Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Degolističko-čavezijanski govor u srcu Francuske
Savremeni svet

Degolističko-čavezijanski govor u srcu Francuske

PDF Štampa El. pošta
Mila Alečković-Nikolić   
utorak, 29. jun 2010.

General de Gol je 18. jula 1940. godine  uputio svom narodu čuveni poziv na otpor okupatoru.  Ove godine, više od pola veka kasnije, a simbolično samo dan posle 18. juna, bivši francuski premijer poziva narod i građane da započnu politički život i borbu ispočetka. Ali, bitka još nije ni počela, a sadašnji šef države na sve načine nastoji da spreči da se iz ljuske  vladajućeg UMP-a izlegne zametak novog političkog pokreta,  otpora koji bi 2012. godine u predsedničku kampanju, a  verovatno i u pobedu, uzneo njegovog najvećeg protivnika - Dominika de Vilpena. Budući da montiranim sudskim procesom Sarkozi nije uspeo Vilpena ni da osudi, niti da ukloni iz francuske politike ( izdejstvovao je ponovni sudski poziv Vilpenu 2011.godine), bumerang narodne osvete polako je počeo da mu se vraća. Služeći se neprestano i nespretno Mazarenovim lukavstvom od pre četiri veka, Sarkozi je ovih dana pozivao sve glavne saradnike de Vilpena, ubeđujući ih da ga napuste, spletkareći, obećavajući im zlatnike  i ucenjujući ih.  Zatim se bacio i na samog Žaka Širaka, otkrivajući tako ponovo simptom  neuspelog oceubistva. Istovremeno je napadnuta i internet mreža Vilpenovih pristalica, po svedočenju njenog direktora Kristofa Karinjana , a mesto odakle je napad krenuo lokalizovano je – Kalifornija. Sa vremenskom razlikom, ovaj napad je mirno i „hrabro“ planiran da dejstvuje - noću. Od 15 000 prvih najavljenih imena učesnika Vilpenovog skupa, mnoga imena su  izbrisana, a poslat je i ogroman broj lažnih internet poruka da se skup odlaže.  

Najzad, kao u srpskim partizanskim filmovima, obe zaraćene strane spremile su diverzantske grupe po pitanju električne struje za vreme političkog mitinga: jedna da dovod struje tokom mitinga u ogromnoj sali 13-og kvarta Pariza iseče, a druga da ga odmah ponovo uspostavi.

Na sve ovo sâm Vilpen odgovorio je pismom upućenim  prijateljima u kome nas moli da izdržimo i dođemo, završavajući ga rečima: „U ovom teškom trenutku, više nego ikad  računam na vas !“. 

Vilpen drži levičarski govor

Senka slavne francuske prošlosti bila je 19. juna sa nama. Ogromna sala „Fresine“ u 13. Kvartu Pariza, nalik beogradskoj Areni, imala je rezervisanih samo 3.000 stolica, ali je ovoga dana, mimo izborne kampanje i bez ikakve posebne organizacije samog članstva Vilpenovog kluba prijatelja, u nju stalo bar tri puta toliko ljudi. Iako su na ulazu od svih nas tražili da pokažemo lični Vilpenov poziv, policije gotovo da nije ni bilo, kao da su trenutne francuske vlasti priželjkivale neki incident.

Skup je počeo u 14 časova muzikom i video-internet porukama svih  nas koji smo  ovih godina hrabrili Vilpena. Čitali smo te poruke ponovo na velikom ekranu ispod naslova: „Solidarna Republika“, kojim je imenovan početak Vilpenovog Pokreta u sasvim bolivarskom stilu (Bolivarijanska Republika). Najmanje što se može reći jeste to da je govor koji je 19. juna održao Vilpen bio degolističko – čavezijanski! U njemu se susrelo nasleđe degolizma na koje se Vilpen već dugo iskreno poziva, ali i Vilpenov život u Venecueli u  mladosti, koji ga je, tek  sada se to videlo, i te koliko obeležio!  

Pre nego što će ući na pozornicu, masa okupljenih ljudi puna dva sata je skandirala: „Predsednik za Francusku!“ Mladi svih naroda , boja i vera koji žive u Francuskoj izlazili su da svedoče o svom teškom životu i mukama kroz koje prolaze u Sarkozijevom režimu. To je bio krug čitave Francuske, izuzetno važan krug (ocrtan francuskom revolucijom), gde niko nije smeo da bude isključen, niti zaboravljen.

