Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Napad i hapšenje napadača na Srbe u Kosovskoj Mitrovici, ili "ništa se nije desilo“
Kosovo i Metohija

Napad i hapšenje napadača na Srbe u Kosovskoj Mitrovici, ili "ništa se nije desilo“

PDF Štampa El. pošta
Ivan Maksimović   
subota, 30. maj 2015.

Ovaj tekst se malo više odužio za moj ukus. Ipak, kraće nije moglo. A i kako sažetije opisati jedan napad, izjavu žrtve, negiranje policije da je napada uopšte bilo, odbijanje da uhapsi naoružane napadače a razgovara sa njima ili dok sa oružjem u rukama prolaze kraj njih, dugu istoriju prećutkivanja i nekažnjavanja zločina nad Srbima, drugi napad, sumnju... Jezive eksperimente sa šiptarskom decom? Sve to dešava se u nekoliko sati...

Počelo je uobičajenim aktivnostima. Za potrebe priloga o događajima na sceni na kojoj deluje srpska politika snimao sam u gradu i tako se spustio na kratko do glavnog mosta. "Na kratko"...

Prvi napad - "neprimećen"

Odmah su mi prišla dvojica srpskih dečaka i pitala da li znam za napad na njih koji se desio nešto ranije tog dana. Nisam znao. Pitao sam da li bi ispričali sve to u kameru ali svestan "sigurnosti" koju Srbi ovde uživaju odlučio sam da ne prikažem ni njihovo lice ni njihov glas iako su rekli "kako hoćete".

Šetnja gradom sa pištoljem u rukama. Tako su prošli i pored policijske patrole.

Otišli smo do obližnje perionice gde se sve desilo i počeli sa snimanjem.

"Mi smo svratili posle škole do našeg druga koji radi ovde u perionici, čisto da vidimo "šta ima", da malo popričamo... Odjednom, bez ikakvog razloga, prišla nam je grupa Šiptara, nešto starija od nas i odmah su izvadili noževe i krenuli ka nama. Kada su videli da se nismo uplašili jedan od njih je izvadio pištolj i tada smo pobegli. Ostao je samo drug koji radi u perionici.

Opkolili su ga, isključili sve mašine i počeli da mu prete kako će zaklati i njega i nas. Posle nekog vremena su otišli. Mi smo došli do policijske patrole na mostu i ispričali šta se desilo. Rekli su nam da to nije deo njihove nadležnosti (iako se događaj odvijao na oko sto pedeset metara odatle ili možda i manje) i da se obratimo patroli kod Tri solitera.

Vratili smo se tamo i ispričali policajcima šta se desilo. Jedan od njih je počeo da viče na nas i rekao nam je da su oni tu ceo dan, da nisu videli nikoga da je prošao i da mi sve izmišljamo. Shvatili smo da nemamo kome da se žalimo.

Ja sam pozvao telefonom policijsku stanicu i prijavio slučaj, oni su rekli da će poslati nekoga. Sačekali smo još neko vreme a onda otišli. Zvao sam ih onako, da prijavim, da ne bude da niko nije prijavio ali sam znao da od toga nema ništa jer smo Srbi. Moramo da živimo život takav kakav je, šta da radimo. Da je neko Šiptarima samo pripretio digli bi se oni i sa Kosova i Metohije i oni iz Albanije. ...nadamo se da će biti bolje" ispričao mi je dečak.

Oni patrolu nisu videli ali je posle nekog vremena ipak stigla na mesto događaja. Pitali su njihovog druga koji radi u perionici šta se desilo međutim, kako je on meni rekao, iz vozila patrole KPS koja je bila stacionirana u blizini, kod Tri solitera prišao je policajac i počeo da viče na njega kako on laže, kako niko nije bio tu jer ga policajci nisu videli! Inače, policajac je najverovatnije Aškalija, kako kažu. Ni Srbin ni Šiptar. Za njega misle da je jedan od bivših MUP-ovaca.

Opremljeni rancima, u sred bela dana, polaze da skidaju srpske zastave.

U trenutku dok smo snimali priču o događaju, primetili su tu istu grupu Šiptara kako prelaze most i idu ka severnom, srpskom delu grada. Svi smo mislili da će ponoviti provokaciju i u gradu ili možda čak i napasti nekoga.

Kosovska policija negira bilo kakve napade

I mi smo krenuli ka gradu ali su oni već odmakli i nismo ih više videli.

