Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Apel patrijarhu i predsedniku Srbije za opstanak Srba na KiM
Kosovo i Metohija

Apel patrijarhu i predsedniku Srbije za opstanak Srba na KiM

PDF Štampa El. pošta
Dragoljub V. Popović   
petak, 09. mart 2012.

Pomaže Bog!

Dana 4. 11. 2010. godine održan je sastanak u manastiru Gračanica na kome je pored mitropolita Amfilohija prisustvovao i arhijerejski zamenik Eparhije raško-prizrenske i kosovsko-metohijske vikarni episkop lipljanski Teodosije i grupa Srba sa centralnog Kosova i Metohije koji žive na KiM, a nisu prodali svoja imanja Šiptarima. Na sastanku je odlučeno da Vas upoznamo sa našim problemima i zamolimo da na iste odgovorite.

Južno od reke Ibra Srbi su podeljeni u dve grupe:

1. Na Srbe koji žive na KiM

2. Na Srbe koji žive od KiM.

Mi smo odvojeni jedni od drugih, ne samo fizički, već i po pitanju odgovornosti prema državi, istoriji i budućnosti KiM. Ove dve grupe ne samo da su različite, nego su suprotstavljene jedna drugoj, kao što je suprotstavljeno dobro zlu, svetlost tami.

 - Srbi koji žive od KiM prvo su od kralja dobili Svetu srpsku zemlju na KiM da žive na njoj.Nisu hteli da žive na Svetoj srpskoj zemlji već su je prodali Šiptarima.

 - Ti isti Srbi koji žive od KiM od režima Slobodana Miloševića kao povratnici dobili su stanove, lokale, posao u državnim institucijama na KiM, da bi živeli, radili i ostali na KiM. Međutim, oni nisu hteli da ostanu na KiM, već su i to prodali Šiptarima, a porodice odselili sa KiM (samo u Prištini su dobili 4720 stanova i lokala koliko smo stigli do sad da prebrojimo, a ima ih još, jer nismo stigli sve da prebrojimo) i otišli sa KiM.

- Posle petooktobarskih promena dobijaju 200% platu i vraćaju se na KiM, jer rade u državnim ustanovama (uglavnom rukovodeći) na KiM, iako su sve svoje prodali, a porodice odselili sa KiM. Najbolji i najjasniji primer za to su gospođa Rada Trajković, gospodin Ranđel Nojkić, gospodin Veljko Odalović, gospodin Zvonimir Stević, gospodin Radivoje Rako Papović, policajac MUP Srbije od posebnog „kredibiliteta i autoriteta“, Zoran Radivojević...

- Od tad su na platne spiskove u državnim institucijama u kojima rukovode postavili svoje članove porodica (primer Rada Trajković postavila je svoju decu na platni spisak doma zdravlja Gračanica, gde ona rukovodi, sina Dejana i kćer Danijelu). U njihovim porodicama nema nezaposlenih, svi su na platnim spiskovima porodično-državnih ustanova, tako da ima situacija gde u pojedinim ustanovama ima po tri generacije članova iste porodice na platnom spisku.

- Na tim istim spiskovima izmišljaju radna mesta svojim: bakama, dekama, strinama, ujnama, tetkama, komšijama, stričevima, ujacima, taštama, svastikama, kumovima, rođacima bližnjim i daljnim, sadašnjim i bivšim partijskim drugovima ...

Ako bi neko od nas koji živimo na KiM, a nismo u gorenavedenim kategorijama hteo da se zaposli u tim institucijama, bio bi u obavezi da spremi „umoljenje“ od najmanje 5000 do 10.000 evra (a mi Srbi koji živimo južno od Ibra jedino se možemo zaposliti u državnim institucijama Srbije). Nemajući tih para, Srbi koji do tad nisu prodali svoje nekretnine Šiptarima, bivaju prisiljeni da prodaju deo nekretnina Šiptarima, kako bi došli do para potrebnih za „umoljenje“. Na taj način oni koji žive od KiM direktno podstiču prodaju zemlje Šiptarima.