Međutim, ništa nije ličilo na obične zapadnoevropske političke skupove koji uvek imaju sličnu režiju. Ljudi su  19.juna bili u transu i zanosu kao da dižu novu  revoluciju. Iako su  mediji pokušali da minimizuju događaj i da ga proglase banalnim, ovo je bio najznačajniji politički susret „naroda i građana sa jednim čovekom“ (kako je to De Gol voleo da kaže), u poslednjim decenijama. Preko 250  novinara iz svih zemalja i gomila glava koje su pokrivale sve, od poda do plafona, u neverovatnom zanosu, već je inaugurisala Dominika de Vilpena za budućeg predsednika Francuske ! A onda je počeo govor koji će Francuska upamtiti, kao što je zauvek upamtila onaj iz 1940. godine.

„Mi ne stvaramo još jednu političku partiju više, nego „Pokret solidarne republike“ iznad svih partija“, rekao je Vilpen na isti način kao nekada general De Gol. „Ja sam okupio i liberale, i socijaliste i komuniste“, rekao je Vilpen još jednu De Golovu rečenicu. „Politika nije posao, nego borba, život i dejstvo“, ponavljao je dalje Vilpen De Golove reči, verovatno i sam ubeđen da ih on prvi put izgovara.  Ali, francusko nasleđe govorilo je iz njega. „Kao i 18 miliona siromašnih Francuza i 50 posto onih koji nikada ne glasaju i ja  se prepoznajem među njima!“, nastavio je. „U našem francuskom socijalnom modelu, koji nije sebični liberalizam svako mora  da ima prava na socijalnu pomoć...Nećemo društvo izgnanih i zaboravljenih... ili spekulatora koji izazovu velike finansijske krize, a posle toga se uvek izvuku.... Hoćemo povratak zdrave ekologije i francuske poljoprivrede!... Hoćemo veći budžet za obrazovanje i nauku ... hoćemo povratak frankofonije....Treba zabraniti velikim finansijskim grupama da poseduju medije, jer te grupe ne dopuštaju slobodnu informaciju (interesantno da u Srbiji ovo još niko nije shvatio)!... Hoćemo bratsku, solidarnu i za sve jednaku Republiku i njene vrednosti!.... Francuska želi vlast po Ustavu, a ne stalnu obnovu petogodišnje političke kirije!...Dovoljno je da samo jedan kamen ispadne iz Bastilje i njeno rušenje  već je počelo!.....“  

Interesantno je da u Srbiji, osim onih koji su preuzeli kratku vest „AFP“ agencije,  nekada vodeći profesionalni list „Politika“, ovoga puta nije preneo ništa dostojno  bivšeg francuskog premijera!  

Dominik de Vilpen, sjajan starogrčki sintetički duh, pravnik, advokat, istoričar („Sto dana Napoleona“) i pisac ogromnog broja knjiga štampanih kod najuglednijih izdavačkih kuća ( u Srbiji u izdanju Orfeusa štampana je briljantna knjiga koju mi je poklonio: “Krik tera zle duhove“),  pesnik (po Francuskoj ide i recituje svoje i tuđe stihove), održao je 19. juna govor revolucionara pred bedemima neprijateljske tvrđave. On je, zapravo, aristokrata koji je prišao pobunjenicima.

Najzad neko za izlazak iz NATO

Želeći da se predstavi kao alternativa za svoju zemlju 21. veka, Vilpen je najavljujući Pokret nastupio kao antipod profilu današnjeg „galofaks globaliste“: Da! Evropa, ali Evropa naroda suverenih u odnosu na Ameriku. Da! Osuda terorizma, ali tako što se više neće žmuriti na problem Bliskog Istoka („Izrael ima prava na bezbednost, ali i Palestina na državu!“). Da! Mir, ali francuski vojnici napolje iz Avganistana! Da! Novom savezu Francuske i Nemačke (tipična degolistička tema). Da ! „Naš francuski socijalni model, a ne sebični ultra-liberalizam!“. I poslednje i najvažnije, posle čega se deset minuta od aplauza nije ništa moglo ni čuti, niti reći: „Francuska napolje iz NATO!!!“....Na ovu poslednju rečenicu, odnosno na stav koji brani 95 posto Francuza kojima Sarkozi više ne dozvoljava referendum, ogromna sala bila je 19. juna jedinstvena duša koja je ponovo čula reči velikog generala De Gola.

