Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Koliko smo daleko od rešenja za Kosmet
Kosovo i Metohija

Koliko smo daleko od rešenja za Kosmet

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Vučić, Čedomir Jovanović   
ponedeljak, 22. februar 2010.

(Politika, 22.2.2010)

Predsednik Srbije Boris Tadić nagovestio je nedavno mogućnost da do kraja ove godine, pošto se Međunarodni sud pravde izjasni o legalnosti proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, dođe i do konkretnijeg rešenja položaja južne srpske pokrajine. O tome koliko je to realno, šta očekuju od odluke suda, da li će priznanje nezavisnosti Kosmeta biti uslov za ulazak Srbije u EU i kakvu bi politiku oni vodili da su na vlasti govore Aleksandar Vučić, zamenik predsednika Srpske napredne stranke, i Čedomir Jovanović, predsednik Liberalno-demokratske partije.

Jovanović: Veoma je teško govoriti o političkim namerama vlasti ili države jer već dve godine o Kosovu nismo razgovarali u parlamentu. Možda predsednik Republike i ministar spoljnih poslova imaju neki plan, ali meni nije poznat i ne mogu to da komentarišem. A ne slažem se s tim da će u 2010. godini biti definisan status Kosova. To je još jedna od političkih iluzija. Kosovski problem ima svoju dugu istoriju i nikada nije rešen, pa se ne može očekivati ni sada da bude rešen jednom odlukom, a posebno mislim da smo daleko od rešenja zbog načina na koji se prema njemu postavljamo.

Vučić: Ne znamo ništa o planovima vlasti, nigde ih nisu javno izrekli, ne postoji nikakav formalni predlog. Ali, mene i nas u SNS-u mnogo više zanima rezultat od toga da li će neko da podiže rejting svakodnevnim izjavama. Zanima me šta će na kraju da piše na semaforu, a plašim se da je rezultat i dalje nepovoljan po nas, bez obzira na sve što se hvale da su uradili.

Politika: Da li možemo da zaključimo da je vaš zajednički stav da vlast sa opozicijom ne deli svoj planove za Kosovo?

Vučić: Ja uopšte ne mislim da oni imaju planove, a, s druge strane, mislim da je loše što se o tome ne razgovara.

Jovanović: Naravno da to što se ne razgovara za nas ne može da bude prihvatljivo, ali to ima i svoju politički pozadinu. Vlast ne otvara parlamentarnu raspravu zato što ne može da obezbedi većinu za jedan jasan plan. Podsetiću vas da je jednom vlada ušla u parlament s rezolucijom koju je povukla baš zato što nije imala snage da obezbedi dovoljan broj glasova za njeno usvajanje. Vladajuća koalicija nije napravljena na onoj vrsti političkog jedinstva koje je bilo karakteristično za neko prethodno vreme i prethodnu vlast koja je mogla da uđe u parlament s tim.

Politika: Mislite li da će se posle odluke Međunarodnog suda pravde nešto promeniti?

Vučić: Ne mislim da će odluka Međunarodnog suda pravde, koji svi čekaju, biti crno-bela i plašim se da će i jedna i druga strana moći da je koriste na svoj način.

Jovanović: Mislim da sud ne može doneti odluku koja bi, kako je rekao i Vučić, bila crna ili bela. Ne treba ignorisati ni to da je MSP institucija koja donosi odluke koje mogu samo nekoga načelno da obavežu, ali ne mogu ništa da promene u svakodnevnom životu.

Osim toga, tražimo rešenje problema na pogrešnoj adresi. I to je neka vrsta alibi manevra, neki srednji put. Naša država nije ekstremno reagovala na proglašenje nezavisnosti, a s druge strane nije mogla ni da mirno posmatra šta se dešava. Taj put je ograničen i na njegovom kraju se svakako ne može naći ono što smo izgubili na početku.

Politika: A koja je adresa prava?

