Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Lov na Srbe i dalje je otvoren
Kosovo i Metohija

Lov na Srbe i dalje je otvoren

PDF Štampa El. pošta
Milan Ivanović   
četvrtak, 01. april 2010.

(Novi reporter, 24.3.2010)

U Srbiji je tokom prošle sedmice obilježena godišnjica velikog albanskog nasilja na Kosovu i Metohiji, kada su se na meti našli Srbi, njihova imovina, spomenici kulture i svetinje Srpske pravoslavne crkve. Iz svojih domova protjerano je više od 4.000 ljudi. Bio je to drugi veliki pogrom koji su Albanci počinili u miru otkako je, poslije NATO - bombardovanja, nad pokrajinom uspostavljen protektorat UN. U junu 1999. godine, u prisustvu međunarodnih snaga, prognano je više od četvrt miliona Srba, Roma i drugih nealbanaca. U drugom talasu albanskog nasilja, 17. marta 2004. koji se pamti kao "Kristalna noć na Kosovu", ubijeno je 19 osoba - od toga osam Srba i 11 Albanaca. Za samo dva dana povrijeđene su 954 osobe, među njima 143 srpske nacionalnosti i desetine pripadnika međunarodnih snaga koji su se sukobili sa Albancima, štiteći Srbe i njihovu imovinu od napada. Uništena su i 72 vozila UN. Protjerano je 4.012 Srba, etnički očišćeno šest gradova i devet sela, a porušeno je, zapaljeno ili teško oštećeno 935 srpskih kuća.

Posebna meta Albanaca bilo je duhovno naslijeđe i graditeljska baština srpskog naroda, pa je srušeno, zapaljeno ili teško oštećeno 35 vjerskih objekata, među kojima 18 spomenika kulture. Do temelja su srušeni i manastir Devič kod Srbice i konaci manastira Svetih arhangela kod Prizrena. U Prizrenu su izgorjele i crkve Bogorodice Ljeviške iz 14. vijeka i svetog Đorđa iz 16. vijeka, na čijem je svodu ispisana prijeteća poruka: "Smrt Srbima". Uništena je Prizrenska bogoslovija, episkopsko sjedište u Prizrenu, oskrnavljena srpska groblja, pri čemu nisu pošteđene ni grobnice svetog Joanikija Devičkog u manastiru Devič kod Srbice i cara Dušana u manastiru Svetog arhangela u Prizrenu.

Predstavnici međunarodne zajednice ocijenili su tada da je "etnički motivisano nasilje" nad Srbima na Kosovu i Metohiji "planirano i dobro orkestrirano". Prema nezvaničnim podacima, konce martovskog pogroma vukao je Ramuš Haradinaj, jedan od komandanata terorističke OVK, dok je ključnu ulogu u Prizrenu, Uroševcu i Orahovcu imao Samedin DŽezairi, poznat kao "komandant Hodža", islamski terorista koji je na Kosovo stigao da izgradi ogranak "Alahove armije".

Poslije pogroma nad Srbima, uhapšeno je 270 Albanaca, a 143 osobe su osuđene, većina na novčane, a 67 na zatvorske kazne, ali ne i glavni akteri iz političkih struktura i redova bivše OVK. O pogromu Srba u ovoj pokrajini, kobnom danu, organizatorima zločina, ulozi međunarodne zajednice, politici zvaničnog Beograda, ali i o slučaju “Artemije” u intervjuu za “NR” govorio je predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća sjevernog Kosova Milan Ivanović.

Novi Reporter: Tokom prošle sedmice, 17. marta, obilježena je šesta godišnjica od izbijanja najvećih etnički motivisanih sukoba na Kosovu od dolaska međunarodnih snaga u pokrajinu, u kojima je 19 civila izgubilo život, te uništene mnoge srpske svetinje. Da li se može očekivati da organizatori i počinioci tog nasilja napokon budu izvedeni pred lice pravde i kažnjeni?

Ivanović: U toku ovih gotovo 11 godina, uverili smo se da zločini nad Srbima i dalje ostaju nekažnjeni. Organizatori i aspiratori tih zločina ostaju nekažnjeni. Najveći talas etnički motivisanog nasilja desio se 17. marta 2004. i u njemu je učestvovalo preko 60.000 Albanaca. Iako se pomenuto nasilje desilo pred licem sveta, pred televizijskim kamerama, počinjeni zločini ni do dan-danas nisu kažnjeni. To je jasna poruka i ohrabrenje Albancima da je nasilje nad Srbima dozvoljeno, da je sezona lova na Srbe i dalje otvorena, te da zločinci nemaju razloga za brigu. Očigledno je da mentorima albanske nezavisnosti mnogo više smeta demokratski otpor Srba na Kosovu implementaciji i nametanju nezavisnosti, nego što smetaju albanski zločini, koji su doveli do ubijanja i kidnapovanja hiljada Srba, do trgovine ljudskim organima, etničkog čišćenja preko 250 hiljada Srba, paljenja i rušenja oko 150 srpskih pravoslavnih crkava i manastira… Mentorima nezavisnosti to nije u interesu, jer su upravo oni scenaristi i organizatori stvaranja ovakve mafijaške države. Oni Srbe pokušavaju napraviti dežurnim krivcima bez obzira na to gde se oni nalazili – bilo na Kosovu ili u BiH.