Pošao sam u stanicu kosovske policije da se raspitam o celom slučaju, da čujem njihovu stranu priče i možda saznam još nešto radi što objektivnijeg sagledavanja stvari. Primljen sam "poluzainteresovano"... da ne zalazim u detalje. Tada je prišao jedan od policajaca, valjda trenutno najviši po činu, koji eventualno može da mi nešto kaže. Odmah je rekao da portparol nije tu, da niko ne može ništa da izjavi osim portparola ili komandira i pitao me je:

"A koji napad, ovaj danas ili od pre tri dana"?

Ovo je bilo veliko iznenađenje za mene jer ni za taj napad od pre tri dana niko nije javio u medijima. Kada sam pitao šta se desilo pre tri dana njemu je postalo jasno da o tome ne znam ništa i odgovorio "ništa se nije desilo, kakav napad?!" "Taj koji ste malo pre pomenuli" rekoh... "Nisam pomenuo ništa, ništa nije bilo, ne izmišljajte!". Počeo je da biva sve nervozniji i kako je bilo jasno da nikakav odgovor o tome neću dobiti vratio sam se na moju temu "dobro, a ovo danas"? "Mi nismo registrovali nikakav slučaj, ništa se nije desilo. Mi smo tamo poslali patrolu i nikoga nismo našli. (Neko negira izjavu napadnutog radnika perionice!) Odakle vama to? Gde su ti napadači, gde su tužioci, svedoci?" pita me policajac i provkativno gleda u ruke da vidi šta "imam"?

Tu već postaje nervozan, počinje da me napada valjda želeći da me otera i zataška situaciju, da je ostavi prividno mirnom. Bez obzira na posledice. Na kraju će ionako reći da nisu znali ili su "izašli na teren odmah po dobijanju prijave".

Tada mu kažem da sam već snimao izjave napadnutih, da smo videli grupu koja je napala te dečake da prelazi most i idu ka severnom delu grada ali je on postajao sve oštriji dok nije viknuo "nemojte da izmišljate"!!!

Promotivni materijal te kosovske policije o bezbednosti na svakom mestu.

Zastao sam zbunjeno, pitao sam šta od toga mogu da kažem da ne bih pogrešno naveo neki od podataka. Odgovorio je "ništa jer ništa se nije ni desilo". Poluglasno, više za sebe i u čudu sam dodao "ali ja sam snimao žrtve, ispričali su šta se desilo"... Negirao je sve moje navode i čekao da odem. Nije bilo svrhe dalje se zadržavati. Mirno sam izašao iz policijske stanice ali nisam mogao da ostanem miran i u sebi.

Ojađenost dugom istorijom magle nad stradanjem Srba

Jedna patrola kaže da nije nadležna, druga da dečaci lažu i ućutkuje ih a u policijskoj stanici ljutito i drsko ućutkuju i novinara koji samo pita šta se desilo kako bi mogao objektivno da izveštava.

Obuzimala su me zaista stravična osećanja...

Pre mesec dana je na očigled policije izboden dečak kod glavnog mosta, a oni nisu izašli iz auta sve dok on tako izboden nije došao i "legao" krvav na vrata vozila u kome su sedeli, tražeći pomoć. Zahvaljujući takvoj reakciji policajaca napadači su im pobegli iz ruku! Pukim slučajem jedan od uhvaćenih Šiptara je baš taj napadač koga je žrtva prepoznala (policija je kasnije navela da su oni istragom došli do tog zaključka). Ali njegov dolazak posle ubistva u pokušaju samo govori o tome koliko ih je politika srpske vlasti i nemarno ponašanje policije ohrabrilo u međuvremenu.

Ne mogu da zaboravim ni napad policajca na srpskog dečaka, takođe kod mosta.

Pisali smo i o organizovanom napadu Molotovljevim koktelima na srpsku decu, kada su opet policajci prišli deci koja su pobegla pred napadačima i sakrila se ispred zgrade. Policajci su počeli da viču na njih kako će ih razbiti ako se ne raziđu odmah dok za šiptarskom decom koja su ih napala niti je ko krenuo niti je ko uhvaćen.

Zatim bacanje bombi na srpsku kuću i ranjenu decu Vučetića, ipak ne tako davno. I tada je policija osumnjičila Srbina koji je decu odvezao u bolnicu a živeo u istoj kući sa tom porodicom i pored toga što su svedoci naveli da je napadač mirno odšetao da južnog dela grada. Srbin je oslobođen a okrivljenih nema.

Podmetanje eksploziva ispod prozora Srbina koji se povukao sa šiptarskih izbora na severu.

Ne mogu da zaboravim, iako vremenski nešto stariji događaj, iskopavanja srpskih beba iz grobića, koje su se upokojile nekoliko dana po svom rođenju. Poražavajuće je bilo i to što sam posle svih tih godina i takvog zločina - ja bio jedini novinar koji je te roditelje posetio!