Jovanović: Rešenje se mora tražiti u dogovoru između Beograda i Prištine. Na Kosovu nikada nije postoja spremnost za pregovore, uvek su pravila života diktirali oni koji su jači. S obzirom na to da se u međuvremenu svet promenio, stav međunarodne zajednice je postao važniji od mišljenja Srba ili Albanaca. Mislim da je jasno da smo mi Kosovo izgubili ne zato što su Albanci promenili svoj stav prema Kosovu, nego zato što smo ostali bez podrške u svetu za svoju politiku prema Kosovu.

Vučić: Razumem šta govori gospodin Jovanović, ali mislim da nije dovoljno odgovorno da kažemo da smo deo teritorije izgubili. Da li je 65 država priznalo nezavisnost – da. Da li ćete ubediti SAD da povuku to priznanje – ne verujem. Nemačku, Francusku, Italiju? Ne verujem, Ali šta je naš izbor? Da li da se odreknemo onoga što je naše, jer su velike sile promenile odnos prema tome, ili da pokušamo da sačuvamo ono što još možemo i da razgovaramo sa svima i dalje. Da li je rešenje, gospodine Jovanoviću, da kažemo da Kosovo je nezavisno? Mislim da nije.

Jovanović: To ne bi bilo ni tačno. Kada bismo sada rekli: „Kosovo je nezavisno”, mi bismo napravili drugu vrstu greške jer ono nije nezavisno. Kosovski problem se transformisao iz jedne forme u drugu.

Vučić: A da kažemo nešto drugo? Da Srbija nema više veze s Kosovom, da li je to rešenje?

Jovanović: Ne postoji nijedan političar na svetu koji bi izašao i rekao – uzmite nam deo teritorije. Ja nikada na tako nešto nisam mislio, iako mi je puno puta to stavljano u usta. Kad kažem da je Srbija izgubila Kosovo, mislim da ga je izgubila u životnom, a ne u formalnom smislu. Ta tragedija srpskog naroda na Kosovu je zapravo paradigma svih naših nacionalnih slabosti. Srbija svoje interese na Kosovu mora da definiše na drugi način, da ih učini ostvarivim, da kaže: „Srbija je spremna da se dogovori s kosovskim institucijama u rešavanju čitavog niza problema koji opterećuju naše odnose ali ne možemo da razgovaramo o pitanju statusa Kosova”. Imali smo mi u istoriji već velike dileme i ono što znamo je da je svaki odnos privremen. Ne mislim da kažem da će Srbija doći na Kosovo jednog dana, ali možemo da obezbedimo takve odnose s Prištinom koji će nam omogućiti da na Kosovu ostvarimo sve važne interese za nas, a oni nikada nisu ovde jasno definisani. Uvek je bilo previše mitova, previše neiskrenosti, puno neznanja.

Politika: Da li vam je bilo ko od međunarodnih zvaničnika otvoreno rekao da je priznanje nezavisnosti Kosmeta uslov za ulazak Srbije u EU?

Jovanović: Naravno da niko formalno ne može da izađe pred jednu zemlju i da joj to postavi kao uslov. Mi smo tražili od Evrope da nam omogući da joj se pridružimo, od Evrope koja je u najvećoj meri priznala nezavisnost Kosova i koja je apsolutno stala iza Euleksa koji je došao na Kosovo s jedinim ciljem da implementira Ahtisarijev plan. Kada ulazite u EU, morate da odgovorite na čitav niz pitanja – od onih tehničkih: gde su vam granice, koliko imate stanovnika, do suštinskih – kako mislite sa svim tim problemima da uđete u EU, da li će vaši poslanici u Evropskom parlamentu izlaziti napolje kad se pojavi neki predstavnik Kosova.

Vučić: U razgovorima koje smo mi imali niko nam to nije rekao. Uveren sam da nam niko neće izričito tražiti da priznamo nezavisnost Kosova, ali očekujem da će svakako biti pritisaka da se napravi rešenje slično onom posle primene Holštajnove doktrine u SR Nemačkoj. Po njemu, Zapadna Nemačka nikada nije priznala nezavisnost Istočne Nemačke, nikada nisu uspostavile diplomatske odnose niti bilo šta slično, ali su održavale kontakte preko nižih službenika. Mislim da zapadne zemlje to pokušavaju da sprovedu u našoj zemlji, pošto im je jasno da su politički dominantni činioci koji nisu spremni da priznaju nezavisnost Kosova.

