Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Kako ne platiti Evropskoj uniji i izvući se
Savremeni svet

Kako ne platiti Evropskoj uniji i izvući se

PDF Štampa El. pošta
Maksim Samorukov   
sreda, 18. avgust 2010.

Po svoj prilici, Slovacima nije baš najprijatnije suočiti se sa činjenicom da većina ostalih Evropljana ne može da pronađe njihovu zemlju na karti sveta, a pogotovo da je razlikuje od Slovenije. Ali ako se deluje pametno, iz položaja male i neprimetne nacije može se izvući ozbiljna korist. Na primer, može se na mufte osloboditi ispunjavanja neprijatnih sveevropskih obaveza. 12. avgusta, slovački parlament uštedeo je svojoj zemlji 816 miliona evra,[1] jednostavno odbivši da pošalje finansijsku pomoć Grčkoj kao i ostale države Evrozone. Kakvi Grci – nemaju ni za sebe! A u Briselu su procenili da se ne isplati mlatiti se sa nekom tamo Slovačkom – i Slovacima su oprostili taj nevini nestašluk.

Zvanične vlasti EU, dakako, nisu mogle u potpunosti da ignorišu odbijanje Slovačke da preuzme na sebe utvrđeni deo bremena Evrozone. Ali reakcija Brisela pokazala se više nego skromnom. Sve se svelo na kratku izjavu finansijskog komesara Olija Rena:[2] njemu je jako žao, ponašanje Bratislave je ružno i nesolidarno, ali šta sad, spasićemo Grčku i bez njih. Grci su već uspeli da prime prve tranše briselske pomoći, tržišta su se smirila, a gubitak 816 miliona evra, kada se uporedi sa Atini obećanih 110 milijardi, i ne deluje naročito fatalno.

Čak i u Briselu priznaju[3] da neće poduzimati nikakve praktične mere radi kažnjavanja nesolidarne Slovačke. Najviše što će učiniti – razmotriće to pitanje na sledećem zasedanju ministara finansija Evrozone. Ono se održava 6. septembra, a do tada na Slovačku mogu i da zaborave. I ta zaboravnost Evrozoni može samo da koristi. Što bi se nepotrebno još jednom privlačila pažnja evropske javnosti na to da jedna od država monetarne unije ne želi da spasava Grčku zajedno sa svima? Loš primer može da ispadne zarazan.

Upravo tim strahom EU od širokog publiciteta se i okoristila vlada Slovačke. Lideri Evrozone toliko dugo su se mlatili oko smirivanja investitora i zaustavljanja dužničke krize u južnoj Evropi, da nisu imali ni najmanje želje da se u to iznova upuštaju zbog Slovačke. Neka im njihove siće, samo neka se ne dira u teško zadobijene mehanizme evropske monetarne solidarnosti! Ali 816 milona evra je sića samo za Evrozonu. A petomilionska Slovačka nema razloga da povećava svoj spoljni dug za dodatnih 7%, da bi pomagala zemlji u kojoj su penzije i plate nekoliko puta veće[4] od slovačkih.

Pored toga, politička situacija u Slovačkoj pokazala se pogodnom za izvrdavanje evroobaveza. Na proleće je pomoć Grčkoj obećala prethodna vlada Roberta Fica. Ali nakon izbora, 12. juna, na vlast je došla opozicija, predvođena Ivetom Radičovom.[5] Radičova nikome ništa nije obećavala i čiste savesti je odbila da dâ novac Briselu, ubeđujući ga da je njena zemlja previše siromašna za takve stvari, a ionako je u Evrozoni jedva dve godine.

Isprva je nova vlada pokušala da izbegne, ne samo pomoć Grčkoj, nego i učešće u izgradnji stabilizacionog fonda Evrozone od 750 milijardi evra. Stupanje na snagu sporazuma o stabilizacionom fondu moralo se odložiti za nekoliko nedelja, pošto je Slovačka uporno odbijala da ga ratifikuje.[6] A delovati bez sveopšte saglasnosti cele Evrope nije preporučljivo. Na kraju balade, evropski lideri namolili su Radičovu da se prikloni stabilizacionom fondu. Sada je postalo jasno i šta su joj obećali zauzvrat: dopustili su joj da se ne „otvara“ za pomoć Grčkoj.

Za Slovačku se ova trampa pokazala prilično povoljnom. Suma koji oni treba da uplate u stabilizacioni fond iznosi 4,4 milijarde evra, ali po svoj prilici, do stvarne uplate neće ni doći. Za Grčku se tražilo svega 816 miliona evra, ali se platiti mora, i to uskoro. Sada je najvažnije da se tema nekažnjenog odbijanja Slovačke ne raširi previše po drugim zemljama EU. Mada, članovi nemačkih internet foruma već zahtevaju[7] da kancelarka Merkel sledi za primerom svoje slovačke koleginice.

(Članak objavljen na poslovnom portalu Slon.ru, preveo sa ruskog Nikola Tanasić.)