Na Zadušnice sam snimao na porušenom groblju u južnom delu Kosovske Mitrovice mladića koji ima nameru da telo svog oca ekshumira i prenese na "sigurnije mesto". Još uvek mi u ušima odzvanjaju njegove reči, koje je naglasio "jedino sam tebi dao izjavu i nikome više od novinara ne bih". Šta se to dešava sa ljudima, sa policajcima, sa novinarima? 

Sa druge strane, pre dve nedelje, policajac je na mostu primetio da nešto snimam i prišao je preteći upozoravajući me da "ne smem da ga snimam dok jede". Uopšte nije pitao ni da li sam ga snimao ili nisam! Niti je to znao ali je pomislio..

Otišao sam za sagovornikom koga sam tu čekao i dok sam se sa njim vratio prošla su možda dva ili tri minuta (dogovorili smo se da s nađemo na mostu i bio je, razume se, u blizini). Kad sam se vratio oko mog vozila je već bilo desetak policajaca! Tada su, dakle, mogli da stignu za dva minuta! Legitimisali su osobu koja je sve vreme sedela u automobilu i baš nikakve veze nije imala sa mojim snimanjem i još je ispitivali o tome! Nisam mogao da verujem da su se tako brzo tu našli.

Rekao sam im da treba da razgovaraju sa mnom a ne sa nekim ko nema veze sa tom pričom, odgovorili su da ućutim, da oni znaju svoj posao i da mogu da me vode u stanicu i pišu prijavu(??). Skrenuo sam im pažnju da je to pretnja a ako ima za šta neka me vode. Nisu me odveli, pogledali su dokumenta i razišli se.

Isto tako su dva srpska dečaka čekala druga u parku kod spomenika "Beli anđeo" i sedela na klupi. Prišao im je policajac (Srbin) i tražio da se udalje. Nije im bilo jasno zbog čega ali su rekli da hoće za dva minuta čim stigne njihov drug. Nije im bilo jasno zašto je problem da sede na klupi u parku, mestu predviđenim za to. Policajac im to nije objasnio već je samo rekao "hoćete, hoćete i to odmah". Kako kažu "za dva minuta" je stigao odred interventne policije, zaskočio ih, stavio im lisice na ruke i bacio ih na pod. Od toga je jednog dečaka dva dana bolela čitava desna strana tela. Dok je ležao na podu jedan od tih policajaca ga je šutnuo po nogama, pošto ga je digao sa klupe iz parka i vezanog ga bacio na tlo, da su mu noge tako "odletele" da je celo telo bilo u obliku potkovice. Odveli su ih u policijsku stanicu, nagovestili pritvor ali i pokazali svoju "velikodušnost" rekavši da moraju da se jave kroz 48 sati a sada će ih pustiti jer je tog dana bio Vaskrs! Svi policajci su bili Srbi.

A tek napade poput onog "od pre tri dana" koji mi je policajac nagovestio a koga sam u sledećoj rečenici ja "izmislio"! Koliko je tek takvih "izmišljenih" napada bilo! Znam jer sam i sam nekoliko takvih na sebe prećutao znajući kako policija reaguje.

Osećaj nepravde, razočarenja, predaje, nezaštićenosti, straha od budućih događaja i zaštite šiptarskih napadača je narastao do neizdržljivosti.

"Lepa reč"...

Na izlazu iz zgrade snimao sam natpise kosovske policije, kako bih mogao da dokažem da sam bio tu a onda sam snimao i natpise Euleksa. Snimao sam i parkirana vozila OSCE-a, UN-a, UNMIK-a, KFOR-a... raznih bezbedonosnih službi u čijem prisustvu Šiptari divljaju a svako od Srba ko digne glas - kriv je, laže i izmišlja.

Kad sam sve to završio krenuo sam ka svom automobilu koji je bio u blizini. U tom trenutku sam se našao na glavnoj ulici, kod bneziske pumpe "NIS" a na nekoliko metara pored mene, krećući se u mom pravcu, pojavila se grupica šiptarskih napadača!

Bio sam prosto zatečen time šta su uradili pre nekoliko sati ali i da je jedan od njih pre mesec dana nožem izbo srpskog dečaka koji je mogao, i desilo se tako, prepoznao ga. A sada ih vidim u najudaljenijem delu grada u kome žive Srbi. Juče sam saznao da ne samo da su došli dotle već su na delu glavnog puta između Zvečana i Kosovske Mitrovice redom skidali srpske zastave postavljene po stubovima ulične rasvete! Sada ih je samo dve a ostale pale na svojim utakmicama... To samo govori o bezazlenosti Srba i sigurnosti koju osećaju u srpskoj sredini kao i jaku svest, čak i kod izmanipulisane dece, da Srbi nisu nikakvi agresivci već naprotiv. Da, isti oni Srbi koje je Beogradska vlada toliko kriminalizovala u medijima kako bi okončala svoj posao veleizdaje KiM. Dakle, ne da se osećaju bezbedno nego se to ne može opisati. Međutim, ima tu još nečeg vrlo, vrlo jezivog. O tome kasnije u tekstu.