Jovanović: To je ono što političari moraju da kažu društvu da evropska orijentacija Srbije obavezuje Srbiju na drugačije ponašanje i kad je reč o Kosovu. Zbog toga je važno da napustimo fatalizam i promenimo politiku sadržanu u besi „Kosovo je Srbija”, a čiji je jedini epilog bela smrt Kosova.

Vučić: Ja mislim da EU ima svoje razloge za određenu vrstu popustljivosti prema nama u budućnosti jer ni njima ova situacija nije lagodna. Ogroman broj zemalja nije priznao nezavisnost Kosova, koje ne može da uđe u UN bez saglasnosti Srbije… Zato Srbija mora da inicira razgovore. Umešnost naših političara će se u budućnosti ogledati u tome da istovremenom sačuvamo i teritoriju i Ustav Srbije, ali i da ne urušimo naš evropski put.

Jovanović: Ne može svet trajno biti dadilja kosovske države, zato je LDP rekao da samoproglašena nezavisnost nije rešenje, ne samo zbog toga što to Srbija ne želi i ne prihvata, nego zato što se nikada u prošlosti nije desilo da jedna strana može da izdiktira rešenje i da ono bude trajno. Kosovo je šansa koju mi treba da iskoristimo kako bismo uverili svet da se Srbija zaista promenila i da je napustila politiku koja je u svom fokusu imala borbu za teritorije. Srbija treba da promoviše novu politiku koja bi u centar svog delovanja stavila život na Kosovu, što ne bi mogli da ignorišu ni kosovski Albanci.

Vučić: Ne mislim da smo manje evropski, ako mislimo da su Kosovo i Metohija deo Srbije. Uopšte ne kažem da je divna ma čija, pa ni evropska, politika koja će da mi kaže da Kosovo mora da bude nezavisno, Albanci su to zaslužili, ali Srbi u RS ne treba ništa da imaju pošto treba da ukinemo RS, to nije argument ako nećete da ga potkrepiti time – mi smo mnogo jaki vi ste slabi.

Politika: A šta je alternativa – da kažemo: „Onda nećemo u takvu Evropu”?

Vučić: Ne kažemo to, kažemo: „Mi mislimo drugačije, ali hoćemo da razgovaramo i hajde da vidimo šta tu možemo da nađemo kao najmanji zajednički imenitelj da ne bismo zatvorili evropski put”.

Politika: Iz državnog vrha smo čuli da u slučaju da nam bude postavljen uslov Kosovo ili ulazak u EU, Srbija bira Kosovo?

Vučić: Oni to pričaju zato što znaju da to pitanje neće biti tako postavljeno.

Jovanović: Kosovo nije ekskluzivna tema predsednika Republike ili ministra spoljnih poslova. To spuštanje kosovskog problema na tezgu na nekoj buvljoj pijaci sa očekivanjem da se Srbija izjasni vulgarno „dža ili bu“ je velika greška. Nećemo ni stići do te faze. Tačno je da SAD ne vrše nikakav pritisak da Srbija prizna Kosovo jer to samo po sebi već postaje relativno, ali bi bio izuzetno veliki pritisak međunarodne zajednice kada bi Srbija odlučila da na neki drugi način dokazuje da je ona ta koja gospodari Kosovom.

Politika: Znači ono što Srbija sada radi nema veliku težinu?

Jovanović: Suština da se svet bavi svakim problemom u meri u kojoj taj problem ugrožava poredak koji je uspostavljen. Na Kosovu su predstavnici međunarodne zajednice, civilna administracija, sudije, tužioci, tamo su ljudi. Kada bi Srbija ugrožavala njihovu bezbednost onda bi se svet drugačije ponašao prema Srbiji. Sadašnja politika Srbije prema Kosovu nije dovoljno jasna, ali makar ne stvara štetu, osim što usporava unutrašnje promene.

(Razgovor vodili J. Cerovina i G. Novaković)