Pored ovih platnih spiskova države Srbije, veliki broj njih se nalazi i na platnom spisku takozvane države Kosovo, gde svojim prisustvom daju legitimitet istoj, kao i šiptarskim i NATO zločinima (kidnapovanjima, ubistvima, bombardovanju, etničkom čišćenju...) nad nama Srbima koji živimo na KiM i rušenju države Srbije na Kosovu i Metohiji.

Ti isti Srbi su zagovarali i izašli na izbore za skupštinu Kosova koje je organizovao i raspisao UNMIK, nakon kojih su postali poslanici, članovi takozvane privremene vlade Kosova, članovi različitih skupštinskih odbora, istovremeno primajući novac iz srpskog budžeta, odnosno preko tadašnjeg Koordinacionog centra za KiM i njegovog šefa Nebojše Čovića, koji je bio najveći zagovornik pomenutih izbora. Čovićev finansijski izveštaj u odboru za KiM Skupštine Srbije nikada nije bio prihvaćen, jer se radilo o više milijardi dinara koje su bile namenjene za KiM, a za koje nije imao pokriće, pošto se novac odlio neznano kud, a da za to nikad nije odgovarao.

Pomenuti Srbi, članovi skupštine Kosova, služe kao paravan iza koga se ne sprovodi Rezolucija 1244 i Kumanovski sporazum. UNMIK i Šiptari shvataju da ovim Srbima nije stalo do KiM i nastavljaju teror nad nama koji živimo na KiM. Zbog takvog licemerja nas stiže i božja kazna 17. marta 2004. god. kada Šiptari uz pomoć UNMIK-a i KFOR-a prinudno iseljavaju, pod pretnjom oružjem, monahinje iz manastira Devič, monahe iz manastira Sveti arhangeli, Srbe iz svojih kuća,... kako pomenuti ne bi branili svoje manastire. Crkve, kuće,... kako bi Šiptari mogli u miru iste da spaljuju i ruše. I sve to iza paravana najdemokratskijih izbora na svetu pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, na kojima učestvuju Srbi, jer to je bila volja naroda Kosova, pa i Srba koji žive na KiM, kao neposredno izražena preko „predstavnika“ u kosovskoj skupštini, a koji ne žive na KiM. I eto, mi koji živimo na KiM, „hteli smo“ da nas ubijaju, pljačkaju, pale, ruše manastire, crkve, kuće,...

Želeći da nas i dalje predstavljaju u tim „demokratskim procesima“ na KiM organizuju stranke koje će učestvovati na izborima 2006. god., izlaze na izbore i dobijaju 0,001% srpskih glasova. Da li je potrebno komentarisati njihov legitimitet od strane Srba na KiM u skupštini Kosova. Veza između njih i državnih funkcionera Srbije postaje javna čime se i oni javno hvale tim vezama po kafanama, svadbama, slavama... Da je to tačno nema Srbina na KiM koji živi južno od Ibra, a da ne zna da je državni sekretar za KiM Oliver Ivanović kum Slobodanu Petroviću koji je predsednik SLS za Kosovo, a Petar Miletić, poslanik skupštine Kosova, jeste zet Slobodana Petrovića. Sekretar Skupštine Srbije Veljko ODalović je blizak prijatelj Bojana Stojanovića, visokog funkcionera SLS za Kosovo, a sadašnjeg novoizabranog gradonačelnika odnosno selonačelnika novokonstituisane opštine Gračanice po planu Martija Ahtisarija, a koji je iz sela Dobrotin, odakle je sadašnji kompletan politički vrh angažovan u "Vladi Kosova". Šef Koordinacionog centra za KiM Zvonimir Stević i koaliciona partija u vladi Srbije SPS osnivaju stranku „Vidovdan 2009“ i izlaze na lokalne izbore koje raspisuje tzv. Nezavisna država Kosovo.