Osvrnuo sam se oko sebe i video da nema nikoga više na ulici osim jedne sredovečne žene koja je sa torbom u rukama hodala nama u susret i još jedna mlađa žena koja je prelazila ulicu u našem pravcu. Svako od nas je bio potencijalna meta napadača.

Skrenuli su u sporednu ulicu. To je dobro, mislio sam, jer prolaze pored policijske stanice i krenuo sam za njima da ih prijavim kako bih sprečio neki eventualni sukob ili napad.

Desilo se tako da je policajac baš tada zatvorio kapiju koja vodi na drugu stranu ulice a sa njima na šiptarskom nešto pričao i smejali su se. Valjda je mislio da se radi o bezazlenoj deci... Sve to dešava se ispred kapije stanice kosovske policije i EULEKS-a.

Sačekao sam da se udalje, jer nisam znao kako će reagovati na prijavu a naoružani su. Kada su se udaljili svega dva metra prišao sam policajcu i rekao "ovaj u prsluku ima pištolj. Oni su napali onu decu". On se skroz iznenadi ali se brzo i pribrao, pita "ko"? Ponovim a onda se ja potpuno iznenadim jer on sam kreće na njih!

Sačekao sam da vidim šta će biti dok sam iz dvorišta policijske stanice, iza žive ograde tek mogao vrhove glava da im vidim.

Naslovi u novinama kosovske policije koje informišu građane o učinku i aktivnostima te službe. Svi osim zadnjeg su iz jednog teksta. Nema razlike ni u ostalim tekstovima i brojevima ovog magazina.

Posle nekoliko minuta policajac se vratio sa osmehom na licu... "Šta se desilo" pitao sam a on odgovorio "pa, kaže da nema"(!?) "Jesi li tražio da pogledaš, da ga pretreseš?" "Nisam, on mi je rekao da nema": Kada je video da sam ostao zatečen na mestu, bez previše uzbuđenja je dodao,"sa' ću da javim patroli". Nisam mogao da verujem da je pustio naoružane napadače da se prosto udalje! Da ih je tu zaustavio u gradu se ništa ne bi desilo!

Bezumni napadi u glavnoj ulici

Ne znam šta je on uradio ali sam ja seo u svoj auto i pošao za njima sa uključenom kamerom i u iščekivanju nekog događaja.

Ne da nisam morao da čekam već sam i zakasnio! Na oko stotinak metara dalje stigao sam ih i našao gde već provociraju srpske dečake sa druge strane ulice koji su bili zatečeni ovakvim ponašanjem Šiptara i odgovarali na psovke ali nisu pokazivali znake agresije već su stajali nepomično na mestu gde Srbi uobičajeno stopiraju kada im treba prevoz.

Kako su istovremeno bili i nespremni, u trenutku kada su mali Šiptari potrčali ka njima izvlačeći noževe srpski dečaci su počeli da beže. Stao sam i pošto sam ih već prošao u međuvremenu mogao sam da snimam samo unazad, to jest u retrovizoru. Mislio sam da će krenuti pešice i da ću moći u hodu da nešto zabeležim ako se desi. Oni su nastavili dalje i pošli glavnom ulicom usput provocirajući i izazivajući tuču sa svakim na koga su naišli što je izgledalo prosto ludački.

Srpski dečaci koji su upravo bili napadnuti prišli su policajcu koji je razgovarao na ulici sa svojom poznanicom i rekli mu da su tu naoružani Šiptari koji su ih pištoljem napali. On se "nonšalantno okrenuo i nastavio da razgovara" - kao da ih nije čuo!

Okrenuo sam auto i vratio se u glavnu ulicu. Kada sam video policajca koji sedi mirno u kolima i nešto govori u radio vezu, na mestu gde su upravo prošli napadači, prišao sam i ja jer sam mislio da ako su tako mirni verovatno su ih uhapsili. Policajac nije pokazivao nikakve znake uzbuđenja dok su mu okupljeni ljudi govorili da su tuda prošli ovi dečaci sa noževima. "Evo ti ih tu" pokazuje policajcu rukom neki čovek, dok on sedi sa otvorenim vratim i jedna noga mu je izbačena tako da je u nekom polusedećem stavu.

