Početna strana > Rubrike > Politički život > Srbija ima znanje i kapacitete ali trenutno nema državnike
Politički život

Srbija ima znanje i kapacitete ali trenutno nema državnike

PDF Štampa El. pošta
Duško Kuzović   
četvrtak, 24. novembar 2022.

 Serija sastanaka i dogovora članova „Vlade“ Srbije sa pretstavnicima stranih država i stranih kompanija zainteresovanih za eksploataciju litijuma i ljudskih resursa u Srbiji, govori da borba građana Srbije protiv kopanja i prerade litijuma mora da menja oblike kako bi postigla rezultat u praksi. Saopštenja nadležnih Ministarstava i Vlade Srbije sa sastanaka dokazuju da državni aparat Srbije, nastavlja razgovore sa strancima, istovremeno ingorišući volju građana Srbije – čiju volju su preuzeli da sprovode u praksi, čiji poreski novac obilato koriste, i čije interese su u obavezi da štite. 

Rizici u proizvodnji litijuma su toliko veliki da premašuju sve dobiti koje se očekuju od rudnika, i stvarne i one lažne koje se prezentuju građanima kako bi ih naveli na tanak led. Ističem samo jedan aspekt - rizike po vodosnabdevanje naselja u Srbiji i Bosni i Hercegovini: Beograda (2 miliona), Bačke (milion), Srema (0,8 miliona), Podrinja i Semberije (milion) – preko 5 miliona stanovnika će biti izloženo riziku od akcidenta koji neće moći da se sanira najmanje za 50 godina. Potom rizik po poljoprivredu, turizam, i najvažnije zdravlje građana. To su rizici koji ni jedan savestan profesionalac, patriota i domaćin ne može da prihvati. Naravno, ukoliko planira da stanuje i svoju porodicu podiže u Srbiji a ne u Londonu, Parizu, Monte karlu, SAD ili Bodenskom jezeru.

Istražno pravo ne obezbeđuje automatski i pravo eksploatacije. Sav novac koji je uložen u istraživanje je rizik kompanije a ne obaveza države i građana Srbije. Stoga, svako pominjanje uloženog novca, naročito od „Ministarstva“ i „Vlade“ Srbije, shvatamo kao vulgaran pritisak

Nepoverenje naroda je usmereno u dva pravca: prema stranoj kompaniji i prema državnom aparatu Srbije. Kompanija ima previše sukoba sa životnom sredinom širom sveta, stoga ne može da se govori o bilo kakvoj saradnji sa njom. Sa druge strane, državni aparat Srbije nam već više od 20 godina servira ugovore potpisane sa stranim kompanijama u ime naroda Srbije, koji se od 60-80% zacrnjeni; u ime naroda Srbije su preuzeli obaveze, u ime naroda Srbije su dali stancu subvencije – a građani Srbije imaju obavezu da plate ali nemaju pravo da znaju šta plaćaju! Tako se desilo najmanje 100 puta, zašto bi bilo drugačije 101. put?

Istražno pravo ne obezbeđuje automatski i pravo eksploatacije. Sav novac koji je uložen u istraživanje je rizik kompanije a ne obaveza države i građana Srbije. Stoga, svako pominjanje uloženog novca, naročito od „Ministarstva“ i „Vlade“ Srbije, shvatamo kao vulgaran pritisak.

