Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Da li će Srbija morati da čeka 2012?
Savremeni svet

Da li će Srbija morati da čeka 2012?

PDF Štampa El. pošta
Željko Pantelić   
četvrtak, 20. maj 2010.

(WAZ. Euobserver.com, 17.5.2010)

Cilj Srbije – da sledeće godine stekne status EU kandidata i da 2012. godine otpočne pregovore za prijem, suočava se sa teškoćama, jer izgleda da je njeno političko vođstvo pri proračunima „reda vožnje“ potcenilo tri važna elementa.

Prvi od njih je da pitanje Kosova više nije karta na koju se može igrati ukoliko se želi da Srbija dalje napreduje na putu u EU. Drugi je taj da pro-evropskoj vladi skoro ističe vreme za hapšenje generala Ratka Mladića, optuženog za genocid u Srebrenici. A treći je gledište Holandije na pitanje kada bi EU trebalo da povede diskusiju o njenoj prijavi za članstvo i da dâ zeleno svetlo Evropskoj komisiji da o tome pripremi mišljenje.

Očekuje se da će 2011. biti ona godina kada će EU najzad dati Srbiji status kandidata za članstvo. Srpsko rukovodstvo je u prošlosti spominjalo taj datum, ali ciljevi nisu ostvareni. Ipak, ta neispunjena obećanja nisu do sada dovela do štete u vladajućoj koaliciji a ni predsedniku Tadiću.

Ako se cilj dobijanja statusa kandidata ostvari dogodine, vladajućim partijama ne predstoje veći problemi da ostanu na vlasti, jer to bi im pojačalo popularnost.

Ali, ako general Ratko Mladić ostane na slobodi, i ako Beograd nastavi sa svojom sadašnjom politikom prema Kosovu, kao i ako kruto držanje Holandije podrže ostale zemlje EU, onda će srpska vladajuća koalicija verovatno ući praznih ruku u sledeće opšte izbore 2012. godine.

Stav Holandije je da države-članice EU treba da diskutuju o mišljenju Evropske komisije i o njenim preporukama u odnosu na Srbiju, tek onda kada Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju stupi na snagu. To znači da bez obzira na to kakvo će mišljenje Evropske komisije biti, neće ubrzo moći da se radi na pitanju davanja statusa kandidata Srbiji, jer potrebno je oko dve godine da Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju bude ratifikovan od strane svih 27 članica EU. Srbija jeste potpisala taj ugovor sa EU, ali je status procedure ratifikacije od strane 27 zemalja-članica zamrznut.

Države-članice EU moraju jednoglasno odlučiti o davanju statusa kandidata državi koja to zatraži – ali samo posle dobijanja mišljenja i preporuke Evropske komisije o tome.

Sve do kraja 2008. godine, Srbija je imala priliku da kao nagradu za svoj konstruktivni pristup pitanju Kosova, učini brz korak u pravcu integracije u EU.

U zaključcima posle samita 2007. i 2008, vođe EU su se eksplicitno osvrtali na brže napredovanje Srbije prema EU, dok je i Evropska komisija 2008. u svom izveštaju o napredovanju iznela da Srbija može dobiti kandidatski staus 2009. godine.

Ova zalaganja su bila odložena ili oslabljena 2009. godine. Izuzetno je značajno to da u svom izveštaju za tu godinu komisija nije potvrdila da Srbija može dobiti status kandidata kroz godinu dana.

Tokom prve godine svoje proevropske vlade, a posle proglašavanja nezavisnosti Kosova, Srbija je izgubila svoje ubrzanje. Tokom tog vremena, Srbija nije ostvarila punu saradnju sa Haškim Tribunalom, a njena nova vlada je pokazala da u odnosu prema Kosovu nema u osnovi drugačiji stav od prethodne vlade koju je vodio Vojislav Koštunica.

Jedan diplomata iz EU je izjavio: „Sada smo u situaciji da Srbija nije učinila značajni napredak u pravcu EU, a u međuvremenu su spisku preduslova za integraciju Srbije u Evropu dodati i njeni odnosi sa Kosovom. Dakle, najvažnije države EU nisu više željne da Srbiju nagrade zbog njenog lepog ponašanja prema Kosovu, nego su njen odnos prema Kosovu postavile kao uslov za njen napredak [prema EU] .“

Drugi, sve važniji, problem Srbiji je gubljenje poverenja u odnosu na njeno hapšenje Ratka Mladića. Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog tribunala je kako u Brislu, tako i u Beogradu izneo da ne želi više da razgovara samo o napretku u saradnji Srbije sa tribunalom, nego o krajnjem ostvarenju te saradnje. Drugim rečima – želi da vidi hapšenja.

Takav njegov stav mogle bi da podrže ne samo Holandija, nego i nova vlada Britanije. Britanski liberalni demokrati, koji su u koaliciji sa konzervativcima, bili su među najsnažnijim pristalicama Haškog tribunala za ratne zločine.

Pa ipak, najveća prepreka Srbiji bi mogla biti najnovija interpretacija holandskog ministra inostranih poslova Maksima Ferhagena o tome kada bi države članice EU trebalo da diskutuju o „mišljenju“ Evropske komisije.

On je nedavno izjavio za WAZ. EUobserver: “U nekoliko prilika, u Ministarskom savetu [EU], potvrdili smo da neće biti preskakanja u [proceduralnim] stadijumima za bilo koju državu-kandidata. To znači da pre nego što Ministarski savet uzme u razmatranje mišljenje Evropske komisije o statusu kandidata za Srbiju, Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju sa njom mora biti ratifikovan u svim državama-članicama EU i mora stupiti na snagu. Zatim ćemo morati da vidimo kako Srbija primenjuje Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju, kao i rezultate njenih reformi koje moraju da budu u saglasnosti sa standardima EU. Drugim rečima, nije važno samo to kada će Evropska komisija dati svoj 'avis' (mišljenje), nego i kada će biti ostvareni ostali uslovi koje sam spomenuo.“

(Prevod sa engleskog: Vasilije Kleftakis)