Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Ekonomski rat protiv Turske – šta će sada da uradi Erdogan?
Savremeni svet

Ekonomski rat protiv Turske – šta će sada da uradi Erdogan?

PDF Štampa El. pošta
Andrea Muratore   
subota, 18. avgust 2018.

Nagli pad vrednosti turske lire nije samo pokazao opseg ekonomskih neprilika Ankare, nakon godina neprekidnog i silovitog rasta, već je takođe markirao nove važne razvoje događaja za Bliski i Srednji istok, gde je uloga Turske sve neizvesnija.

Nova Erdoganova Turska pred prvim izazovom

Kako izveštava AGI, turska lira je u roku od 24 časa, između devetog i desetog avgusta izgubila 19% svoje vrednosti u odnosu na dolar, i od januara je obescenjena za 40%, dovodeći u nepriliku potrošače i preduzeća. Predsednik Redžep Tajip Erdogan odgovorio je tako što je pozvao svoje sunarodnike da zamene stranu valutu u svom vlasništvu, kako bi podržali nacionalnu valutu, tvrdeći da se radi o „nacionalnoj borbi“ zarad suočavanja sa „ekonomskim ratom“ koji je, po njemu, pokrenut protiv Ankare.

Ako je 26 jula dolar vredeo 4,86 turskih lira, sada je vrednost blizu psihološkog praga od 6 lira (u međuvremenu taj prag je pređen, prim. prevodioca), što postavlja Erdogana pred prvi ozbiljan izazov nakon skorašnjeg trijumfa na predsedničkim izborima, koji je postignut zahvaljujući i „anadolijskim uporištima“ koja su od njegovih vlada dobijale socijalne povlastice i sada su direktno ugrožena ovom devalvacijom. Nagli porast nameta na aluminijum i čelik koji se uvoze iz Turske, uspostavljen od strane Trampove administracije, u jeku monetarne oluje, ukazuje na SAD kao na prvog osumnjičenog aktera manevra protiv Ankare.

Obaranje ruku između SAD i Turske

Suštinski, u Turskoj se, pre svega, radi o tome da se plaća dvosmislenost sa kojom se Erdogan igra od pre nekog vremena, lavirajući između pripadnosti NATO-u i saglasnosti sa glavnim rivalima SAD-a, u funkciji izlaska iz rata u Siriji bez posledica.

Nedavno, Vašington i Ankara su se sukobili kada su SAD nametnule sankcije turskim vladinim zvaničnicima, zbog hapšenja, smatra se ilegalnog, pastora Endrjua Bransona. Kako je pisao Limes, „napad na liru je istinska sankcija koju je Tramp udario Turskoj, koji namerava da Bransona vrati kući – koji je pritvoren od oktobra 2016. godine, uz optužbu da je podržavao kurdski i gulenistički terorizam – na polovini svog mandata, kako bi udovoljio svojoj evangelističkoj izbornoj bazi, za koju je Erdogan oličenje ništa manje nego antihrista.

Povratak sveštenika Amerikancima, u fazi u kojoj su oni sasvim indiferentni prema zahtevima Erdogana da se isporuči Fetulah Gulen, koji se smatra za sivu eminenciju neuspelog državnog udara 2016. godine, mogao bi da pruži predah ekonomiji Turske, ali bi predstavljao jedan geopolitički poraz.

„Ulog u igri je pozicija Turske u balkansko-bliskoistočnom potkraljevstvu američkog imperijalnog sistema (…) ovo su samo varnice. Pravi pravcati sukob – replika situacije posle invazije Kipra 1974. godine – embargo SAD Turskoj, zatvaranje američkih baza u Turskoj – stići će kada Erdogan ne bude mogao da ne prizna kako Vašington nema nameru da daje u zakup Bliski istok nikome, čak ni njemu“.

Odgovor Erdogana

U klimi suspendovane demokratije koja poslednjih godina vlada u Turskoj, predsednik je računao, na prvom mestu, na utvrđivanje konsenzusa nacije, pozivajući na jedinstvo turski narod na plebiscitaran i populistički način.

Erdogan je veličao otpor Turske protiv „ekonomskog rata“, i pozvao je na pravu pravcatu donaciju „zlata otadžbini“. „Ako imate evre, dolare i zlato ispod jastuka, idite u banke i promenite ih u turske lire. Ovo je nacionalna borba“ rekao je Erdogan, na jednom skupu, pozivajući se na islamski identitet kao faktor kohezije – „oni imaju dolare, mi imamo naš narod i našeg Boga“.

Erdogan: Ako imate evre, dolare i zlato ispod jastuka, idite u banke i promenite ih u turske lire. Oni imaju dolare, mi imamo naš narod i našeg Boga

Apokaliptički tonovi koji ukazuju na ledene tursko-američke odnose, na koje se nadovezuju pragmatični potezi u stanju uzbune, stvaraju predstavu o opsegu izazova koji je pred Turskom. „Predsednik traži rešenje“ piše La Stampa, poveravajući ministru finansija Beratu Albajraku, svom zetu, da izradi nov ekonomski plan kako bi se izbeglo oticanje kapitala. Poput onog koje je uzrokovano povlačenjem aktiva i rezervi koje su denomirane u turskim lirama, od strane evropskih kreditnih zavoda.

Erdogan napada unilateralizam i iščekuje udar sankcija Iranu

Nakon što je povisio ton u verbalnom obračunu, Erdogan je u uvodnom članku u New York Times-u dao jedan oprezniji odgovor. „Ako Sjedinjene Države ne promene težnju ka unilateralizmu i nedostatku poštovanja, bićemo prinuđeni da potražimo nove prijatelje i saveznike“, piše turski lider. „Unilateralne akcije SAD prema Turskoj služe samo da potkopaju američke interese i bezbednost. Pre nego što bude isuviše kasno, Vašington treba da odbaci ideju da su naši odnosi asimetrični, i prihvati činjenicu da Turska ima alternative“.

Precizne reči koje nagoveštavaju kako Erdogan smatra, da Ankara zahvaljujući dobicima koji su zagarantovani od posredovanja sa Iranom i Rusijom u Siriji, i otvaranju ka Kini koja želi da je integriše u Novi put svile, ima mogućnost da izdrži strateško odvajanje od Zapada kojeg predvode SAD. Naredno vatreno krštenje američko-turskih odnosa biće povratak američkih sankcija Iranu, sa kojim Turska traži modus vivendi, i koji pokriva 50% potreba u nafti, i 17% potreba u prirodnom gasu. Reč je o životnim kvotama, koje ne bi bilo moguće, u kontekstu valutnog rata, zameniti i koje bi, ako bi se očuvale, mogle da prošire još više rov koji deli dva saveznika koji nikad nisu dalji jedan od drugog poslednjih decenija.

Preveo sa italijanskog: Nebojša Vuković

Izvor: http://www.occhidellaguerra.it/cosa-sta-accadendo-in-questi-giorni-in-turchia/