To me je dodatno iznerviralo jer je delovao potpuno nezainteresovano. Kao da je želeo da oni samo prođu i da slučaja uopšte ne bude, kao da se ništa nije ni desilo. Barem je tako je meni izgledalo pa sam u čitavoj toj gužvi nervozno rekao da je ta grupa prijavljena ali zato što oni neće ništa da urade ovi se naoružani sada šetaju gradom. Mislim da ga je tek prozivka lenjih policajaca iznervirala jer me je "policijski strogo pozvao da priđem vozilu" i počeo da me ispituje i okrivljuje što nisam odmah prijavio!? Naravno, ništa me nije pitao niti je znao da li ja nešto uopšte i šta znam od svega...

Inače, to vozilo se tu zaustavilo i iz njega su izašla 4 policajca te kosovske policije, Srbi. Napadnuti dečak, Nemanja Miljković, kaže da su policajci mirno gledali kako Šiptari prolaze sa pištonjem u rukama i izvučenim noževima ali su se okrenuli i pravili se da se ništa ne dešava! Nekoliko njih potvrdilo mi je da je Šiptar Srbinu koji se tu našao prislonio pištolj na čelo nakon čega su Srbi krenuli na njih ali ih nisu napadali budući da su bili nenaoružani.

Pogledao sam ka ulici i izgledalo je da je čitava glavna ulica, koja je i šetalište, u haosu. Ljudi su trčali sa jednog kraja na drugi, dozivali se, govorili da je neko ranjen, posečen... Totalni haos.

Hapšenje... i "saradnja"

Krenuo sam dalje i stigao tek da vidim da su uhapšeni (iako mi kažu da je bila tuča ne znam detaljnije kako je to izgledalo) i da ih policajci drže za ruke naslonjene na haube nekih vozila parkiranih tu. Prisutni kažu da su ljudi počeli da ih prate i da se sve više prolaznika okupljalo sve dok na centru nije bilo toliko ljudi da oni više nisu mogli da prođu a baš tu inače uobičajeno dežura patrola kosovske policije koja kontroliše saobraćaj i oni su ih i uhvatili zahvaljujući tome što ih je narod opkolio.

Tu su od petoro njih uhapsili trojicu, oduzeli noževe i pištolj, u rancima pronašli srspske zastave koje ni u jednom policijskom saopštenju nisu navedene! Podižem kameru ali mi jedan od policajaca prilazi i kaže da ne mogu to da snimam.

Da ne mogu, posle svega, da zabeležim ni ovo, izazvalo je efekat potpune porobljenosti, predaje i neviđene represije. Još uvek mi je odzvanjalo u glavi da je neko ranjen, da ja "izmišljam sve ovo", da slučaja od pre tri dana "nije bilo", da srpski dečaci lažu...

Naroda je bilo svuda okolo, posmatrali su šta se dešava, čuli su se povici...

Policajcu koji mi je prišao rekao sam da ću snimati a on neka zove Vulina i koga god hoće da vidimo hoće li im sada pomoći. On je postao još strožiji još uporniji u svemu. Vikao sam da imam pravo da snimam nešto što se dešava na ulici, na javnom mestu, i usput opsovao, a policajac je vikao da nemam. Pitao me je da li sam snimao hapšenje i rekao je da akcije policije može samo policija da snima i onaj kome policija odobri. Ja sam vičući ponavljao da ću snimati, da imam pravo da snimam kada se nešto dešava na javnom mestu a ovo je javno mesto.

Iznerviran policajac me je uhvatio za ruku i legao na haubu, onako kako su učinili i sa šiptarskim napadačima. Tada su iz mase počeli da viču da me puste, što mene drže kad samo radim svoj posao i već počeli da postaju ljuti (ili su i bili)... prišao je drugi policajac kome je prvi rekao da bude kraj mene ali je on to shvatio nekako pogrešno i bio suroviji od prethodnog tek kad sam ga pitao zašto to radi, kad sam mu rekao da sam novinar i da imam pravo da svoj posao radim kao što svi to rade on se malo zbunio, popustio stisak i pokušao da pita nekoga zašto me uopšte drži. Ovaj deo priče je posebno zanimljiv te ću zbog kasnijeg vraćanja na ovog policajca koji me je fizički i vrlo grubo sprečavao da radim svoj posao, a da nije imao baš nikakav razlog da me zadržava i to činio protiv svih zakona na ovome svetu, policajca nazvati - Fizičar.

