Početna strana > Rubrike > Politički život > Neophodno objedinjavanje svih istinski opozicionih snaga – nadam se da će Vučić uskoro biti samo ružna prošlost
Politički život

Neophodno objedinjavanje svih istinski opozicionih snaga – nadam se da će Vučić uskoro biti samo ružna prošlost

PDF Štampa El. pošta
Slaviša Ristić   
nedelja, 26. februar 2017.

1. Sudbina svake vlasti zavisila je od borbe za Kosovo i Metohiju. Iz tog ugla gledanja, kakva bi sudbina bila Vučićeve vlasti?

Ne delim mišljenje da je sudbina svih vlasti od uvođenja višestranačkog sistema u Srbiji, zavisila, od njihove borbe za Kosovo i Metohiju. Da su mera opstanka na vlasti bili, iskrena borba za očuvanje Kosova i Metohije i rezultati te borbe, mnoge političare i političke stranke danas ne bismo imali u političkom životu Srbije a naročito ne kao učesnike u vlasti. Ako me pitate na koje političare mislim, nažalost, na većinu njih. Dovoljno je kao upečatljiv primer izdvojiti Ivicu Dačića, učesnika skoro svih dosadašnjih vlasti, koji je prošao kopernikanski put u više navrata i smerova, isključivo radi opstanka na vlasti. U političkoj istoriji Srbije ostaće upamćen po rečenici koju jedino iskreno izgovara i stalno je ponavlja: „Pa nisam valjda ja lud da budem opozicija?!“

Što se Vučića i njegove „borbe“ za Kosovo i Metohiju tiče, rezultati su takvi da je jedini zaključak koji se nameće da on zapravo sve vreme igra za tim separatističke tvorevine iz Prištine. On je njihov kapiten i pojačanje koje su im doveli Brisel i Vašington. Ono što prethodna vlast nije htela ili nije smela da uradi po nalogu Zapada na Kosovu i Metohiji, uradio je Aleksandar Vučić. Zadao je poslednji udarac državi Srbiji na Kosovu i Metohiji, prihvatanjem izdajničkog briselskog ultimatuma. Da li će političku cenu platiti na predstojećim izborima i izgubiti vlast od naroda,  ili će o njegovoj sudbini odlučiti oni koji su ga na vlast doveli, ne mogu u ovom trenutku pouzdano da tvrdim. Ono što sada možemo da vidimo jeste da je taj organizovani, kriminalni mehanizam koji upravlja Srbijom, počeo da se raspada iznutra.

Siguran sam da će doći dan kada će Aleksandar Vučić i njegovi pomagači odgovarati pred sudovima ove zemlje za čin veleizdaje Srbije.

2. Šta je alternativa Briselskom dijalogu?

Neću Vam verovatno reći ništa novo ako kažem da je jedino mesto gde se može voditi iole ravnopravan dijalog po pitanju Kosova i Metohije,Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija a rezolucija 1244. jedini obavezujući međunarodni dokument. Naravno da je potpuno jasno da je odgovornost Borisa Tadića i njegove vlasti skoro apsolutna, kada je u pitanju prihvatanje da se na Kosovu i Metohiji rasporedi misija  EULEX-a i dijalog izmesti iz UN-a u okrilje Evropske unije. Ali, to ne može biti alibi i opravdanje za sadašnju vlast da prihvata sve ultimatume i srlja u izdaju radi  opstanka na vlasti. Briselski dijalog se mora hitno prekinuti ukoliko mislimo da sačuvamo ne samo Kosovo i Metohiju, već Srbiju kao državu. Oni koji misle da će se odricanjem Kosova i Metohije zaustaviti dalje komadanje Srbije,  grdno se varaju. Nevolja je u tome što vlasti znaju tu istinu ali o njoj ćute radi opstanka na vlasti, po volji svojih zapadnih mentora.

Dakle, alternativa je jasna. Zaustaviti dalje pogubne briselske „pregovore“ i briselski sporazum i sve odluke koje su proizišle iz njega proglasiti ništavnim. Dozvoliti Ustavnom sudu da u miru i bez pritisaka da svoje tumačenje o ustavnosti i zakonitosti svih dosadašnjih dogovora iz Brisela. Vlasti se moraju držati Ustava Republike Srbije kada je u pitanju položaj AP Kosova i Metohije i omogućiti  građanima iz Pokrajine da biraju organe lokalnih vlasti na izborima koje treba da raspiše predsednik Skupštine Srbije a ne separatistička tvorevina Kosovo. Umesto toga mi imamo poruku neodgovornih pojedinaca iz vlasti da se ne treba držati Ustava Srbije kao „pijan plota“. Zaustavljanjem briselskih pregovora, pitanje Kosova i Metohije će samom tom činjenicom ponovo postati problem Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, svidelo se to nekima sa zapada ili ne. Naravno da je za to potrebno imati nacionalno odgovornu i hrabru vlast koja će prestati da manipuliše lažnim obećanjima o svetloj budućnosti na putu ka Evropskoj Uniji.