Kada god sam u Srbiji od 2000. godine do danas govorila o realnom anti-NATO raspoloženju, pre svega u Francuskoj, ali i u čitavoj Evropi, naši mediji su to slušali sa nevericom. Srpska zvanična scena toliko je zastrašena Nato-janičarima, da više ne može ni da zamisli da neko drugi to nije. Sada su i neki „tajkunčići“ u Srbiji počeli da ulaze u „Atlantski savez“, jer misle da će NATO da im čuva ukradene narodne pare. Prve posleoktobarske vlade verovatno nisu ni znale zašto su za ulazak u NATO. To je posle prevrata bila gotovo seksualna želja: spavati s jačim, kao Višijeva Francuska sa Nemačkom, po pronicljivoj dijagnozi Žan Pol Sartra. Vlada iz 2005. je znala da neće da spava sa neprijateljem, ali je ipak vodila predigru i dozvolila otvaranje kancelarije južnog napuljskog krila u Beogradu. Tu su shizofrena, analna i ambivalentna crta već pokazale svoj lik, da bi se današnji bolesnik potpuno raspao na više bolesnih  delova, ne znajući više uopšte ni šta hoće, a ni zašto hoće. Taj bolesnik (kod koga se Eros potpuno pretvorio u Tanatos), stimulisan je još samo udarcima i naredbama.

Bitka za Francusku i Evropu je počela

Francuska Verdenska bitka, ili bitka za Verkor, počela je ovog 19.juna. Pogotovo u trenutku kada korupcionaški skandali u vrhu države u aferi „Betankur“ ponovo potresaju zemlju.  Vlasnica „Oreala“, vodeće bogatstvo Francuske, ili „franuski Mišković“, trenutno je na udaru javnog skandala zbog ilegalnog finansiranja Sarkozija i njegovih ministara. Ali, za razliku od Srbije, ovde paralelno sa istragom, dolaze i ostavke .

De Vilpen  je od danas zvanični predsednički kandidat. Sutra će mu suprotstavljen biti možda opet sam Sarkozi, iako je on , reklo bi se, već pri kraju. Kao najjači kandidat protiv Vilpena će verovatno biti guran jedan veoma inteligentan igrač MMF-a, nominalni socijalista, a zapravo zaštitnik krupnog kapitala, Dominik Štros-Kan. Vilpena će svakako podržati  degolisti i sa levice i sa desnice, antiglobalisti u svetu, i svi siromašni ljudi u Francuskoj. Od uglednih francuskih političkih imena prići će mu, po svemu sudeći anti-NATO političar Nikola Dipon-Enjan, kao i socijalista Žan Pjer Ševenman.

Na strani de Vilpena je francuska istorija i njena tužna i potlačena sadašnjost. Možda će 2012. godina biti i prvi narodni referendum koji prekida Sarkozijevu autokratsku zabranu političkog referenduma. Možda će i komunisti, kada im kandidat ne prođe, glasati za Vilpena. Nešto će se u svakom slučaju promeniti u Francuskoj , koja je bila i ostala srce i pumpa zapadne Evrope, a zajedno sa Rusijom - hipofiza Velike Evrope.

Narodu i građanima je potrebna sasvim drugačija politička i životna vizija, prosto rečeno, potrebna im je vizija. Na kraju, De Vilpen je svoj govor (podsvesno) završio još jednom De Golovim rečenicom: „Francuski narode i građani, kao nikada do sada, potrebni ste mi!“

Taman sam pomislila da ni Marseljeza više ne sme da se svira u ovoj zemlji, ugušenoj od brojnih mondijalističkih i anglosaksonskih-„šou-biz-turbo-konvencija“, kada su svi zajedno, kao buduća Solidarna Republika na pomolu,  novu bitku za čovečanstvo, svečano proglasili otvorenom: „Hajdemo deco otadžbine....“!

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner