Početna strana > Polemike > Politička neutralnost je sam život DSS-a i Srbije, a Sanda Rašković želi da je zameni "politikom suverenosti"
Polemike

Politička neutralnost je sam život DSS-a i Srbije, a Sanda Rašković želi da je zameni "politikom suverenosti"

PDF Štampa El. pošta
Dragan Jočić   
nedelja, 05. oktobar 2014.

(Pečat-sajt DSS)

Za nas Demokratska stranka Srbije nije tek jedna od mnogih političkih partija. DSS nosi ideju, DSS je vrednost za koju smo svojim životima vezani. Mi koji smo tolike godine gradili DSS, koji nismo nikada od njega odlazili, koji nismo menjali političke partije, želimo da po svaku cenu sačuvamo svoju stranku. Zato smo mi uvek uz DSS, i kada pobeđujemo, i kada gubimo.

Dobro znamo da samo DSS ima političku neutralnost kao rukovodeće načelo. U političkoj i vojnoj neutralnosti su sloboda i budućnost Srbije. DSS je Srbiji podario vojnu neutralnost, DSS će Srbiji obezbediti i političku neutralnost. Mnogi po diktatu Zapada, Amerike i Evropske unije sve čine da nestane politička neutralnost sa scene Srbije. Vidimo i da se Sanda Rašković Ivić zalaže da se politička neutralnost zameni politikom suverenosti. A politika suverenosti je prazna fraza jer je svaka država suverena ako je uopšte država. Ne možemo dozvoliti da nam uzmu političku neutralnost i zamene je nekakvom politikom suverenosti. Politička neutralnost je sam život DSS, neutralnost je život Srbije.

DSS je na delu pokazao kako se uspešno vodi ekonomija. Rezultati koje je DSS ostvario kada je bio na čelu vlade Srbije ostaju nedostižni za sadašnju vlast. Kada će Srbija ponovo imati suficit u budžetu kao u vreme Koštuničine vlade? Danas se vlast kune da nećemo bankrotirati. Tako mora biti sve dok se ne okrenemo sebi i svom narodu i počnemo da vodimo računa pre svega o srpskoj ekonomiji. Srbija finansira Evropsku uniju umesto da brine o svojoj poljoprivredi i svojoj privredi. DSS zna kako, samo moramo ostati verni sebi i svojoj politici.

Poznato je svima da je DSS uvek bila stranka otvorenih i pristojnih ljudi. I kada smo bili na vrhuncu moći, primali smo sve ljude dobre volje koji su bili spremni da podrže našu politiku. Tako je i Sanda Rašković Ivić došla iz Demokratskog centra Dragoljuba Mićunovića u našu stranku. Iako je Demokratski centar bio levičarska stranka, poverovali smo da se Sanda Rašković Ivić preobratila u pravog člana DSS. Nismo joj previše zamerili ni što je bila Tadićev ambasador u Rimu, ili što želi da bude Nikolićev ambasador u Argentini. Dakle, nemam ništa protiv Sande Rašković Ivić, ali smatram da ona ne treba da bude predsednik DSS, jer predsednik DSS treba da bude najdosledniji zastupnik naše politike. A posebno ne treba to da bude Sanda Rašković Ivić jer nije za političku neutralnost DSS, već je za sasvim drugačiju politiku.

DSS je stara, dobra, isprobana partija, koja je u najtežim iskušenjima za našu zemlju pokazala da je dostojna svog postojanja. I kada smo doneli Ustav, i kada smo proglasili vojnu neutralnost, i kada smo kupili „Telekom“ Republike Srpske, i kada smo odbacili Ahtisarijev plan i otvoreno se suprotstavili Americi i EU u njihovim namerama da rasparčaju Srbiju, i kada smo sprečili odvajanje Vojvodine i njen nakaradni Statut, kada smo potpisali „Južni tok“ i kada smo još mnogo toga dobrog uradili za našu otadžbinu, mi smo uvek i jedino imali samo Srbiju na srcu i u svojim mislima. Imali smo državnika Vojislava Koštunicu i imali smo državotvorne snage da se borimo za Srbiju.

Znamo i da Sanda Rašković Ivić nije bila član Koštuničinih vlada i da, samim tim, nije neposredno učestvovala ni u jednoj od ovih velikih državotvornih bitaka za Srbiju. Možda zato ona misli da je prethodne borbe i ne obavezuju. Ali nas, članove DSS i te kako obavezuju. Ponosni smo i sledićemo pravu politiku DSS. To je jedini put oporavka i DSS i Srbije.

Sada pred nama stoji posao da izaberemo predsednika DSS, koji će naslediti Vojislava Koštunicu. Već sam rekao zašto to ne može da bude Sanda Rašković Ivić. Drugi kandidat je Miloš Aligrudić. Miloša znam od prvog dana nastanka DSS. On u DSS nije došao skoro, niti je došao iz drugih stranaka, niti je išao u druge stranke. Bio je uvek veran svom DSS. Miloš Aligrudić treba da bude novi predsednik DSS, jer je to garant da će opstati DSS i da će opstati naša politika. Siguran sam i da će Miloš voditi DSS u skladu sa načelima naše stranke, a da će na nekoj budućoj skupštini predati stranku nekom novom predsedniku DSS. Znam i da neće za malo vlasti rasprodati politiku DSS, i da neće ukinuti i zameniti naše državotvorno načelo političke neutralnosti. Miloš treba da bude novi predsednik, jer je Miloš pravi DSS.

Mi zaista volimo DSS. Zašto volimo DSS? Volimo ga jer je to naša stranka koju smo sami izgradili na dobrobit Srbije. Volimo DSS jer iskreno služimo zemlji. I volimo DSS jer je naša politika jedini i pravi put kojim Srbija treba da ide, ako hoćemo da budemo verni i dostojni naslednici svojih velikih predaka. Ako izgubimo DSS, onda nema više popravnog. Zato sada moramo glasati za DSS, za Miloša Aligrudića, koji će sačuvati našu stranku od svih znanih i neznanih nasrtaja da nestanemo kao politički faktor.

Rekao sam šta mislim i uradio sam onoliko koliko mi dopuštaju moje snage. Živeo DSS! Živela Srbija!