Novi reporter: Kako gledate na posljednju posjetu ministra inostranih poslova Francuske Bernara Kušnera Prištini, te njegovu izjavu da, navodno, nikad nije čuo za “Žutu kuću”, iako je jedno vrijeme obavljao dužnost šef UMNIK-a na Kosovu?

Ivanović: Mogu slobodno reći da se Kušner vratio na mesto zločina. Etničko čišćenje Srba sa Kosova i najveći broj zločina desio se u njegovo vreme, dok je obavljao funkciju šefa UMNIK-a. Kidnapovanje Srba i trgovina ljudskim organima uzelo je maha baš u vreme Kušnera. On objektivno snosi krivicu zbog toga. Stoga ne treba da čudi njegova neurotična i histerična reakcija na pitanje novinara o “Žutoj kući”. Napad na novinara samo je njegov pokušaj da se krivica prebaci na nekoga drugog, jer sigurno je da o svim tim zločinima on zna mnogo. Ispalo je da su novinari ludi i da njih treba lečiti kada postavljaju pitanja o zločinima nad Srbima. Očigledno je da je reč o reakciji zbog sindroma krivice koju Kušner objektivno nosi, a sve zbog svih nemilih dešavanja koja su se desila u vreme njegovog mandata na Kosovu.

Novi reporter: A kako biste prokomentarisali sadašnju ulogu i poziciju međunarodnog faktora na Kosovu?

Ivanović:U poslednje vreme albanski mentori iz Brisela i Vašingtona pokušavaju situaciju na Kosovu prikazati mnogo boljom od stvarne. Stanje je, međutim, iz dana u dan, sve teže. Oni pokušavaju da operu ruke, da izvuku svoje bezbednosne strukture, te da zaokruže ovu kvazidržavu. Prvi korak je dolazak Euleksa i prebacivanje odgovornosti na njih. Oni, nažalost, ne rade u okviru Rezolucije 1244. Ta misija sprovodi Ahtisarijev plan koji su odbacili i Srbija i Ujedinjene nacije, tako da u ovom trenutku, pripadnici međunarodne misije, Euleksa prije svega, obavljaju ulogu koja je van njihovog mandata. Sve to dovelo je do dodatnog pogoršavanja i destabilizacije prilika na Kosovu.

Novi reporter: Kosovski Albanci su u različitim fazama koristili različite metode u jačanju svojih pozicija na međunarodnoj političkoj sceni. U čemu se danas sastoje njihovi napori, s ciljem legalizacija nasilne secesije Kosova od Srbije?

Ivanović: Veliki broj zemalja nije priznao nezavisnost Kosova. Albancima se nije ispunila želja da ih prizna polovina članica Ujedinjenih nacija. Trenutno se čeka odluka Međunarodnog suda u Hagu, tako da vlada zatišje u priznavanju nezavisnosti Kosova. Postoje pokušaji da se pritiscima na srpsku vlast iznudi implicitno priznanje. Da se uspostave takozvani dobrosusedski odnosi, kao da je Kosovo druga država, a ne deo teritorije Srbije, da srpsko rukovodstvo uđe u razgovore sa nelegalnim kosovskim institucijama, da Srbija ne sprečava članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama… Znači, pokušava se postepeno, po principu korak po korak, doći do priznavanja nezavisnosti Kosova i Metohije. Mi se nadamo, da osim deklarativnog izjašnjavanja Beograda, naše vlasti neće, a to nemaju ni pravo, podleći pred tim pritiscima. Prema Ustavu, država je, odnosno svaka vlast, obavezna da brani teritorijalni integritet države.

Novi reporeter: Da li smatrate da aktuelne vlasti iz Beograda dovoljno čine u zaštiti srpskog življa na Kosovu?

Ivanović:Ne. Vlasti ne čine dovoljno. Posebno ova aktuelna. Nažalost, došlo je do slabljenja naših institucija na Kosovu, smanjenja investicija, izostanka bilo kakvih radnji na stvaranju bilo kakvih ekonomskih pretpostavki za ostanak, ali i povratak Srba na ovo područje… Takođe, vidljivo je odsustvo rasprave o Kosovu u Skupštini Srbiji, kao i odsustvo zajedničke politike svih parlamentarnih stranaka. Sve to govori da sadašnja vlast ne preduzima sve neophodne mere u odbrani Kosova i očuvanju teritorijalne celovitosti naše zemlje.

Novi reporter: Posljednjih mjeseci mnogo bure u javnosti izazvao je slučaj “Artemije”. Kako vi gledate na njega?

Ivanović:Crkva je apsolutno najjača institucija i najveći oslonac srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Vladika Artemije je kao episkop raško-prizrenski, više nego udvostručio broj monaha i sveštenstva na Kosovu i Metohiji. Izgradio je veliki broj crkava, borio se za srpske svetinje i srpski narod... On nije dozvolio da rušitelji naših svetinja te svetinje obnavljaju, što je potpuno normalno. Vladika Artemije ima kritičan odnos prema zvaničnim vlastima u Beogradu, u pogledu  politike. Mišljenja sam da nije bilo nijednog razloga da se vladika Artemije razreši dužnosti i time oslabi položaj Srba na Kosovu. On ima ogromnu podršku ovdašnjeg naroda i sveštenstva. Verujem da pokušaji njegove diskreditacije u medijima, koji su potpuno zatvoreni i cenzurisani, neće uspeti, te da će Sabor Srpske pravoslavne crkve na kraju doneti jedinu moguću odluku - da se vladika Artemije vrati na mesto episkopa. To je želja svih vernika.

(Razgovor vodio Veljko Zeljković)