako biti dogovoren; politički, pravno i ekonomski.[2] 

[2] http://www.nytimes.com/2016/06/25/world/europe/brexit-

european-union-uncertain-chapter-in-britains-storied-history.html 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner