Početna strana > Rubrike > Kulturna politika > Novinari u Srbiji
Kulturna politika

Novinari u Srbiji

PDF Štampa El. pošta
Nenad Dukić   
petak, 03. april 2009.

O Srbiji danas, dragi moji čitaoci, dosta govori položaj novinara. Šta reći o njihovom položaju?

Može se povesti priča o tome da danas mediji, štampani i elektronski, manje zavise od političkih struktura, a više od bogatih kompanija (domaćih i stranih), novokompanih biznismena i od donacija moćnih nevladinih organizacija. Može se govoriti o nezaštićenosti novinara u malim i velikim gradovima, koji iz straha za svoj život ne otkrivaju istinu do kraja o stvarnosti koja ih okružuje, o raznim mafijama njihovih sredina. Jer, pitamo se: ko bi žrtvovao svoju i egzistenciju svoje porodice za 20 ili 25.000 dinara koliko običan novinar u Srbiji dobija. Ili pomenuti da slučajevi ubistava novinara Ćuruvije, Pantića, Dade Vujasinović još nisu rešeni i počinioci privedeni pravdi, iako su prošle godine od njihovih smrti. Ili govoriti o lakim novinskim i TV i radijskim sadržajima koji preovladavaju, koliko oni degradiraju novinarsku profesiju, koja bi trebalo da bude savest društva kad ga ono nema i zastupnik malog čoveka kad "veliki" počnu da mu gaze osnovna prava.

O svemu ovome bi se moglo pričati, ali osvrnuću se na jednu pojavu u novinskom i društvenom životu Srbije. To je jedna nova profesija – novinar-reporter, novinar-volonter. Najveći štampani i elektronski mediji u Srbiji, da pomenemo dnevne novine Večernje novosti, Pres i televizije RTS i B92, na svojim internet i štampanim stranicama, kao i na svojim programima, pozivaju čitaoce i gledaoce da im pošalju svoje vesti, fotografije, video zapise.

Tako Večernje novosti traže od svojih čitalaca informaciju za dalje istraživanje, poverljivu informaciju, detalje ili najavu događaja.Čitalac može dodati sliku ili video zapis svom tekstu, a ostavlja svoj i-mejl.

Pres traži vesti, fotografije, foto vesti sa pozivom: “Javite nam nešto što mi ne znamo”. Ima poseban mejl za radove Pres reportera, a reporteri volonteri mogu svoje informacije poslati i sms-om i mms-om.

Kako TV regrutuju reportere? RTS poziva građane da postanu reporteri i pošalju svoje fotografije i kraće filmske zapise i-mejlom ili mms-om. Najbolje fotografije će biti objavljene na RTS-ovom internet sajtu i u emisijama RTS-a: Beogradskom i Jutarnjem programu.

TV B92 se usredsredila na video zapise dopisnika od kojih je sastavljena emisija “Dopisnici bez granica”. Od dopisnika se traže video zapisi u trajanju do 10 minuta, da navedu naslov video snimka, kratak opis događaja, svoje ime, i-mejl adresu.

Da li postoji kakva nadoknada za reporterski trud? Večernje novosti ne traže vesti, već pre svega infomacije, najave događaja i ne navode na svojem sajtu da li će reporter biti nagrađen za svoj trud. Ostali mediji, Pres, TV: RTS i B92 nude objavljivanje vesti, fotografija i video zapisa, kao i izvesnu novčanu nagradu, najboljim reporterima.

Šta bismo iz ovoga mogli zaključiti? Novosti traže informacije za svoje novinare, ostali traže pre svega gotove priloge. I tako najveći mediji u državi dobijaju gorivo za svoj rad, a da ne plate mnogo. Ispada da plaćeni novinari ovih medija „padaju s nogu“ i ne mogu da pronađu sve zanimljive teme. Ili je u pitanju nešto drugo?

A to drugo je da istraživački novinarski posao nije nimalo jeftin. Treba platiti benzin, hotel i ostale troškove, ako treba.

Zato treba konsultovati reportere saradnike da bi oni odradili taj terenski posao i da bi poslali sirovu informaciju ili još bolje vest.

I tako, u određenoj meri, naše se novinarstvo demokratizuje, to jest, svako može biti novinar. Ali da li će kvantitet dati kvalitet? Rezultat ove demokratizacije, ipak, nije bolje novinarstvo. Samo se brže dolazi do informacija i vesti, ali je sve manje kvalitetnog kritičkog uvida u stvarnost Srbije. Jer zato je potrebno vreme i iskustvo. I više novca za odgovorne i rizične teme.

Otvorite dnevne novine, one najčitanije i videćete da se vesti malo razlikuju. Uključite vaše TV prijemnike, situacija se ne menja. Ugao gledanja je sličan, ako ne istovetan. A kuda ide novinarstvo, Srbija i njeni građani? To je jedna polustvarnost – smesa iluzija, zabluda i visokih očekivanja.

Građani su slabo informisani, a za samoinformisanje se nema vremena, treba da se preživi. Otuda smo polovični, puni zabluda i predrasuda. Zato se teško menjamo i suočavamo sa izazovima. Zato, kod mnogih, porazi na svakom planu: porodičnom, društvenom, nacionalnom. Zato će i potresi u budućnosti biti veliki. Kao da su za Srbiju i njene građane oni, nažalost, potrebni da bi se ona probudila iz svog teškog sna, iz lažne slike o sebi.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner