Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > O programu efikasnog korišćenja spoljnopolitičkih faktora na sistemskoj osnovi u cilju dugoročnog razvoja RF
Savremeni svet

O programu efikasnog korišćenja spoljnopolitičkih faktora na sistemskoj osnovi u cilju dugoročnog razvoja RF

PDF Štampa El. pošta
Sergej Lavrov   
ponedeljak, 24. maj 2010.

Predsedniku Ruske Federacije, Dmitriju Medvedevu

Poštovani Dmitrij Anatoljeviču,

U skladu sa Vašim nalogom, izloženim u Obraćanju Federalnoj skupštini Ruske Federacije 2009. godine, predstavljam Vam projekat Programa efikasnog korišćenja spoljnopolitičkih faktora na sistemskoj osnovi u cilju dugoročnog razvoja Ruske Federacije (u prilogu), koji je izradilo Ministarstvo inostranih poslova Rusije.

Projekat se temelji na spoljnopolitičkim zadacima sadržanim u Obraćanju, u tesnoj vezi sa potrebama složenog modernizovanja zemlje, kao i sa pozicijama Koncepcije spoljne politike Ruske Federacije iz 2008. godine. U obzir je uzet i izveštaj Vlade Ruske Federacije o kriterijumima ocenjivanja rezultata spoljnopolitičkih delatnosti na rešavanju zadataka modernizovanja i tehnološkog napretka.

Pri tome polazimo od sledeće analize tekućeg trenutka globalne situacije.

1.

Svetska finansijsko-ekonomska kriza predstavlja posledicu ostvarenog zapadnocentričnog sistema globalnog upravljanja pod dominacijom SAD, kao i njemu odgovarajuće etape globalizacije. Pokazavši se kao najteži potres svetske ekonomije i finansija od vremena Velike depresije iz tridesetih godina prošlog veka, današnja kriza predstavlja svojevrsni bolesni nus-produkt preformatiranja savremenog sveta posle kraja „Hladnog rata“ i smene koordinatnog sistema međunarodnih odnosa, koji je u prvi plan izneo bezbednosne izazove i pretnje, jednake za sve države. Njihova priroda je transgranična i protiv njih se efikasno može delovati samo kroz kolektivne napore svetske zajednice. Kao rezultat takvih napora, pored izlaska iz krize, može doći do obrazovanja pozitivnog, ujedinjujućeg dnevnog reda u međunarodnim odnosima.

Kriza je ogolila probleme svetskog finansijskog sistema vezane za hipertrofirane dimenzije tržišta kapitala i neprozirnost mnogih finansijskih instrumenata, uključujući regulisanje likvidnosti dolara u opticaju i prekomernu rasprostranjenost korišćenja pozajmljenih sredstava u rukovanju sa hartijama od vrednosti, što je doprinelo špekulativnom naduvavanju tržišta različitih aktiva. Snažan izvor nestabilnosti leži u samoj unipolarnoj konfiguraciji savremenog svetskog finansijskog sistema sa centrom u SAD, koja je, poput utopijskog pokušaja povratka liberalnom kapitalizmu, dokazala svoju urođenu nepostojanost u uslovima međunarodnih ekonomskih odnosa očišćenih od politizacija, vanekonomskih imperativa ideološke konfrontacije.

Pod uticajem ideja liberalizma, razorne posledice krize pospešilo je i odstupanje države od odgovornosti za rezultate nacionalnog i međunarodnog razvoja. Kriza je pokazala da država ostaje ključni instrument zaštite i usaglašavanja interesā pojedinca i zajednice, osnovni učesnik procesa međunarodne saradnje. Uopšte uzev, svoju stabilnost je dokazao socijalno orijentisani model ekonomskog razvoja, razrađen u Zapadnoj Evropi u uslovima „Hladnog rata“, koji je postao jedno od najvažnijih dostignuća istorijskog razvoja Evrope.

2.

Prvi rezultati napora na osnivanju novih, efikasnih mehanizama izrade kolektivnih rešenja za globalne probleme u velikoj meri su skromni. Osnovni rezultat jeste stvarno učvršćivanje predstavničke „Grupe dvadesetorice“ (G20) u ulozi glavnog oblika kolektivnog liderstva, uz smanjenje uloge „osmorke“. U dokumentima samita „dvadesetorice“ u Pitsburgu određeni su utemeljujući principi stabilnog ekonomskog delovanja i predviđeni mehanizmi uzajamnog međunarodnog nadgledanja njihovog sprovođenja, što u međunarodnim odnosima utvrđuje princip „solidarne odgovornosti“ i širi mogućnosti naše saradnje sa partnerima sa ciljem podsticanja borbe sa krizom. Od velikog značaja ima usvojena (na insistiranje zemalja BRIK zone) odluka o preraspodeli težine paketa kvota u MMF i Svetskoj banci (za 5%, odnosno 3%) u korist zemalja u razvoju. Istovremeno, reforme ovih institucija se otežu, a perspektiva izgradnje alternativnih globalnih instrumenata još se ne ocrtava.

Za to vreme, kriza je ubrzala značajne dubinske procese, čiji će ishod upravo oformiti novi oblik sistema globalnog upravljanja. Tendencija učvršćivanja novih centara ekonomskog rasta i političkog uticaja, uključujući i mehanizme mrežne diplomatije, predodređuju na multipolarnoj osnovi dalje transformisanje globalnog sistema upravljanja. Dodatni impuls dobio je i proces regionalizacije globalne politike, koji će odrediti modalnosti sledeće etape globalizacije.

3.

U situaciji kada je potresena sama materijalna osnova dominacije Zapada u globalnoj politici, ekonomiji i finansijama, uključujući i ulogu američkog dolara kao preovlađujuće međunarodne rezervne valute, napori Vašingtona i njegovih najbližih saveznika koncentrišu se na pokušaje da se omogući „meko prizemljenje“ postojećeg sistema u procesu reformi, sa ciljem zadržavanja zapadne kontrole nad njim. Na to delimično ukazuju nastojanja da se očuva finansijska „sedmorka“ u svom prethodnom obliku, to jest bez našeg učešća, kao i zatvoreni karakter njenog delovanja. Vašington najviše ulaže u realizovanje, po svoje interese značajne, finansijsko-ekonomske međuzavisnosti sa Kinom i marginalizaciju višestranih formata u kojima SAD ne učestvuju, poput BRIK i ŠOS. Prioritetno usmerenje politike SAD ostaje neutralizacija delovanja zemalja-izvoznika energenata koje nisu pod kontrolom Zapada na učvršćivanju svojih pozicija i koordinaciji rada na energetskom tržištu.

U kontekstu krupnih faktora rizika, vezanih sa bolesničko prilagođavanje Zapada situaciji koja se kardinalno izmenila, treba pohraniti i problem razotkrivanja transformacionog potencijala administracije Baraka Obame u SAD. Dnevni red promena koji je ona objavila izaziva progresivnu polarizaciju u američkoj političkoj eliti i društvu. Upadljivi su pokušaji povratka na politiku konfrontacije prošle administracije, kao sredstvu rešavanja sadašnjih problema, pogotovo finansijsko-ekonomskih. Na to ukazuju nastojanja desno-konzervativnih snaga, uključujući i vojni, bezbednosni i spoljnopolitički establišment, koje nastoje prinuditi predsednika Obamu da sopstveni kurs spoljnopolitičkog delovanja gradi po matrici „rata protiv terora“, uključujući i otvaranje njegovog novog fronta i Jemenu. U tom će smeru delovati i široka konfrontacija sa Iranom, ako Vašington dopusti sebi da se isprovocira na udare po iranskoj nuklearnoj infrastrukturi, kao i zamišljeno zaoštravanje sa Pekingom, izazvano planovima isporuke američkog naoružanja Tajvanu, što može proizvesti krajnje nepredvidljive posledice u kontekstu kvalitativno drugačije autopercepcije Pekinga u sadašnjoj situaciji. U tu liniju spadaju i, februara ove godine, u Bukureštu najavljeni planovi razmeštanja elemenata protivraketne odbrane SAD na teritoriji Rumunije.

Izgleda da je u Americi previše uvrežena inercija militarizacije spoljne politike, ekonomskog i tehnološkog razvoja zemlje, da političke snage koje zastupaju tradicionalnu spoljnopolitičku filozofiju SAD i korporativni interesi koji stoje iza njih, ne bi pokušali da vrate vreme unazad. Slabljenje pozicija predsednika Baraka Obame unutar zemlje olakšavaće realizovanje takvog scenarija.

4.

U celini uzev, u svetskoj politici i ekonomiji gradi se novo konkurentsko okruženje za multipolarnu diplomatiju, unutar koga kriterijum uspeha postaje sposobnost uzimanja u obzir interesa srednjih i malih zemalja, koje nisu zastupljene u „dvadesetorci“, niti drugim ekskluzivnim klubovima. U vezi s tim, teško je preceniti ulogu OUN kao svetske organizacije koja poseduje jedinstvenu legitimnost. Važan temelj očuvanja centralnog mesta OUN u rešavanju zaoštrenih ekonomskih problema svetskog razvoja, postavljen je tokom Konferencije na najvišem nivou o globalnoj finansijsko-ekonomskoj krizi i njenim posledicama po razvoj, koja se održala u Njujorku, u junu 2009. godine.

Iako će konačnu jasnost u parametre nove međunarodne arhitekture uneti podvedeni rezultati krize, o kojima je zasad rano da se sudi, i bez obzira na zadržan visok stepen nepredvidljivosti i varijabilnosti razvoja događaja, već se pojavljuju povoljni spoljašnji uslovi za rešavanje zadataka modernizacije i tehnološkog napretka. U neku ruku, globalna kriza je u određenoj meri izjednačila početne pozicije država u etapi postkriznog razvoja, lišivši grupu vodećih zemalja značajnog dela nagomilanih prednosti i suočivši ih sa krupnim problemom tegobnih budžetnih deficita i rastom javnog duga. Stručnjaci upravo moguću krizu državnih finansija SAD, Velike Britanije i drugih zemalja Zapada razmatraju kao najverovatniji izvor „drugog talasa“ potresa u globalnoj ekonomiji i finansijama.

Imperativi modernizacije postali su zajednički za sve države, bez izuzetka. U opštem spletu odnosa primetno raste značaj unutrašnjeg tržišta, koji se povećava kroz ostvarenje odgovarajućih vladinih programa, uključujući i realizovanje krupnih infrastrukturnih projekata i nabavke mašina i tehnike u okviru ojačavanja perspektivnih grana privrede, kao i prelaska na „zelenu ekonomiju“ u cilju uštede energije i energetske efikasnosti. Sve to širi mogućnosti za ravnopravnu i uzajamno korisnu saradnju, što na multilateralnoj osnovi, što u okviru bilateralnih odnosa sa našim inostranim partnerima, kao i za prevođenje odgovarajućeg spoljnopolitičkog delovanja na sistemsku osnovu.

5.

Glavna sredstva zaštite ruskih interesa u svetu koji se brzo menja jesu dosledno i efikasno realizovanje modernizacionog dnevnog reda, omogućavanje ravnopravnog učestvovanja Rusije u donošenju ključnih međunarodnih odluka, kao i učvršćivanje na tom planu uzajamne delatnosti sa našim istomišljenicima i partnerima.

Od najvećeg značaja biće naša podrška pozitivnim promenama u svetskoj politici, učvršćivanje odnosa međuzavisnosti sa vodećim svetskim i regionalnim državama na osnovu uzajamnog prožimanja ekonomija i kultura, ostvarenje spoljašnjih izvora modernizacije, uključujući izgradnju „modernizacionih saveza“ sa našim osnovnim zapadnoevropskim partnerima i Evropskom unijom u celini. Neophodno je pronalaziti mogućnosti korišćenja američkog tehnološkog potencijala i prevladati ograničenja na predavanje visokih tehnologija Rusiji, koja i dalje postoje u SAD. Istovremeno su potrebna tehnološka partnerstva sa nizom drugih država u dinamičnom razvoju, kakve su Brazil, Indija, Južna Koreja, Singapur i, po svoj prilici, Kina.

Naročitu pažnju treba posvetiti praćenju narastajuće uloge Kine u međunarodnim poslovima, uključujući i perspektivu posledica delovanja Pekinga po naše globalne i regionalne interese. Pri tome – s obaveznim uzimanjem u obzir razvoja situacije – treba polaziti od principijelnog značaja učvršćivanja Kine na pozicijama zajedničkog delovanja sa nama unutar „Grupe dvadeset“, BRIK, ŠOS, kao i Saveta bezbednosti OUN (gde u savremenim uslovima Kinezima češće treba naša podrška, nego nama njihova).

U okviru sveopšte svetske tendencije učvršćivanja regionalnog nivoa upravljanja, važno je aktivno koristiti imperative preovladavanja posledica globalne krize za konsolidovanje prostora ZND. Treba insistirati na objektivnim konkurentnim prednostima, kojim raspolažu svi učesnici integracionih procesa u okviru Zajednice, a čije jezgro treba da bude Evroazijska ekonomska zajednica (EvrAzES) i, pre svega, Carinska unija Rusije, Kazahstana i Belorusije, kao i perspektiva dolaska do jedinstvenog ekonomskog prostora. Na toj osnovi treba aktivno delovati protiv pokušaja vanregionalnih snaga da „raziđu“ naše zemlje.

Polazeći od toga da, sa uzimanjem u obzir razmera izazova koji stoje pred zemljom, ruska spoljnopolitička linija mora da se gradi na takav način, kako bi odnosi, kako sa partnerima, tako i u okviru mehanizama mrežne diplomatije, učvršćivali našu uravnoteženu ulogu u međunarodnim odnosima, a potencijal uticanja na preobražaj sistema globalnog upravljanja efikasno doprinosio rešavanju dugoročnih ciljeva razvoja zemlje.

Molim Vas da ovo uzmete u razmatranje.

10. februara 2010.

Dati tekst predstavlja pismeni ekspoze nacrta strateškog spoljnopolitičkog dokumenta naslovljenog Program efikasnog korišćenja spoljnopolitičkih faktora na sistemskoj osnovi u cilju dugoročnog razvoja Ruske Federacije, a koji je ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov uputio na razmatranje ruskom predsedniku Dmitriju Medvedevu u februaru ove godine. Ekspoze je, kao i priloženi dokument od više od pedeset stranica, u celini objavio ruski Newsweek u svom elektronskom izdanju, i on se u integralnom obliku na ruskom jeziku može se naći na adresi http://www.runewsweek.ru/country/34184/.
Preveo sa ruskog Nikola Tanasić.