Samo smeh Srbina spasava

Šipak

PDF Štampa El. pošta
Ljubiša Spasojević   
subota, 22. maj 2010.
Krtice u njihovim rovoovima posle leksikona iskopale su i rezultate najnovijih naučnih istraživanja o šipku ( Rosa canina), odnosno endemskoj vrsti koja uspeva samo u Srbiji (Rosa canina serbica). Latinski naziv, pored naučno, ima i simboličnu vrednost. Vrsta u Srbiji je nastala kao rezultat genetskog inženjeringa stručnjaka iz međunarodne zajednice, a prve i prave plodove je donela u oktobru dvehiljadite godine. Plod srpskog šipka, kao i plodove koje je on doneo do ovog trenutka su bili strogo čuvana tajna.

OPIS

Šipak pripada rodu ruža. To je činjenica u koju je i nestručna javnost u Srbiji mogla da se uveri nakon poslednjih parlamentarnih izbora. Cvet je bledo crven, a centar cveta je upadljive i karakteristične žute boje, pa je zbog toga ponovo simbolično, ali i stvarno otelotvorio rezultate već pomenutih izbora. Na osnovu tih rezultata nije pogrešno ni da se tvrdi da ruža pripada rodu šipka. Boje cveta odgovaraju koalicionom sporazumu, te je zbog toga već pomenuta koalicija odlučila da upravo šipak bude njen simbol koji će stalno da pokazuje biračima. Kada je reč o simbolima treba još dodati da je razlika između simbola „Otpora“- pesnice i simbola ZES-a - šipka, samo simbolična. Šipak cvetanje završava u JUL-u, pa je plod koji se potom razvija direktan proizvod upravo tog meseca.

Domaći odgajivači srpskog šipka uz svesrdnu marketinšku pomoć pomenutih međunarodnih stručnjaka stvorili su iluziju da je plod šipka ukusan i lekovit. Međutim, kao i kod svih genetski modofikovanih biljaka i kod ove su utvrđena štetna svojstva koja menjaju genetsku i mentalnu strukturu korisnika. Ko je poverovao u reklamu i probao plod , mogao je da se uveri koliko je ona daleko od stvarnih činjenica. Sjajan i crven, lep na oko, bljutav je i neukusan. Na to upućuje i lišće ove biljke koje je sjajno, ali golo. Stablo je trnovito. Ipak, većina stanovnika države iako se bezbroj puta ubola i dalje veruju u čudotvornu moć ploda.

UPOTREBA

Endemskom, srpskom, odnosno genetski modofikovanom šipku stručnjaci međunarodne zajednice ugradili su gene bunike. Putem aerosola, odnosno kroz etar, šipkom se zaprašuju žitelji države. Zbog toga se oni nalaze u svojevrsnom delirijum tremensu koji se od običnog razlikuje po tome što im se umesto žaba, zmija i pacova priviđaju žute zvezde na plavom nebu, u poslednje vreme i mlad mesec sa zvezdom u sredini , kiša evra i zastave duginih boja dok ponosno puze paralelnim putem koji nema alternativu.Od tih halucinacija pati skoro cela nacija.Zbog toga ova biljka loše utiče na narodni indentitet i imunitet, ali zato besprekorno štiti i razvija pre svega finansijski identitet i zakonski imunitet pripadnika vlasti u Srbiji. Od prodaje ovog šipka, odnosno iluzija koje on stvara, vlastodršci obezbeđuju sebi veoma značajne prihode, kao i opstanak na vlasti.

Interesantno je, da jedna druga biljka koja takođe pripada rodu ruža – glog, takođe ovde ima široku upotrebu. Plodove ove biljke - gloginje narod sve više jede da bi preživeo, dok od stabla vlast izrađuje glogove kolce kojima se bori protiv povampirenog srpskog nacionalizma. Od imena ove porodice biljaka potiče pridev ružan koji najbolje opisuje život većine žitelja Srbije.

Pored već pomenutih svojstava, srpski šipak ima i dekorativnu upotrebu. On se uz pomoć međunarodnih, ali pre svega domaćih gorana sadi duž paralelnog puta koji nema alternativu. Šipak se takođe nalazi i na kraju tog puta.