Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Dugo putovanje do ukrajinskog rata, ili ruska elita na raskršću
Savremeni svet

Dugo putovanje do ukrajinskog rata, ili ruska elita na raskršću

PDF Štampa El. pošta
Slavoljub Lekić   
nedelja, 12. februar 2023.

Kako odmiče ukrajinski rat u razradi planova o preuređenju sveta sve više prednjače američke, britanske i ruske elite. Američke i britanske elite predane su svojim ciljevima i vrednostima (demokratija i tržište). Elite zemalja EU i država nastalih na razvalinama SSSR-a pokušavaju da ih slede, uglavnom bezuspešno. Ruske elite nemaju inicijativu već odgovaraju na poteze američkih i britanskih. Dosadašnji uspesi elita SAD i V. Britanije nesumnjivo su rezultat njihove postojanosti, iskustva i smelosti. Slične njima ne možemo sresti.

Odbrambeni stav kremaljske elite pruža priliku ruskoj antieliti (kontrarevolucija) da prvi put posle 1917. objavi vrednosti za koje se bori i predloži ostatku sveta prihvatljiv izlaz iz ekonomije neprekidnog rasta. Dakle, ruska antielita ima jedinstvenu priliku da uspostavi novu mitologiju (most između sadašnjosti i budućnosti) i preuzme odgovornost za svoju sferu uticaja.

Beg u protest

Nadmoć atlantističkih elita nad kontinentalnim ima predistoriju. Evropski svet prošao je dug put od primanja hrišćanstva do dehristijanizacije. Duboke promene u organizaciji privrede evropskih zemalja i njihov tehnološki razvoj produbljivali su jaz između nauke s jedne strane i vere i duhovnosti s druge budući da razvijena vera i duhovnost usporavaju privredni rast i progres. Osim toga, hrišćanstvo do istine dolazi otkrovenjem a nauka upotrebom i usavršavanjem logičkog aparata. Hrišćani prihvataju osnovne postulate vere i ne pokušavaju da je opravdaju logikom (Jv. 20: 27-29).

Odsustvo Boga u životu čoveka produbljuje osećaj privremenosti i podstiče brojne želje usmerene na fizička zadovoljstva (dokolica, posedovanje predmeta). Društvo prepušteno čulima lako se povija pred Tržištem

Evropsko udaljavanje od vere blagotvorno je delovalo na naučno-tehnološki razvoj. Ako su odstupanja od hrišćanstva s početka izgledala bezazlena i sporadična, danas imaju obeležja nepovratnog procesa. Crkveni raskol porodio je rimokatolicizam a ovaj protestantizam. Nemački plemići podržavali su Martina Lutera nezadovoljnog zloupotrebama u crkvi ali njegova uverljivost nije omela cepanje crkve i nastanak protestantizma. Luter oslonjen na razum i Bibliju (ne i na predanje, poštovanje ikona i dr.) konstruiše veru u Boga uz pomoć logike. Razvijeni oblik protestantizma – kalvinizam, otvorio je sve ustave neobuzdanom ekonomskom rastu. Budući da je sigurnost vladara poslednjih nekoliko stoleća nezamisliva bez savremene armije neprekidno unapređenje ratnih tehnologija (naoružanja), produbljivanje podele rada, ubrzana koncentracija kapitala i istraživača sve više je dobijala zamah. Evroatlantski svet svesno je žrtvovao hrišćanstvo radi progresa i nepojamnog razvoja vojne industrije i špekulativnog kapitala (kabala najsposobnijih predatora).

Evroatlantski svet svesno je žrtvovao hrišćanstvo radi progresa i nepojamnog razvoja vojne industrije i špekulativnog kapitala (kabala najsposobnijih predatora)

Ali nije se moglo ostati samo na neograničenom rastu i razuzdanom bogaćenju. Iskorak je načinjen smeštanjem siromaštva na teren greha. Ovim je simfonija hrišćanske zajednice u kojoj su bogati i siromašni povezani kroz Hrista narušena. Izabranim više neće biti teško da zahtevaju uništenje ubogih naroda (Aboridžini, Indijanci, Srbi, Rusi...), istrebljenje pripadnika druge religije (pravoslavci, šiiti...) čak i najrođenijih. U pravoslavlju i rimokatolicizmu najvažnija je časnost namera ili dobro delo dok su protestanti većma usredsređeni na rezultat. Način bogaćenja u senci je glavnog – bogatstva. Ono nije samo izvor blagostanja već i potvrda izabranosti.

