Početna strana > Rubrike > Kulturna politika > B92 u rovu za bebe ili iz fonda u fondaciju
Kulturna politika

B92 u rovu za bebe ili iz fonda u fondaciju

PDF Štampa El. pošta
Jasna Zagorac Simonović   
ponedeljak, 21. novembar 2011.

Kako je B92 preneo[1] u Skupštini Srbije 17.11.2011. dodeljena su ordenja i priznanja svim donatorima koji su učestvovali u velikoj humanitarnoj akciji Fonda B92 "Bitka za bebe" kojom je obezbeđeno 160 inkubatora za 40 zdravstvenih ustanova u Srbiji. Ova količina inkubatora zadovoljava „tri četvrtine potreba zdravstvenog sistema, a sredstva je doniralo više od 80 kompanija, više od 500 pojedinaca i oko 170 malih preduzeća, vrtića, škola, radnji, udruženja građana, fakulteta i sportskih klubova“.

Lepoj svečanosti prisustvovale su bebe „čija su lica učestvovala u kampanji“, predsednica Skupštine Slavica Đukić-Dejanović, predsednik Srbije Boris Tadić, ministar zdravlja Srbije Zoran Stanković.

U tipičnom majčinskom duhu gospođa Slavica Đukić-Dejanović je videla ovu plemenitu akciju kao šansu za naš „nacionalno kompromitovan“ natalitet, odnosno za nadomeštanje nedostajućih 380000 građana u nedavnom popisu građana (kao da na planeti nema 7 milijardi ljudi!).

U tipičnom političkom duhu, međutim, gospođa Slavica je opisala ovu humanitarnu akciju kao način za „pravljenje statusa Srbije“ jer će „prevremeno rođene bebe, nakon što su uspešno savladale svoju prvu životnu borbu, kada za to dođe vreme sesti u poslaničke klupe i biti bolji nego njihovi roditelji“. (Tome se i sama nadam.)

Predsednik Fonda B92 Veran Matić istakao je „da je akcija 'Bitka za bebe' najbolja koju je taj fond realizovao, jer je rešen problem koji je nastao dugogodišnjim zapuštanjem i stvoren nacionalni konsenzus za rešavanje jednog gorućeg društvenog problema“.

Moram priznati da je za poštovanje i sama napomena nacionalnog konsenzusa u trenutku kad i nacionalno i internacionalno u Srbiji jeste veoma teško prepoznatljivo!

A nadasve mi se dopala izjava g. Verana da treba „slaviti život“, ne samo zato što počinje vreme slava u nas, već i zato što sam ga odmah zamislila kao „violinistu na krovu“ sa inkubatorom u rukama, odnosno sa inkubatorom u jednoj, a najavljenim humanitarnim respiratorom u drugoj ruci, (a koje sam, respiratore, i ja bez pitanja „obećala“ našim sunarodnicima na Kosovu kojih počinje da hvata strah za pravo na disanje...[2])

„To life, to life, Lechaim“![3]

Samo da još svima, a ne samo bebama u inkubatorima (koji će, nadam se, imati ovlašćenog servisera i odgovornog „humanitarnog“ zastupnika) bude nesmrznuto oko srca kad prime sudske presude u Infostan računima, ili sopstvene profite kroz humanitarne donacije! „May all your futures be pleasant ones, not like our present ones!“[4]

"Bez podrške životu beba nema ni podrške starim ljudima, koji su i sami često nemoćni, ni ostalim stanovnicima ove zemlje. Mi smo bez obzira na sve razlike koje nas dele dužni da slavimo život i empatiju jer samo tako kao društvo možemo da preživimo", vizionarski je poručio Matić.

Sa ministrom zdravlja Zoranom Stankovićem – koji je izrazio „zadovoljstvo zbog toga što će realizacijom ove akcije biti ispunjeni evropski standardi u oblasti neonatologije i što će najmlađim pacijentima biti pružen najbolji tretman“ – složila bih se i da nisam nedavno bila na sastanku kod njega, i saznala, otprilike, da „svi farmaceuti još uvek nikom ponikoše“!

Možda je još neko uspeo da ukapira nakon tolikih godina, osim nas nekolicine koji smo humanitarni rad obavljali legalno preko Crvenog krsta, da ni humanitarno nije džabe!

Pokrovitelj akcije "Bitka za bebe" bio je sam predsednik Srbije Boris Tadić. Baš lepo! Em država nije pokrovitelj zdravstva, em dokazano voli decu...

I neka su baš „bebe“ prekinule glasanje poslanika u Skupštini Srbije! (Ne znam šta su baš tada izglasavali, ali mogli su, ne daj Bože, da izglasaju da deci „poubijaju“ kućne ljubimce, ili ne daj Bože, dopuste maloletnicima da spravljaju lekove sami!)

Kako B92 dalje prenosi „Bitka za bebe će sada prerasti u fondaciju, koja će i ubuduće pružati pomoć zdravstvenim institucijama širom Srbije u borbi za živote prevremeno rođenih beba“. Čiju?

Kako se prerasta iz Fonda u Fondaciju – ja ne znam, niti je iko znao da mi kaže te davne 1999. kada je Komercijalna banka Beograd stavila „veto“ na moj Solvay-Farmest nerezidentni humanitarni račun „Fonda za decu obolelu od cistične fibroze“ pre nego je ušao u „evropski inkubator“...

Zaista je lepo što dobitnik Legije časti g. Veran ima potrebu da deo tog blaženstva prenese!

Razumem i da je danas novac toliko bitan da čak i obični prosjaci više puta ponavljaju “hvala” za par novčića koje još samo prepoznaje poreski sistem Srbije.[5]

Razumem da ljudima koji odgaje bebu od manje od pola kilograma, kako su to uradili lekari u Leskovcu pre nekoliko godina, i to bez inkubatora, nemaju potrebu da dobiju orden, već... inkubator!

Razumem i g. Donalda Trampa koji je jednom izjavio da „the Beggers cannot be Choosers“ (prevod: Oni koji prose i/ili mole ne mogu da budu ti koji biraju).

Osim B92?


[2] „Ima nas više samo nas niste popisali“, 18.11.2011,

http://www.nspm.rs/komentar-dana/ima-nas-vise-samo-nas-niste-popisali.html

[3] Fiddler on the Roof, YouTube

http://www.youtube.com/watch?v=Vvr8AjT0aD0

[4] Isto, strofa 3.

[5] „Velika Gospa – ispružena ruka“, 30.08.2011, http://www.pravastrana.com/vest.php?prev=naslovna.php&post=198