Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Šest tačaka UN za opstanak Srba na Kosmetu
Kosovo i Metohija

Šest tačaka UN za opstanak Srba na Kosmetu

PDF Štampa El. pošta
Goran Bogdanović   
četvrtak, 11. decembar 2008.

Intervju sa Goranom Bogdanovićem, ministrom za Kosovo i Metohiju u Vladi Srbije, vodio je vodio Aleksandar Mitić, direktor projekta „Kosovski kompromis“.

Koji su po vama ključni problemi s kojima se suočava Srbija po pitanju Kosova i sami Srbi koji žive na Kosovu?

Problemi koji najviše ugrožavaju ostanak i opstanak Srba na Kosovu i Metohiji su elementarna fizička ugroženost i pravna nesigurnost, kao i nepostojanje pune slobode kretanja posebno u srpskim sredinama koje se nalaze u okruženju Albanaca. Snabdevanje vodom i električnom energijom naročito je otežano u enklavama koje se nalaze južno od reke Ibar. Srbima su od uspostavljanja protektorata UN na Kosovu oduzeta mnoga prava, uzurpirana im je imovina, otežano zapošljavanje i onemogućeno obrađivanje sopstvenog poljoprivrednog zemljišta, usled straha od fizičke ugroženosti od strane agresivnih pripadnika većinskog albanskog stanovništva u pokrajini. Sve ovo govori o katastrofalnom položaju Srba i drugih nealbanaca na Kosovu koji je posebno otežan nakon jednostranog proglašenja secesije od strane institucija privremene samouprave u Prištini protivno važećoj rezoluciji SB UN 1244 i priznanja te lažne tvorevine od strane nekih zemalja, među kojima su i uticajne zemlje članice EU. U takvim okolnostima život i goli opstanak Srba na Kosovu zavisi u najvećoj meri od podrške i pomoći koju dobijaju od Vlade i drugih institucija R.Srbije. Srbija se uz istrajno diplomatsko zalaganje za dogovorno postizanje obostrano prihvatljivog rešenja statusa Kosova paralelno i snažno angažuje na rešavanju ekonomskih i socijalnih problema žitelja južne srpske pokrajine, prvenstveno Srba i drugih nealbanaca koji su najugroženiji na siromašnom i konfliktnom Kosovu.

Nedavna istraživanja su pokazala da kosovski Srbi smatraju da je miran suživot s Albancima sada teško postići? Kako Vi vidite tu mogućnost i u okviru kojih modaliteta?

Nakon poslednjih nekoliko godina obeleženih agresivnim delovanjem albanske većine u pokrajini nad Srbima i drugim nealbancima, posebno izraženim 1999. i 2004. godine kada je došlo do masovnog pogroma nad Srbima, očito da je teško dostići nivo mirnog suživota pripadnika ove dve etničke zajednice, kakav recimo postoji u ostatku Srbije u kome mirno i prosperitetno koegzistiraju Srbi, Mađari, Bošnjaci i pripadnici drugih etničkih zajednica. U interesu je albanske i srpske zajednice da se sporazumno pronađu rešenja za pitanja koja nas razdvajaju, kako bi u najvećoj mogućoj meri bile zadovoljene potrebe i interesi i jedne i druge strane. Za početak je neophodno uvažiti legitimne interese Srba i drugih nealbanaca na Kosovu određenih Sporazumom od šest tačaka koji je odobren jednoglasno od strane SB UN a koji se odnosi na funkcionisanje međunarodne misije u srpskim sredinama, uključujući mandat Euleksa koji je usaglašen sa odredbama rezolucije 1244 SB UN.

Srbija se optužuje da želi podelu Kosova. Kako odgovarate na te optužbe?

Srbija nikada nije kao vid rešenja složenog pitanja statusa KiM imala na umu podelu pokrajine po bilo kom kriterijumu. Cilj naše diplomatske i političke borbe na međunarodnoj sceni je očuvanje celokupne teritorije Kosova i Metohije u okviru granica države Srbije. Jedino na takav način će u potpunosti biti očuvan suverenitet i teritorijalni integritet Srbije koji je garantovan Poveljom UN, Završnim helsinškim aktom, Rezolucijom 1244 SB UN i mišljenjem Badinterove komisije.

S kojim međunarodnim institucijama je Srbija spremna da sarađuje i pod kojim uslovima? Da li biste recimo sarađivali s kancelarijom ICO, na čijem čelu je predstavnik EU Piter Fejt, ali koja ima za cilj sprovođenje Ahtisarijevog plana?

Naš glavni sagovornik su Ujedinjene nacije i mi ćemo kao i do sada u potpunosti sarađivati sa misijom UNMIK, misijom Euleks koja deluje u okviru misije UN i u skladu sa rezolucijom 1244 i drugim institucijama koje svojim delovanjem ne dovode u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet Srbije nad svojom pokrajinom. Ahtisarijev predlog je odbačen od strane Beograda i nikada nije odobren od strane SB UN i kao takav ne predstavlja relevantan dokument.

Da li vam se čini da ima pokušaja da se Ahtisarijev plan na mala vrata, kroz delove ili pojedine odredbe, uvede na Kosovo?

Jednoglasnom odlukom SB UN da podrži jasno definisane uslove Srbije vezane za raspoređivanje Euleksa priroda te misije je potpuno promenjena. Ovakvom odlukom SB UN potvrđena je Rezolucija 1244 kojom se garantuje suverenitet i teritorijalni integritet Srbije, statusna neutralnost misije Euleksa i potpuno je jasno definisano da Misija EU ne sme sprovoditi plan Martija Ahtisarija. Mi ćemo pažljivo pratiti ponašanje pripadnika međunarodne misije i u slučaju odstupanja od ovlašćenja koja proističu iz rezolucije 1244 i odluke SB UN reagovaćemo pravovremeno i na odgovarajući način.