Odsustvo Boga u životu čoveka produbljuje osećaj privremenosti i podstiče brojne želje usmerene na fizička zadovoljstva (dokolica, posedovanje predmeta). Društvo prepušteno čulima lako se povija pred Tržištem i nezainteresovano je za metafizičke teme. U njemu se gubi potreba za raspravom o dobru i zlu, spasenju ili o obuzdavanju čovekovih žudnji pošto su ova pitanja izvan pravnog poretka (zakonske regulative) omeđena privatnošću. Samim tim je dostizanje saglasja između čoveka i kosmosa bezizgledno budući da svako želi kosmos po svojoj meri.

Ćorsokak

Pošto vladari više ne traže utemeljenje u Bogu (veri) morali su da nađu novi oslonac. Izgrađen je demokratski poredak bez monarha zasnovan na pravu naroda da na izborima odlučuje neposredno o pitanju vlasti (rukovođenje i upravljanje zajednicom). Da bi se otklonile slabosti izborne demokratije i očuvala ravnoteža moći u društvu izvedena je podela vlasti (zakonodavna, sudska, izvršna) i ograničavanje mandata biranih lica. Međutim, ako birači nemaju znanje nema valjanih izbora a bez njih ni demokratije. Prosvetitelji su se zanosili mišlju da se masovnim obrazovanjem može stići do jednakosti uprkos tome što se vladavina u kolektivu većem od nekoliko hiljada ljudi pretvara u plutokratiju. Čak i Ruso u «Društvenom ugovoru» primećuje da je za velike države jedini oblik monarhija a da je demokratija moguća u društvu bogova.[1] Nedovoljni su čak i svetitelji!

Budući da je demokratija zapala u duboku krizu glavno sredstvo vlada postalo je zavođenje podanika obećanjima i reklamama. Shodno novoj stvarnosti elite su sve više istraživale ponašanje masa i bavile se socijalnim inženjerstvom uz pomoć štampe, televizije, psihologije, antropologije, sociologije, statistike i drugih nauka. Nije ni čudo što se ostvarilo biblijsko predviđanje da je došlo vreme u kome zdravo učenje neće prihvatiti, već će ljudi, rukovodeći se svojim prohtevima, birati sebi učitelje koji će laskati njihovu sluhu i okrenuće se od istine gatalicama (2Tim. 4:3-4).

Sa udaljavanjem od dogmi višnjeg sveta uspostavljen je osobit socioekonomski oblik, tržišna privreda koja živi kao neprekidni rat ljudi - Bellumomniacontraomnes. U sveopštem ratu jedan pobeđuje a drugi gubi što obesmišljava napore gubitnika i uvećava nivo entropije društva. U ovakvim društvima manjina ima pravo na budućnost dok je ostalima namenjeno tehnološko i saznajno uprošćavanje i boravak u Metavaseljeni – virtualnom staništu suvišnih predstavnika srednje i niže klase

Sa udaljavanjem od dogmi višnjeg sveta uspostavljen je osobit socioekonomski oblik, tržišna privreda koja živi kao neprekidni rat ljudi - Bellumomniacontraomnes. U sveopštem ratu jedan pobeđuje a drugi gubi što obesmišljava napore gubitnika i uvećava nivo entropije društva. U ovakvim društvima manjina ima pravo na budućnost dok je ostalima namenjeno tehnološko i saznajno uprošćavanje i boravak u Metavaseljeni – virtualnom staništu suvišnih predstavnika srednje i niže klase. SSSR je išao drugim putem i pokušao je da izgradi netakmičarski tip društva (komunizam) u kome je propadanje pojedinaca sporadično i niža društvena entropija. Ali crveni projekat nije uspeo da izdrži nalet Tržišta, Korporacije i reklama. Zahvljaujući tehnologijama upravljanja masama srušeni su SFRJ i SSSR a Pentagon je pregazio čitavu istočnu Evropu i Aziju i sada stoji ukopan na istočnim granicama Ukrajine spreman da rasparča Rusiju.