Nakon nekoliko trenutaka policajci su mi rekli da uđem u njihov auto da me voze u policijsku stanicu kako bi pregledali šta sam snimao i eventualno zapleneli ili obrisali ako se nešto kosi sa njihovim pravilima. To sam učinio bez imalo opiranja. (Na kraju krajeva u takvim situacijama čujete informacije iz prve ruke, od samih učesnika događaja a kako sam znao da nema povoda ni za kakvom prijavom pošao sam sa njima. Naravno, nisam ni imao neki pametniji izbor).

Tokom vožnje u kolima je svima skočio adrenalin, upravo su uhapšeni naoružani napadači a ni ja nisam bio "cvećka" u svom nastupu posle svega tako da je verbalni duel bilo nešto što smo svi kasnije zaboravili. Jedino je bitno da sam im rekao da "su sve ovo Srbi uradili" što i jesu.

"Fizičar" kao bivši MUP-ovac, pronašao se u toj priči i to mi je jako zamerao sve dok mu nešto kasnije u policijskoj stanici nisam objasnio da mislim na Vulina, Dačića, Vučića i ostale srpske izdajnike, i na one lokalne koji su omogućili da se održe šiptarski izbori na severu Kosova i da takno padne srpska legalna vlast i institucije što je ohrabrilo Šiptare da napadaju ovako kako sada čine a što je bilo nezamislivo pre šiptarskih izbora. Tada je rekao "A, pa to je politika..."

I većina naroda kaže da je to politika ali nije, to je mnogo više jer su na taj način ljudima životi i budućnost upropašteni, država osakaćena i raslabljena i ostvaren je cilj terorista i ubica koji su čineći sve te zločine baš ovo imali kao svoju nameru i želju. To što olako zovu "politikom" omogućilo je ovakvo stanje i položaj Srba.

Stigli smo u policijsku stanicu i u početku na mene niko nije obraćao pažnju jer većina njih zna da sam novinar. Tek kasnije je neko dobacio da sam doveden zajedno sa napadačima i pitao da li trebaju i protiv mene da pišu prijavu ili ne i šta samnom da rade. Tu je u priču upao Fizičar koji je potvrdio nečiju suviše olako izrečenu optužbu da sam ih "sprečavao u vršenju dužnosti". On je to najglasnije potvrdio i nekako preteći krenuo ka meni a kada sam ga pitao kako sam to činio - naravno, nije imao odgovor jer to nisam ni radio već je upravo on mene sprečavao da radim svoj posao.

U svojoj nemoći počeo je još glasnije da preti kako će protiv mene pisati prijavu a na moje pitanje "za šta prijavu" okrenuo se ka svima i povišenim tonom naveo "rekao je da ovo Srbi rade" (pre nego što sam mu objasnio na šta mislim). Rekao sam da laže i da nije tačno (jedno je "uradili su" a drugo "rade" posebno što uopšte ne mislim na učesnike trenutnog događa u čemu se pronašla njegova savest, valjda).

Na to su me opkolili i neki od njih počeli da viču a drugi, dosta smirenijim tonom, da navode kako će podići prijavu protiv mene zbog "ometanja policajaca u vršenju dužnosti". Tu se našao i onaj policajac čija je patrola propustila Šiptare sa oružjem u rukama i njemu je najviše smetalo što uopšte bilo šta govorim i što sam novinar koji je nešto video. Rekao sam im neka pišu šta hoće ali to je laž a ja imam desetine svedoka na ulici da to nije bilo tako i da su ljudi videli šta se u stvari desilo. Onda su me verbalno ubedili da je došlo vreme da malo ćutim.

Moram da kažem da sam imao jak osećaj neke vrste razumevanja skoro za sve njih osim za Fizičara i policajca koji je mirno govorio u motorolu dok se tuča dešavala. Jedino su ta dvojica pokazivala želju da mi nameste neko zlo - ne znam da li je to bila iskrena namera ili uobičajeno policijsko foliranje da me zaplaše jer su se i oni posle povukli) ostali su hteli "samo" da me tuku - opet zaključujući po ponašanju jer se ništa od toga nije dogodilo a i ja sam se držao toga da su optužbe lažne i da mi ne mogu ništa ako je po bilo kakvom pravu. Ako nije onda nije ni bitno da li sam nešto uradio ili ne jer se uvek može izmisliti nešto.

Opet kažem, svima je skočio adrenalin i svi smo bili pod jakim pritiskom i mislim da je sve to bilo potpuno prirodno ponašanje u takvoj situaciji i zbog toga niko nije nikome kasnije zamerio.

Oni su prešli na svoj deo posla sa izjavama i ne znam šta sve već rade prilikom takvih postupaka a ja sam u hodniku mogao da se šetam ili stojim, šta mi je već volja, dok je sve vreme neko od policajaca bio kraj mene u sasvim "neformalnom" raspoloženju.

Sve ovo pišem iz jednog jedinog razloga koji je kasnije nastao u lokalnim medijima a koji na internetu nikada nisu lokalni, posebno sa Kosova i Metohije.

Počela je priča među policajcima o tome kako je počela tuča, ko je šta video, ko šta čuo... Sve to dešava se u hodniku i ja kažem da sam snimao početak tuče, Šiptare kako provociraju, prelaze most, uzeo izjave prethodnog napada... Vrlo uljudno su rekli, čak nisu ni tražili, "eh, kada bi nam ti dao taj snimak" na šta sam rekao naravno da hoću.

Posebno što se na njemu vidi da Srbi nisu krivi a što je već potpuno postala praksa u događajima koji se ne dešavaju na mostu već u srpskim sredinama. Na mostu je to prema shvatanju policije i medija nekako "između", "obostrane provokacije" i slični izrazi koji jedino umiruju javno mnjenje a u stvari ohrabruju napadače koji tako osete da ih je neko opravdao i da su zaštićeni.

Spin iz nehata

Pošto sam već pristao da im predam kopiju snimka morao sam da sačekam i forenzičara... To jest osobu koja je zadužena za "elektronski" deo posla ili kako već to zovu. To je trajalo barem još oko sat vremena.

U jednom trenutku čujem nekoga ko pita zašto ja stojim tu i šta čekam. Mislim da je to bio Đurić, komandir te kosovske policije, jer su se trudili da zvanično formulišu moju ulogu u ovom slučaju. Prema onome što sam mogao da čujem na nekoliko metara udaljenosti bilo je da nisam priveden već sam snimao događaj, da su proverili da li imam nešto od snimaka na šta nemam pravo i da su se uverili da nemam a da sam pristao da im, u cilju istrage, ustupim video snimak početka tuče te čekamo forenzičara koji će to preuzeti.

Za to vreme je neko objavio da su me uhapsili jer sam snimao naoružane Šiptare što je gledano spolja tako i izgledalo. Verovatno su zbog toga iz medija i pitali... Kako je u tom trenutku sve bilo regularno verovatno je i Đurić želeo da se smire tenzije, što je prirodno, ali me je prilično nevešto okarakterisao kao saradnika što je na jednom od "kosovskih" portala dobilo sasvim drugačiju konotaciju.

Razmišljajući kasnije o tome i pitajući ljude koji su to tako i preneli - šta to znači saradnik policije, niko nije mogao da definiše sa sigurnošću.

U policijskoj stanici niko nije pominjao bilo kakvog saradnika niti me pitao bilo šta što ima veze sa nekom saradnjom. Mislim da ni Đurić nije imao loše namere i da je samo hteo da kaže da je sve u redu i da ja hoću da ustupim snimak ali kako ne može da detaljiše u izjavama to je prosto skratio i ispalo malo nakaradno.

Zvanje policijskog "saradnika" me je uvredilo pre svega zato što ja ne mogu da budem saradnik nečega što nije osnovano i ne funkcioniše po zakonima Republike Srbije a nalazi se na njenoj teritoriji, konretno na Kosovu i Metohiji. Posebno ne službe i organizacije ljudi koji ni prstom ne žele da mrdnu i da svoj posao rade čak ni kada su životi građana ugroženi.

Kratko sam razmišljao a onda pozvao redakciju portala koji je to objavio i rekao da želim da demantujem. Sve je bilo pristojno i uredno osim što je demant objavljen u istom delu vesti o čitavom događaju i pod naslovom koji kaže da sam ja u toj stanici kao "saradnik"... Kasnije je i to ispravljeno.

Ahilova "šesta"

Odmah po hapšenju čulo se u gradu da se na drugoj strani mosta okupljaju Šiptari i spremaju nove proteste i možda napade zbog uhapšenih napadača.

Srbi su takođe krenuli ka mostu ali ih je policajac ubeđivao da se raziđu i da je sve pod kontrolom. Jedan od njih želeo je policajcu da kaže, odnosno citira mitskog junaka Ahila kako je "bolje biti mrtav heroj nego živa kukavica" i pitao policajca da li zna šta je Ahil rekao?

"Znam, znam, sve je to tamo u zapisniku u kompjuteru, ništa se ti ne brini za to" odgovorio mu je policajac.

"Kako ja mogu da se osećam sigurno kada me ovakvi policaji čuvaju? Ne samo što ne zna ni ko je Ahil već što i fizički sa onakvim stomakom nije u stanju da potrči kamo li bilo šta drugo" kaže ovaj Srbin koji mi je preneo iskustvo.

