Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Vidovdan prođe, zulumi se nastaviše!
Kosovo i Metohija

Vidovdan prođe, zulumi se nastaviše!

PDF Štampa El. pošta
Miljan Damjanović   
ponedeljak, 01. jul 2013.

Prođe još jedan Vidovdan. „Obećanja“ iz Beograda stigoše, a šiptarski zulumi ostadoše.

Obećanja koja stižu iz zvaničnog Beograda su neutemeljena jer potpisivanje Briselskog sporazuma i otpočinjanje pregovora sa EU znači otcepljenje i priznavanje „Kosova“, tj. odricanje od najjužnije srpske pokrajine.  

Jučerašnje parole pojedinaca iz državnog vrha da je otpočinjanje pregovora dokaz da imamo prijatelje u EU su čista farsa. Svoju konstataciju farse potkrepiću dokazima kroz istorijske događaje koji su prethodili današnjoj situaciji u Srbiji.

Ruski konzul u Prizrenu Timajev još davne 1866. godine slao je izveštaje: „Pišu mi iz Peći da su zločini Arnauta bezbrojni, da su stradanja hrišćana neizmerna i neizreciva, a ovdašnje turske vlasti uveravaju da je sve mirno i ničega neobičnog nema“.

„... Srpska i crnogorska vlada pokušavale su, prema svojim mogućnostima, da zaštite srpsko stanovništvo kosovskog vijaleta otvaranjem srpskih konzulata u Solunu i Skoplju 1887, a u Bitolju i Prištini 1889. Istina, položaj konzula bio je pogibeljan: Luka Martinović ubijen je u junu 1890, nasred prištinske čaršije, a ruski konzul Grigorij Stepanovič Ščerbina marta 1893. u Kosovskoj Mitrovici.“

Rusija je uvek, koliko su joj prilike dozvoljavale, bila uz Srbiju i srpski narod. S druge strane, zapadne zemlje oduvek su pretendovale, i svoj uticaj nametale, na teritoriji Balkana, a otvoreno kao neprijatelj Srbije. Srbija među zemljama članicama EU nema saveznika, a kamoli prijatelja. Zapad je oduvek bio na strani Arbanasa, Turaka, ustaša, Slovenaca i svih onih koji su pokušavali da unište srpski rod. Pre samo nešto više od decenije, oni koji nas tako „silno žele“ u svom društvu, bombardovali su nas besomučno, trovali uranijumom (posledice će tek izaći na videlo), a medijski su nas satanizovali predstavljajući nas siledžijama, ubicama, krvopijama i slično.

Kakvu su politiku Englezi vodili prema Srbiji i Srbima na Kosmetu govori istorijski razgovor između srpskog oficira, Dragutina Dimitrijevića Apisa i predsednika Vlade Nikole Pašića. Oficirskim stavom, Apis je izvestio o strašnom položaju Srba na Kosmetu i zuluma koji preživljavaju od strane Arbanasa, na situaciju gde monasi puškom brane imovinu od pljačkaša, na otimanje stoke i plodova sa njiva, na silovanje žena i devojaka i na to da oficiri neće skrštenih ruku sedeti. I tada, kao i sada, evropske sile nisu bile na strani Srba, nisu bile na strani istine, a posebno je Engleska bila ta koja je krajnje neprijateljski bila raspoložena i neprijateljski dejstvovala.

„... Kad su Englezi klali svoje kraljeve, nisu mnogo brinuli da li to odgovara našem ili ukusu nekih drugih naroda. U njihovoj istoriji to se zapisuje kao revolucija, a nama prebacuju da smo divljaci! Neka oni gledaju svoja posla, bile su reči slavnog oficira na konstataciju Pašića da među evropskim silama i posebno Englezima nemamo saveznike.“

Danas, Srbija prema Kosmetu i neprijateljima Srbije vodi krajnje plašljivu i vazalsku politiku, politiku zabijanja glave u pesak, poput noja, jer ako ne vidi opasnost isto mu je kao i da je nema.

„Hrišćansko stanovništvo u Otomanskoj islamskoj carevini u prvim decenijama XX veka, a posebno na Kosovu i Metohiji doživljavalo je sistematske stravične zločine i progone s ciljem da se podjarmljeno i potpuno obespravljeno u svakom pogledu srpsko stanovništvo primora da promeni etnička obeležja i da se odrekne svoje verske i nacionalne kulturne osobenosti srpskog naroda.“

„U prištinskom pašaluku kojim je upravljao Albanac Jašari-paša je vreme velikih pogroma i zlostavljanja Srba na Kosovu kada je utamanjeno 79 srpskih sela, što znači da su seljaci pobijeni, raseljeni ili proterani zbog otpora turčenju i čitlučenju, a da je još toliko sela naterano da većim delom pređe u islam.“

I danas je situacija ista, samo se perfidnije sprovodi, a ovoga puta i uz nesebičnu pomoć političara iz Beograda koji trenutno čine većinu u srpskom Parlamentu. Briselskim sporazumom Srbija ukida srpske institucije a Srbi su primorani da vade lične karte u kojima piše da su Kosovari tj. državljani Kosova, prihvate granicu sa Srbijom i sve ostale zahteve uz usmeno obećanje predsednika i prvog potpredsednika Vlade da ih ipak neće zaboraviti.

I tada se Rusija borila za Srbe na Kosmetu, i Kosovo i Metohiju, i danas je situacija apsolutno preslikana s tim što sada pored Šiptara i EU, Rusija Srbe s Kosmeta brani i od srpske vlasti!