Raskršće

Velika istorijska vremena kakvo je današnje traže vođe i elite sposobne da prepoznaju izazove i predlože odgovore kako bi društvo izbeglo sunovrat. Pre četvrt milenijuma u Francuskoj su smatrali da je monarhija glavni problem ali čim je ona pala mnogi njeni protivnici postali su monarhisti. Mirabo je na samrti kazao da bi osnovao Monarhiju. Republiku su stvorili događaji a Robespjer, Mara i drugi nisu ni sanjali o režimu Terora. Njih su tu dovele okolnosti a budući mali ljudi uvučeni u veliku stvar stajali su zapanjeni razmerama Moći. Nisu razabrali da im je sudbina namenila ulogu žrtve Revolucije. Robespjera kog su zvali Nepotkupljivi na uzvik iz publike „močvara“ je osudila na smrt bez prava reči. Satrla ga je Moć kao i američkog predsednika Trampa.

Velika istorijska vremena kakvo je današnje traže vođe i elite sposobne da prepoznaju izazove i predlože odgovore kako bi društvo izbeglo sunovrat. Pre četvrt milenijuma u Francuskoj su smatrali da je monarhija glavni problem ali čim je ona pala mnogi njeni protivnici postali su monarhisti

Ali pored iskustva Francuske revolucije primer suočavanja s velikim izazovima vremena mogu da posluže reforme Petra Velikog i Staljina raspetih između moći i vere. Obojica su rešavali neodložan zadatak – odbranu od zavojevača suočeni s istim izazovom: stići i prestići. Za vreme svoje vladavine uspešno su ratovali i upravljali carstvom ali ni jedan ni drugi nisu rešile glavno pitanje – protivurečnost između razvoja ratne tehnike i visokih ideala zajednice na čijem su čelu bili. Zarad bezbednosti (armija) žrtvovali su veru (crkvu).

Neusklađenost između rastućih potreba za resursima i njihove ograničenosti sve je zaoštrenija i zahteva traženje opipljivih rešenja. Staljin je možda imao planove ali on sam nije mogao da ih dovede do kraja (kratak ljudski vek) a sovjetski vođi posle njega nisu bili na visini zadatka budući skloni konvergenciji s evroatlantskim elitama.

Da bi Rusija nastavila dalje njenoj novoj eliti predstoji rešavanje više zadataka. Da zagarantuje sigurnost (pravnu i fizičku) u svojoj panoblasti, da obezbedi resurse za razvoj ekonomije i podstakne osvajanje novih tehnologija, da uspostavi novu ideologiju, obnovi stručni kadar i rusku nauku (polje saznanja) i uhvati se u koštac s pitanjem obnove stanovništva.

Da bi Rusija nastavila dalje njenoj novoj eliti predstoji rešavanje više zadataka. Da zagarantuje sigurnost (pravnu i fizičku) u svojoj panoblasti, da obezbedi resurse za razvoj ekonomije i podstakne osvajanje novih tehnologija, da uspostavi novu ideologiju, obnovi stručni kadar i rusku nauku (polje saznanja) i uhvati se u koštac s pitanjem obnove stanovništva

Na polju bezbednosti Kremlj dobro stoji. Za nekoliko godina rata može da stvori novu armiju i podigne naprednu industriju. Njen razvoj omogućiće revalorizaciju aktiva ruske ekstraktivne industrije i prirodnih resursa. Ova dva činioca (industrija i resursi) omogućiće Rusiji da napravi tehnološki i ekonomski prodor i nadoknadi sadašnji zaostatak za atlantskim svetom.