Ceo slučaj završen pre otvaranja

Međutim, to nije bilo sve što sam saznao. Kako inače nisam spadao u osumnjičene na mene se nije obraćalo previše pažnje i pričalo se, na glas... Mada, sve što sam tamo čuo bila je samo potvrda pretpostavke ponašanja napadača.

Kosovska policija unapređuje saradnju. Srpski (bivši) policajci pomažu.

Šiptari vrlo često koriste upravo decu za provokacije i izazivanje nemira. Činjenica da ne samo da su išli u severni deo Kosovske Mitrovice već su se usudili da skidaju srpske zastave duž puta Kosovska Mitrovica - Zvečan, što je još dublje u srpsku sredinu gde jedinu opasnost predstavlja njihova namera da naprave neko zlo i provociraju, govori da su imali podršku za to ili su nekako prevareni.

Odličan primer njihove "hrabrosti" predstavlja Šiptar sa nadimkom "Balista". On se sumnjiči za vožnju drona na utakmici u Beogradu prošle godine i objavljuje neke fotografije sa automastkim puškama na društvenim mrežama za koje se ne zna da li su prave ili ne. Hit na internetu je io njegov "dolazak u severni deo Kosovske Mitrovice" u grupi sa vođama navijača, huliganima, šiptarskih fudbalskih timova sa KiM. Taj hit se sastoji od pukog prolaska automobilom bez zastajanja iz jedne šiptarske sredine, ulicom pored Ibra, ka drugoj Šiptarskoj sredini. Dok on zaplašen nešto i govori drugi, od kojih su svi u mišićima, ne smeju ni usta da otvore. E ta hrabrost je bila hit na njihovim mrežama. Upoređujući ovaj poslednji napad (valjda poslednji do ovog trenutka) može se nazvati ludošću. Međutim, decom je lako manipulisati.

Maloletni su - znači ne odgovaraju pred sudom ozbiljno kao što bi punoletne osobe odgovarale. Pištolj koji je u policijskoj stanici okarakterisan kao "da ne može da uradi ništa" ali posebno to što je bio prazan, bez metkova, govori o organizovanom događaju. To jest provokacija je za cilj imala da uplaši i zastraši Srbe. Zanimljivo je da su se i njihovi roditelji pojavili u policijskoj stanici posle 45 minuta ali pre nego što ih je policija obavestila a sve se dogodilo u srpskoj sredini pa nikome nije bilo jasno ko im je javio.

Jeziva stvarnost

Po svemu sudeći, usuđujem se da donesem zaključak da je neko u stvari i želeo da nasilje bude uzvraćeno. Deca naoružana noževima i "nemoćnim", još praznim pištoljem, prevarena su od nekoga (čak ima i glasina da su plaćeni da to urade) i navedena da izazovu nasilje i možda čak budu ubijena. Zašto? Pa i nasilje 17-tog marta 2004. godine je počelo lažima o udavljenoj šiptarskoj deci koju su u reku naterali srpski mladići goneći ih psima. Posledice svi znamo.

Mesto napada sa bilbordom koji podseća na 17. mart 2004. godine.

Poražavajuća činjenica je to što od dvadesetak policajaca koje sam video, preko petnaest njih su bivši policajci srpskog MUP-a integrisani u kosovsku policiju.

Eto, hvale se da su uhvatili napadače... Da li zaista imaju razlog da se pohvale činjenicom da su iz grupe od petoro naoružane dece, koja su prošla kroz čitav grad provocirajući, izazivajući nasilje i napadajući oni uhvatili trojicu? I to tako što ih je narod opkolio pa nisu imali kuda. Bogu hvala pa je barem onaj sa pištoljem uhvaćen, da se makar ima uvid u svu težinu provokacije.

A policajci moraju da shvate opasnost koja se nadvila nad srpski narod do krajnjih granica. Bivši MUP-ovci da prestanu da sebe smatraju ozbiljnim ali "običnim" i policajcima koji samo govore "šta ja mogu da promenim" a promenili su, evo vidimo, mnogo toga...

Neophodno je da shvate da su integrisanjem omogućili da Šiptari učestaju sa ovakvim provokacijama, nasiljem i napadima jer više nema "srpskih policajaca" a ovima komanduju Šiptari iz Prištine. Najveća odgovornost sada je upravo na njima. Ako oni to ne učine niko neće biti sposoban da spreči ponavljanje onoga što smo imali 17-tog marta 2004. godine. A ovako kako su tada radili...

(KM Novine, 29. maj 2015.)