Na prostoru rudnika (najpre saopšteno da se planira 1.000 hektara pa potom redukovano na 600 ha) i prve zone oko rudnika, neposredne ugrožene, (10.000 hektara) će biti ugašeno najmanje 3000 radnih mesta u poljoprivredi (prosečna veličina domaćinstva 4 hektara). To su radna mesta koja postoje već 200 godina, i sigurno će postojati narednih 200 godina. Državna administracija Srbije je našla ekonomsku računicu da uništi obradivo tlo i  ugasi najmanje 3000 sigurnih radnih mesta u poljoprivredi (građana čiji očevi i dedovi su krvlju stvorili ovu državu), da bi strancu omogućila da otvori potencijalnih 600 radnih mesta u rudniku, koji će raditi najviše narednih 50 godina. Nakon toga, na više od hiljadu godina, na brigu i staranje, ostaće nam brda jalovine; da se otrovi ih jalovine ne dreniraju u tlo i unište podzemne vode zapadne Srbije i istočne BiH, ili da otrove poplava ne odnese u rečni sistem. Iznad brda jalovine neće ništa moći da se seje i gaji. U jednoj rečenici, ostaviće nam problem koji može da eksplodira i uništi život na površini ravnoj strateškoj nuklearnoj bombi!

Srbija je zemlja koja je dala, srazmerno svojoj veličini, mnogo ličnosti koje su doprinele svetskoj nauci i tehnici. Po pravilu, da bi uspeli, bežali su odavde zbog brutalnih manjkavosti političkog, društvenog, poslovnog i intelektualnog okruženja. Čiji je posao da se obezbedi zdravo političko, društveno, poslovno i intelektualno okruženje? Pa političkih organizacija i lica a ne naroda! Stoga je nepristojno da glavni krivac za dno na kome se nalazimo kao zajednica (političari), govore da će se ovim projektom doneti novo znanje u Srbiju. Srbija to znanje je imala, i nije nam potreban uvoz znanja u ovoj oblasti. Potrebna nam je promena: da političari počnu da rade svoj posao, da se povuku, ili da ih narod najuri (najverovatnije).

Sankcije, pa bombarovanje, a potom specijalni rat tokom poslednjih 20 godina su uništili društvo i privredu Srbije. Nekada smo u Srbiji proizvodili i izvozili rudarsku opremu i mašine. Naivno je očekivanje funkcionera „Vlade” Srbije da države i njihove kompanije, koje su predvodile uništenje stanovništva i privrede naše domovine, nam sada donose znanje i tehnološki razvoj, i to onaj za koji smo bili sami sposobni! U pozadini svih napada na Srbiju su ljudi i resursi!

Istovremeno, političke organizacije preduzimaju akcije koje ne daju rezultat u praksi (nije slučajno), zloupotrebom protesta pomažu porazu građana (ni to nije slučajno), ćutanjem odobravaju dolazak ili otvoreno dovode strane kompanije čiji poslovni planovi ozbiljno ugrožavaju životnu sredinu, odnosno, preduslove za razvoj poljoprivrede i turizma

Lokalne samouprave, Okruzi i Ministarstva su ili previše ćutali ili bili servis interesa stranih kompanija, a ne građana koji su ih izabrali i koji ih plaćaju. Građani su toliko puta protestovali, tražili pomoć i zaštitu, a adminstracija je okretala glavu u stranu, kao da to nisu njihove komšije, rođaci, familija. Nakon toliko vremena narodnog nezadovoljstva, politički je nepristojno uključenje bilo kojeg nivoa državne administracije Srbije, svojim ćutanjem i činjenjem protiv naroda sami sebe su delegitimisali. Šta više, bilo šta da preduzmu samo će da prodube krizu za koju su velikim delom odgovorni.

Sve političke organizacije, institucije i javna preduzeća ističu kako im je prioritet razvoj poljoprivrede, posebno organske. U prostornim planovima Srbije vidimo licemerno stavljanje rudarstva i turzima/poljoprivrede kao ravnopravnih privrednih dešavanja na istom prostoru. Da li turizam i poljoprivreda mogu da ugroze rudarstvo, ili će u praksi rudarenje sravniti sa zemljom i poljoprivredu i turizam?!

Istovremeno, političke organizacije preduzimaju akcije koje ne daju rezultat u praksi (nije slučajno), zloupotrebom protesta pomažu porazu građana (ni to nije slučajno), ćutanjem odobravaju dolazak ili otvoreno dovode strane kompanije čiji poslovni planovi ozbiljno ugrožavaju životnu sredinu, odnosno, preduslove za razvoj poljoprivrede i turizma. Stoga pitam: šta je plan (ako ga uopšte ima) jer jedno sa drugim ne ide!?