Kremlj loše stoji na polju ideologije pošto je ona nestala nakon raspada SSSR-a. Osim toga, ukrajinski rat suzio je polje delovanja na političkom i idejnom planu jer biološko uništavanje i raseljavanje pravoslavnih Slovena ratom radi uspostavljanja nove države (Antirusije, Hazarije, umanjene Ukrajine i sl.) isključuje veru kao temelj ujedinjenja ruskog sveta i otklanja projekat Moskva treći Rim. Ako pravoslavlje nije u osnovi sistema vrednosti buduće Rusije šta će biti? Tehnološki progres (novi istraživački prodori) na temeljima Lenjinovog i Staljinovog naučnog ateizma, islamsko bankarstvo, tržišni kalvinizam ili nešto drugo? Ipak, pitanje ideologije i vrednosti može relativno brzo da se prevaziđe budući da u Rusiji znaju šta neće (apofatika).

Međutim, sve je izraženiji nedostatak stručnog kadra u Rusiji. On je posledica razbijanja SSSR-a, iseljavanja stručnjaka i opadanja kvaliteta školstva (bolonjska reforma). Osim toga podeljena ruska inteligencija nema predlog rešenja situacije nastale raskidom veza s EU i SAD. Naime, humanistička inteligencija ne pokazuje inicijativu pošto je ugrađena u svetsku nauku i bez originalnog razvoja a deluje u zemlji izgoju. S druge strane tehnička inteligencije zauzeta je rešavanjem hitnih pitanja postavljenih ukrajinskim ratom. Biće potrebno vreme da se pokrene novi razvojni ciklus ruske nauke i izgradi originalno polje saznanja.

Među najveće izazove s kojima se suočava Kremlj spada demografski pad i sve slabija sposobnost stanovništva da se samoreprodukuje. Ruski demografski gubici u Ukrajini mere se desetinama miliona (izbegli, prevereni, poginuli) što je težak udarac za zemlju od 150 miliona stanovnika

Među najveće izazove s kojima se suočava Kremlj spada demografski pad i sve slabija sposobnost stanovništva da se samoreprodukuje. Ruski demografski gubici u Ukrajini mere se desetinama miliona (izbegli, prevereni, poginuli) što je težak udarac za zemlju od 150 miliona stanovnika. Uzroci smanjenja stanovništva su mnogobrojni (ratovi, preseljavanje i dr.) ali najvažniji uzrok je duhovni pad elite i inteligencije koje su kapitulirale pred evrošovinizmom još u devetnaestom stoleću. Duhovni pad ruske liberalne elite koja ukrajinski rat smatra Putinovim obesmišljava napor svakog pojedinca i društva i gasi žudnju za visinama života. Zar bilo koji rat ili materijalna beda mogu da pokose čežnju za životnim podvigom kao što može duhovni pad?

Poslednja komuna

Francuski revolucionari, kasnije i boljševici, imali su misiju u ratu protiv Boga i otuda su sve učinili da svrgnu monarhiju i stvore novog čoveka. Krenuli su od ideje da valja ubiti francuskog kralja i uzeti vlast od aristokratije i dati je parlamentu. U Rusiji, revolucionari su mislili da je najbolje pogubiti cara a buržujima oduzeti sredstva za proizvodnju i predati ih radničkoj klasi. Ideolog Oktobarske revolucije Lenjin maštao je o vremenu u kom će društvo biti jedna kancelarija i jedna fabrika iz koje se ne može pobeći jer neće moći da se iz nje ode.[2] Savremene ukrajinske vođe i ruski liberali liče na Kirilova („Zli dusi“) koji je Rusima poručio da će pošto nestane stari svet, promene se fizički zemlja i čovek, nastupiti novi život i novi čovek i da će se vreme deliti na dva dela: pre uništenja i posle uništenja Boga.[3] Uzbuđen nestankom starog sveta Niče je tražio prevrednovanje svih vrednosti i tumačio predstojeći trijumf evropskog nihilizma.