Kakvim se trendom kreću odnosi Beograda i kosovskih Srba?

Ja sam Srbin sa Kosova, tamo živim sa porodicom i imam realan uvid u stanje stvari na terenu. Poznati su mi svi problemi sa kojima se Srbi i drugi žitelji pokrajine susreću svakodnevno: bilo da se radi o nedostatku vode, restrikcijama električne energije ili problemima koji se odnose na lična dokumenta. Sve te okolnosti uvek imam u vidu kada kažem da pitanju Kosova i Metohije svi mi, i Beograd i kosovski Srbi, treba da pristupimo sa jedinstvenim stavom i da delamo zajedničkom politikom, jer sam ubeđen da nam je i cilj svima zajednički – opstanak našeg naroda u pokrajini i očuvanje celokupne teritorije KiM u okviru granica Republike Srbije.

Kakve su ekonomske investicije neophodne da bi se obezbedio održiv život Srba?

Za obezbeđivanje održivog opstanka Srba na Kosmetu osnovni preduslov je da se tim ljudima omogući da samostalno zarađuju i da ne zavise od socijalne pomoći. Naš cilj je da podstaknemo i podržimo osnivanje i razvoj malih porodičnih i srednjih preduzeća koja bi mogla da uposle po nekoliko radnika, ili barem članove porodice. U tom cilju je izrađen Program o rasporedu i korišćenju sredstava za podsticaj ekonomskog razvoja i razvoja ekonomskog preduzetništva na KiM odobravanjem start-up kredita za 2008. godinu i odobrena su sredstva za realizaciju programa. Država takođe ulaže značajna sredstva u infrastrukturne projekte, pospešivanje poljoprivredne proizvodnje i stočarstva, razvoj turizma a ne treba zaboraviti da Vlada R.Srbije finansira kompletan obrazovni i zdravstveni sistem, institucije kulture, zaštitu kulturne i verske baštine u srpskim sredinama na KiM.

Da li je povratak raseljenih, makar i delimičan, i dalje moguć? Šta Beograd, a šta međunarodna zajednica čini po tom pitanju?

Pokušavamo da organizujemo i sprovedemo povratak interno raseljenih lica bilo da su ona raseljena unutar Kosova i Metohije, bilo na prostoru uže Srbije. Postoji nekoliko povratničkih zajednica koje dobro funkcionišu kao što su Osojane, Ljevoš, Brestovik, ali to je još uvek vrlo mali broj ljudi. Ulazimo u desetu godinu od kada je preko 250 hiljada Srba i drugih nealbanaca proterano iz svojih domova na KiM i opominjući je podatak da se do sada svojim domovima vratilo samo 2% od ukupnog broja raseljenih sa Kosova. Smatram da je ovo poslednji trenutak da se nešto ozbiljno preduzme po pitanju povratka tih ljudi u svoje domove. Međunarodna zajednica je u tom pogledu izneverila naša očekivanja, jer, osim deklarativno, proces povratka nije podržala obezbeđivanjem realnih instrumenata i političkih i socijalnih uslova koji bi raseljenim Srbima i drugim nealbancima omogućili siguran i bezbedan povratak i opstanak na svojim ognjištima.

Sve se više spominje neophodnost da Beograd ne sprečava učešće Prištine u regionalnim integracijama. To je nedavno učinila i Evropska komisija u svom godišnjem izveštaju. U tom svetlu, da li vidite mogućnost za saradnju Beograda i Prištine, kada, na kom nivou, na kom polju, i pod kojim uslovima?

Kosovo nije priznato od strane UN, preko dve trećine zemalja sveta nije priznalo samoproklamovanu nezavisnost i stoga Kosovo nema mogućnost da učestvuje u međunarodnim organizacijama osim kao teritorija pod protektoratom UN, koju u tim organizacijama može da predstavlja isključivo Specijalni predstavnik GS UN. U tom smislu mi ćemo podržati učešće Kosova u radu regionalnih tela koje može biti od koristi za ekonomski i socijalni razvoj Pokrajine, kao što je Beograd već podržao učešće Kosova u radu CEFTA-e. Drugo, nedavno usvojenim Sporazumom od šest tačaka od strane Saveta bezbednosti UN, omogućena je saradnja srpske zajednice na Kosovu u uspostavljanju demokratije i vladavine prava u srpskim sredinama, podizanju stepena bezbednosti, funkcionisanju carinske službe, zaštite kulturnog i verskog nasleđa na KiM, što je sve od najvećeg značaja za poboljšanje života svih zajednica koje žive na Kosmetu.

Beograd i kosovski Srbi će u predstojećem periodu pružiti svu potrebnu podršku Misiji UN i Misiji EU u uspostavljanju vladavine prava u pokrajini, što će predstavljati vrlo težak zadatak, s obzirom na raširenu klanovsko-kriminalnu strukturu koja kontroliše najveći deo društvenog, političkog i ekonomskog života u pokrajini, od neformalne ekonomije i trgovine ljudima, narkoticima i oružjem pa do kontrole nad političkim partijama i institucijama, uključujući sudstvo. Proces uspostavljanja vladavine prava misije EU neminovno će naići na otpor formalnih i neformalnih struktura moći na Kosovu, i u tom smislu će saradnja i podrška Beograda i srpske zajednice na Kosovu biti od posebnog značaja za uspeh misije EU kao i za proces evropskih integracija čitavog regiona.

(Bilten In Press br. 5, decembar 2008, Brisel)