Može se još puno toga nabrajati, ali mislimo da je i ovo dovoljno. Pitamo se koja će nas božja kazna stići kada oni ponovo izađu na predstojeće izbore 12. decembra 2010. god. koje je raspisala tzv. Nezavisna država Kosovo za skupštinu Kosova. Ako je tako lepo živeti ovde na KiM zašto gorepomenuti ne prodaju nekretnine kupljene van KiM, vrate svoje porodice i kupe ovde nekretnine i uživaju u blagodetima države koju stvaraju, a ne da se članovi njihovih porodica i oni „muče“ živeći van KiM. Pitamo se zašto ove „blagodeti“ daju samo nama koji živimo na KiM, a oni ne žele da uživaju u njima živeći sa nama zajedno na KiM.

Nametanje od strane Beograda da Srbi koji žive od KiM odlučuju u ime nas koji živimo na KiM potiče još od završetka Drugog svetskog rata, od dolaska komunista na vlast i od tada do današnjeg dana u ponašanju Beograda nije se ništa promenilo. Kod njih je potpuno odsustvo interesa o načinu života preostalih Srba na KiM, njih ne interesuje šta se dešava na terenu, zašto Srbi odlaze sa KiM (a odlaze i prodaju samo južno od Ibra), niti ih je Beograd pozvao na odgovornost zbog takvog rada. Od njih i potiče parola da je KiM prodata, da je KiM izgubljena, da smo svi prodali, što je naravno netačno. Te parole su proturali kako bi opravdali svoju prodaju, izdaju, nesposobnost, podstakli i ostale Srbe da prodaju imovinu, i u toj masi sakrili svoje prodaje pod parolom: evo, svi su prodali, ne rekavši da su tom procesu oni uzrok, a ne posledica. Oni koji žive od KiM imaju pristup zvaničnim strukturama, visokim državnim funkcionerima i državnim sredstvima javnog informisanja u Beogradu, pa stoga mi koji živimona KiM ne možemo da se čujemo, niti da budemo primljeni u Beogradu kod visokih funkcionera Srbije, upravo zbog njihove opstrukcije.

Nastavi li se ovaj proces, neće biti nas Srba koji živimo na KiM južno od Ibra, ali će sve porodično državne institucije njih koji žive od KiM funkcionisati kao da ima Srba južno od Ibra (opštine Glogovac, Štimlje... na terenu nemaju nijednog Srbina, a opštinske uprave funkcionišu, tako što se finansiraju od države Srbije). Da li grešimo mi koji ne prodajemo i ostajemo na KiM ili oni koji su prodali i otišli sa KiM? I sada muzu majku Srbiju. Odavno se ovde u narodu postavlja pitanje ko je ovde u pravu. Odgovor na ovo pitanje treba da pruži Srpska pravoslavna crkva i država Srbija.

1. Ako nismo mi u pravu koji ostajemo i ne prodajemo imovinu na KiM, molimo da nam se to jasno i glasno kaže, pa ćemo svoju grešku lako ispraviti. Prodaćemo svu svoju imovinu Šiptarima i odseliti se sa KiM.

2. Ako pak, nisu u pravu oni koji su prodali i otišli sa KiM i sada žive od KiM, molimo da im se to jasno i glasno kaže i da se zahteva njihova odgovornost. Svi znamo da oni svoju grešku ne mogu i neće da isprave, nikada više neće moći da otkupe nazad od Šiptara svoja imanja, Svetu srpsku zemlju koja im je nekad dodeljena da žive na njoj, a ne da se od nje okoriste.

3. Da li mi koji živimo na KiM treba da prodamo svoju dedovinu, i da nas onda vraćate na KiM kao povratnike, i zapošljavate u državnim institucijama Srbije, ili ćete nam pomoći da ovde ostanemo i opstanemo, kako bismo omogućili da, bar kroz naše prisustvo, i država Srbija istinski bude prisutna na ovim prostorima?