3. Kome više verujete, Jeremiću ili Vučiću?

Koga su zmije ujedale i guštera se plaši, kaže narodna poslovica. Od mnogih dosadašnjih političara Srbi sa Kosova i Metohije doživeli su duboka razočaranja, tako da bi njima ova pitanja trebalo postavljati nakon što političar stupi na vlast a ne u predizbornoj kampanji. Dakle, što se mene tiče nema blanko poverenja, a što se Vašeg pitanja tiče radi se o veštačkoj dilemi.  Želim da verujem da će gospodin Jeremić, ukoliko pobedi na predsedničkim izborima, biti dosledan čuvar Ustava Srbije kao što obećava uoči predsedničkih izbora. Možda će imati prilike da ispravi i neke svoje greške iz vremena kada je obavljao funkciju ministra inostranih poslova Srbije. Na tom putu, želim mu mnogo sreće. Što se Aleksandra Vučića tiče verujem da će u vremenu koje je pred nama on postati ružna prošlost u sećanjima Srba i da će naći svoje mesto na smetlištu istorije,  uz molbu gospodu Bogu da njegova izdaja, bude poslednja izdaja na Kosovu i Metohiji.

4. Već više od dve godine ste saborac Sande Rašković Ivić. Zašto niste član poslaničkog kluba na čijem je čelu gospođa Rašković Ivić?

Sandu Rašković Ivić poznajem duži niz godina, još iz vremena kada je obavljala dužnost Komesara za izbeglice u Komesarijatu  za izbeglice Republike Srbije, i kasnije, dok je vodila Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju. Po mom skromnom uverenju ona je te poslove zaista profesionalno obavljala. Nije razdvajala ljude na Kosovu i Metohiji po tome kojoj političkoj partiji pripadaju, već su sve opštine sa Kosova i Metohije imale isti tretman bez obzira ko je bio na njihovom čelu. Ovo ističem zbog toga što danas, na Kosovu i Metohiji,  ne možete biti ni partir u opštini ukoliko niste član Srpske napredne stranke.

Podržao sam njenu kandidaturu u Demokratskoj stranci Srbije za predsednika, pre svega iz razloga što je najavila jasan opozicioni stav prema režimu Aeksandra Vučića i njegovom izdajničkom delovanju na Kosovu i Metohiji. Takođe sam podržavao njen poziv na okupljanje patriotskih i nacionalnih snaga u Srbiji. Vratila je Demokratsku stranku Srbije u Parlament, a onda doživela da je korumpirana grupa Vučićevih „spavača“ saradnika u DSS-u izbaci iz stranke. To je između ostalog razlog zbog kojeg sam, zajedno sa svojim prijateljima sa Kosova i Metohije, napustio Demokratsku stranku Srbije posle 26 godina, kao jedan od osnivača. Sandi Rašković Ivić želim da nastavi sa naporom da okupi sve nacionalno svesne patriotske i demokratske snage u Srbiji. Mislim da taj utisak razočaranja u ljude koji nosi iz iskustva vođenja Demokratske stranke Srbije ne sme da je pokoleba. Verujem da će kao i do sada biti dosledan naslednik svog pokojnog oca, Jovana Raškovića.

Da li ću biti član poslaničkog kluba u Skupštini Srbije koji je Sanda Rašković Ivić najavila zavisiće od nekoliko faktora. Najpre, uskoro ćemo znati da li će biti vanrednih parlamentarnih izbora. Ukoliko ih bude, Skupština će biti raspuštena te formiranje poslaničkog kluba gubi svoju svrhu i smisao postojanja. Ukoliko ovaj saziv Skupštine Srbije nastavi da radi, moje eventualno učešće u novoformiranom klubu može biti tehničkog karaktera kako bih bio u mogućnosti da dobijem vreme po poslovniku, za diskusiju o određenim tačkama dnevnog reda, kao i vreme za postavljanje poslaničkih pitanja a koja se tiču pre svega Kosova i Metohije. Ukoliko novoformirani klub ima ambiciju da pored jasnog opozicionog delovanja, koji podržavam, ima i ambiciju da deli i zastupa iste političke stavove u Skupštini Srbije,moje pristupanje takvom klubu zavisiće od spremnosti svih članova kluba da u Skupštini Srbije zastupamo politiku celovitosti Srbije sa Kosovom i Metohijom u njenom sastavu.

5. Ako bude parlamentarnih izbora, hoćete li biti kandidat za poslanika na listi koju bi predvodio Boško Obradović ili ćete biti na listi koju bi predvodio Vuk Jeremić?

Ako bude vanrednih parlamentarnih izbora, četvrtih po redu za pet godina, koji zavise isključivo od jednog čoveka i njegovih diktatorskih apetita za apsolutnom vlašću, najmanje je bitno da li ću ja, ili bilo koji pojedinac, biti na nekoj od opozicionih lista. Kao što znate, mandat narodnog poslanika ostvario sam na zajedničkoj izbornoj listi Dveri i Demokratske stranke Srbije. U međuvremenu sam istupanjem iz DSS-a postao samostalni poslanik i u tom svojstvu u Skupštini Srbije zastupam ideje i stavove Pokreta Srba sa Kosova i Metohije „Otadžbina“ koji većinom čine bivši članovi DSS-a sa Kosova i Metohije. Takođe usko sarađujem i delim iste političke stavove sa Pokretom za spas Srbije, koji su pokrenuli Đorđe Vukadinović, Sanda Rašković Ivić i nekoliko nezavisnih intelektualaca i bivši istaknuti pripadnici DSS-a.

Da li ću ja lično ili neko od mojih prijatelja sa kojima delim iste vrednosti biti na nekoj izbornoj listi u slučaju vanrednih parlamentarnih izbora, manje je značajno od potrebe udruživanja svih istinskih opozicionih subjekata, među kojima vidim i gospodu Obradovića i Jeremića, kako bi se ovo zlo koje je zadesilo Srbiju konačno oteralo sa vlasti. Naravno, na demokratskim izborima, ukoliko je to moguće u ovako kontrolisanom izbornom sistemu.

(Komentar pres-Beta-NSPM)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner