Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Holandski bes zbog suđenja Vildersu
Savremeni svet

Holandski bes zbog suđenja Vildersu

PDF Štampa El. pošta
Majkl van der Gejlijen   
četvrtak, 29. januar 2009.

Kada je kontrovrezni holandski parlamentarac Gert Vilders odlučio da snimi „Fitnu“ – film u kome ozbiljno osuđuje Islam, znao je da to može prouzrokovati velike probleme. Za početak, moglo bi mu biti suđeno za uvredu grupe vernika – muslimana. Drugo, njegov film mogao bi da izazove međunarodnu kontroverzu, što bi možda dovelo do velikih nemira u zemlji i inostranstvu.1

Kako bi se osigurao od takvih posledica, Vilders je film snimio na takav način, da ne može biti lako optužen za ličnu uvredu muslimana. Iako je film kritičan prema Islamu i predstavlja ga u vrlo negativnom svetlu, on nije negativan prema pojedinačnim muslimanima. Kao i mnogi pre njega, Vilders je iskoristio rupu u zakonu.

Bez obzira na to, „Fitna“ je razbesnela neke holandske muslimanske organizacije, pa su one tražile od holandskih vlasti da pokrenu optužnicu protiv Vildersa. Tužioci su razmotrili stvar, ali su zaključili da nemaju jak slučaj protiv Vildersa. Obavestili su organizacije i pojedince o svojoj odluci, i tu se stvar završila. Tačnije, tako je bar većina pomislila.

Organizacije, sastavljene od imigranata, nisu prihvatile negativan odgovor i obratile su se sudu. Tražili su od sudije da natera ministarstvo pravde da sudi Vildersu na osnovu odredbi o zabrani nanošenja uvrede, koje postoje u holandskom zakonu. Na opšte iznenađenje, sudije su se složile2 sa organizacijama i naredile tužilaštvu da podigne optužnicu protiv Vildersa, najkontroverznijeg i najpoznatijeg člana holandskog Parlamenta.

Razumljivo, Vilders je na vest reagovao sa zaprepašćenjem. Kako je rekao, to je označilo kraj slobodi i kraj dugotrajnoj holandskoj tradiciji negovanja kontroverznih ličnosti i kontroverznih stavova. Zemlja, koja je jednom predstavljala sigurno utočište za ljude poput Spinoze, kakve ni jedna druga država ne bi trpela, sada sudi onima koji imaju sporne stavove. To je nešto što naši preci ne bi mogli ni da sanjaju.

Vilders nije ostao sam u tom mišljenju. I Holanđani i stranci3 razljutili su se povodom sudske odluke, smatrajući da nijedno društvo koje drži do sebe4 ne bi dozvolilo da se sudi čoveku koji samo govori ono u šta veruje. Naročito kada je u pitanju čovek koji, mada često nije u pravu, ima podršku priličnog dela populacije i koji se pokazao kao sposoban da o svojim, po društvo zabrinjavajućim stavovima, raspravlja na vrlo razborit način.

Vilders je u ozbiljnoj nevolji. Iako su tužioci mislili da nemaju jak slučaj protiv njega, sudije – a to su oni čije mišljenje zaista vredi u holandskom pravosuđu – misle drugačije. Ukoliko sud odluči da bi osobi trebalo da bude suđeno, svi izgledi su da će ona biti i osuđena. Kazna bi mogla biti novčana, ali nije isključen ni kratak boravak u zatvoru.

Dva zakona predstavljaće osnovu slučaja protiv Vildersa. Prvi je krajnje kontroverzni zakon koji zabranjuje „uvredu ili omalovažavanje Boga.“ Drugi je zakon koji kriminalizuje vređanje grupa na osnovu njihove religije, rase, roda, itd. Oba zakona su ograničavajuća po slobodu govora, koja se, prema holandskom ustavu ne smatra neograničenom.

Sloboda govora je svakako važna (u pitanju je ustavno pravo), ali sam ustav kaže da je vlast može ograničiti kako bi „zaštitila i/ili obezbedila poredak“. Tokom godina, dodavano je sve više zakona koji ograničavaju slobodu govora, što je na kraju dovelo do zakonske zabrane gotovo svake moguće vrste uvrede. Ne samo da je zabranjeno uvrediti Kraljicu ili vođu države, već je zabranjeno vređati i grupe ili pojedince.

Sloboda govora više ne postoji u zemlji jednom poznatoj po svojoj toleranciji i slobodi.

Mada 53% Holanđana podržava suđenje Vildersu, 47% ga ne podržava. Holandsko društvo je podeljeno po pitanju ovog suđenja. To potvrđuje da je zemlja duboko ideološki u kulturno razdvojena.

Većina od onih 47% Holanđana koji se protive suđenju Vildersu su „desničari“ (holandski liberali – ne američki liberali koje mi ovde zovemo „progresivcima“ – i konzervativci). Ove grupe su obično naklonjene Vildersu. VVD (Sloboda) partija trenutno je najveća konzervativna (tj. liberalna) partija u Holandiji, ali joj se opasno približava Vildersova PVV (Stranka za slobodu).

Čelni ljudi VVD-ja su svesni ove opasnosti, pa su poslednjih meseci pojačali kampanju protiv Vildersa. Predsednik stranke, Mark Rute, u mnogo navrata napadao je Vildersa5, optužujući ga da izaziva nestabilnost i da mu je više stalo da privuče pažnju nego da nešto zaista i učini. Napadi su zapravo bili pokušaj da se Vilders izoluje, a konzervativni glasači ubede da je upravo VVD stranka koja je u stanju da vlada prema konzervativnim principima.

Međutim, kada je javnost saznala za suđenje Vildersu, Rute je stao u Vildersovu odbranu6. Tražio je od Ministra pravde Ronalda Plasterka da povuče zakone koji ograničavaju slobodu govora. Plasterk je razjareno odgovorio da sada nije trenutak za takvu debatu.

Plasterk je možda bio u pravu. A Vilders je sigurno čovek koji uživa da izaziva kontroverze i skandale. Suđenje će mu nesumnjivo pomoći na izborima: 47% Holanđana je protiv suđenja, što znači da će možda glasati za njega samo da bi svima pokazali da je suđenje ljudima se različitim mišljenjem nešto što smatraju za neprihvatljivo. Najsvežije istraživanje javnog mnjenja7 već pokazuje da polemika nije učinila Vildarsa manje, već više popularnim: dok je pre nedelju dana njegova partija mogla da računa na 17 mesta u skupštini od 150 poslanika, sada bi osvojila 20, što je za 11 više nego što ih trenutno ima. To bi njegovu stranku učinilo isto toliko jakom koliko i VVD, koja ternutno ima 20 poslanika.

Međutim, ovde se i ne radi o Vildersu ili stranačkoj politici. Ne radi se čak ni o religiji. Radi se o samoj srži našeg liberalno-demokratskog sistema i o holandskoj tradiciji prihvatanja i tolerisanja svih stavova, bez obzira na to koliko su oni politički nekorektni. Nebitno je da li se neko slaže ili ne slaže sa Vildersom; ukoliko ga ovog puta proglase krivim, za koji mesec ili godinu neko drugi postaće žrtva ovih ne-holandskih zakona. Uskoro, niko više neće imati hrabrosti da kaže bilo šta što iko može da proglasi uvredljivim.

Vilders češće greši nego što je u pravu, ali tačno kaže da je sloboda govora mnogo dragocenija i važnija nego neko zamišljeno „pravo“ da se ne bude uvređen. Suđenje njemu već je izazvalo ozbiljan revolt; čini se mogućim da će sudska odluka, ironično, biti da se zakoni koji ograničavaju slobodu govora povuku, te da će Holanđani konačno opet dobiti društvo u kome će se svako osećati dobrodošlim i prihvaćenim. Bez obzira na to koliko je osporavan.

U suprotnom, stvari će krenuti nizbrdo, i verovatno ćemo završiti sa još više ograničenja i još manje slobode. To bi bio užasan ishod za one koji vole slobodu – bilo da se slažu sa Vildersovim stavovima ili ne.8

(Članak preuzet sa Internet portala Pajamas Media, http://pajamasmedia.com/blog/wilder-indictment-threatens-free-speech-in-holland/)