Savremena ruska elita između poraza u Ukrajini i nove preraspodele moći i aktiva u skladu s novom realnošću bira poraz. Ovaj izbor temelji, s pravom ili ne, na istorijskom iskustvu i uverenju da nuklearna Rusija ne može biti poražena i podeljena. Ubeđena da neće biti zamenjena ako izgubi rat, kremaljska elita više se plaši gubitka imovine nego ratnog poraza i tehnološke degradacije zemlje. Slično ovom je uverenje da će ekonomska moć Kine oslabiti svetsko gospodstvo atlantista. Proroci pada SAD uglavnom zaboravljaju da je SSSR 1980. bio na daleko višem nivou od današnje Kine i Rusije ali se uprkos tome srušio kao kula od karata. Veština anglosaksonskog obmanjivanja stanovništva, vazala i protivnika Imperije pre osam decenija komunizmom (SSSR), pre četiri decenije Japanom (čak i Srbijom 1990-2000) a danas Kinom nije dovoljno izučena u krugu neevropskih elita. Naime, elita Imperije suzbija pobunu kad zastrašivanjem kad lukavim ulivanjem samopouzdanja vazalu/protivniku da bi potpuno ovladala poljem sukoba i efikasno slomila otpor.

Savremena ruska elita između poraza u Ukrajini i nove preraspodele moći i aktiva u skladu s novom realnošću bira poraz. Ovaj izbor temelji, s pravom ili ne, na istorijskom iskustvu i uverenju da nuklearna Rusija ne može biti poražena i podeljena. Ubeđena da neće biti zamenjena ako izgubi rat, kremaljska elita više se plaši gubitka imovine nego ratnog poraza

Ukrajinski rat rešava nagomilane protivurečnosti i trajaće koliko bude potrebno da se promeni elita u Rusiji. Bilo da će Moskva plaćati ratne reparacije Ukrajini narednih 50-60 godina, bilo da će iznova uređivati Evroaziju. Sto godina posle Oktobarske revolucije Rusija se ponovo bori protiv elite ravne nihilisti Nečajevu. Rusko društvo podeljeno je generacijski (Y i Z generacija/ostali) i idejno (protestantska etika/sovjetska etika) a njegova elita pokazuje da nije spremna da stvori i neguje svoju sliku sveta već da preuzme tuđu. Da su atlantisti mogli da pričekaju 15-20 godina ukrajinski rat bi bio nepotreban jer bi Kremlj kapitulirao bez opaljenog metka. O tome govore izbeglice iz Rusije uzrasta 20-40 godina, usmerene u Srbiju i druge zemlje u martu i aprilu 2022. Bez odnosa prema Rodini ili slučajnoj zemlji domaćinu, savremeni ruski nomadi nezainteresovani su za čuvanje zaliha pitke vode, gasa, nafte, zlata, bakra, urana, platine ili svoje duhovne baštine. Ovi preseljenici drugačiji od ruske emigracije od pre 100 godina oblikovani u demokratskom duhu prožetom protestantskom etikom osuđeni su na večnu potragu za blagostanjem koje stvaraju i održavaju drugi.

Velika pobeda nove ruske elite (antielita) okončala bi epohu Revolucije i otvorila neslućene mogućnosti Rusiji. U narednim godinama Kremlj će pokazati da li može da odgovori na izazove i preuzme odgovornost i održi evroazijsko prostranstvo. Rusija može da preživi napad NATO pakta ali ne i kapitulaciju elite nespremne da štiti istorijske tekovine. Ostaje otvoreno pitanje da li će ukrajinski rat iznedriti novu elitu sposobnu da obnovi Rusiju ili će zemlja nastaviti u dosadašnjem opadajućem ritmu. Nesumljivo, ruska antielita poslednja je prepreka evropskom nihilizmu i košmarnom raspadu Evroazije. Prema ishodu borbe u Rusiji opredeliće se sagovornici za okruglim stolom. Ili ili.

 

31-1-2023. Blog S. Lekić

https://bityl.co/H6mc

 


[1] Ruso, Ž. Ž. 1978. Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima; Društveni ugovor. Školska knjiga, str. 116.

[2] Lenjin, V. 1973. Država i revolucija. BIGZ, Beograd, str. 90.

[3] Dostojevski, F. M. 1975. Zli dusi. Odabrana dela, Rad, Beograd, knj. 1, str. 127.