Političke razlike na terenu su se pokazale samo kao otežavajući faktor za građane. Mada su jednako ugroženi članovi i porodice pozicionih i „opozicionih“ partija, političke organizacije nisu našle snage da se ujedine i stanu na stranu naroda (biračkog tela), već su nastavile da slede interese svojih centrala. To govori o stvarnom stanju demokratije u Srbiji, jer ako se ne brineš o biračima zna se o kome se brineš i čije interese da zastupaš. Događaji u poslednje dve godine oko litijuma su, na žalost, dokazali da večinu političkih organizacija je neophodno zabraniti, neke ugasiti (i onako postoje samo na papiru), a velikom broju „političara“ zabraniti bavljenje politikom (na određeni period ili trajno), i početi izgradnju novog političkog sistema koji će slediti interese i volju građana a ne partija i njihovog političkog rukovodstva (čitaj interese okupatora). 

Odlukama protiv interesa građana, ćutanjem administracije na pisane i usmene zahteve građana, ignorisanjem glasa i interesa građana Srbije, i servilnim praćenjem interesa stranih kompanija, "Vlada" Srbije je postala ambasada stranih kompanija u Srbiji

Ignorisanje stanja na terenu i zahteva građana, ne samo Jadra i Rađevine već celokupne Srbije, ukazalo je na još jedan akutan problem: zloupotreba poreskih davanja građana Srbije protiv - građana Srbije. Naime, građani Srbije, da bi branili svoja ognjišta i egzistenciju, moraju da izdvajaju svoje vreme i svoj novac - koji im preostane nakon plaćanja poreskih obaveza državi. Na drugoj strani, državni aparat Srbije poreske prihode daje kao subvencije stranim kompanijama (protiv koje se bore poreski obveznici) a posebno onim za koje su građani Srbije jasno rekli da ih ne žele i da čak ugrožavaju opstanak države i naroda.

Pojedinci u „Vladi“ Srbije su, iznad datim im ovlašćenja, celokupan državni aparat i institucije, republičku i lokalnu administraciju, inspekcijske službe i Javna preduzeća (vlasništvo građana Srbije) kao i poreske prihode (vlasništvo građana Srbije) stavili u funkciju poslovnih ciljeva strane kompanije. Srbija nije država već okupirana teritorija!

Samoukidanje državnog aparata, koji se sada može otvoreno konstatovati, je posledica delovanja lica zaposlenih u istom aparatu, političkih partija i političara a ne građana Srbije. Političke organizacije su razorile ne samo državni autoritet i organizaciju, već i poverenje građana u državu. Stoga kompanije i ambasade država koje zastupaju interese svojih građana, za neuspeh bilo kog projekta koji je protiv interesa građana Srbije, treba da smatraju odgovornim politički vrh Srbije a ne građane.

Termin državni aparat je postao različit od termina građani Srbije; država je i dalje u rukama građana jer je građanin nosilac suvereniteta a ne organizovane političke grupe (ili kriminalne, kako se pravilno kaže?). Odlukama protiv interesa građana, ćutanjem administracije na pisane i usmene zahteve građana, ignorisanjem glasa i interesa građana Srbije, i servilnim praćenjem interesa stranih kompanija, "Vlada" Srbije je postala ambasada stranih kompanija u Srbiji. Time je sebe delegitimisala kao organ koji pretstavlja građane Srbije, i svaki dogovor i ugovor sa njom koji sklopi bilo koja kompanija ili država nema pravnu valjanost.

Takođe, zašto bi građani Srbije poštovali bilo kakve odluke takvog stranog tela koje sebe naziva „Vlada“, i zašto bi poreskim davanjima servisirali troškove – okupacije svoje domovine i samih sebe.

Srbija ima znanje i kapacitete ali, trenutno, nema državnike!

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner