Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Hoće li se Srbija još jednom povući?
Komentar dana

Hoće li se Srbija još jednom povući?

PDF Štampa El. pošta
Rade Jovićević   
ponedeljak, 24. januar 2011.

Već jedanaest godina članovi porodica nestalih Srba i ostalih nealbanaca u sukobima na Kosovu i Metohiji 1998–1999. traže istinu o sudbini svojih najmilijih, i kaznu za počinioce ovih zločina. Uprkos evroatlantističkim stremljenjima srpskih vlasti u prethodnoj deceniji, Srbi na Zapadu i dalje imaju reputaciju „loših momaka“, pa srpska stradanja u sukobima na tlu bivše Jugoslavije ostaju uglavnom prećutana, a zločini i zločinci amnestirani. Zvaničnu istoriju sukoba u bivšoj Jugoslaviji kreirao je uglavnom Haški tribunal svojom selektivnom pravdom i beskrajnim ucenama i pritiscima na Srbe i Srbiju koji traju do danas. Posebno iritira činjenica da nijedan proces za zločine nad Srbima i drugim nealbancima na Kosovu i Metohiji nije završen osudom zločina. Zločinci su oslobađani, zbog nedostatka dokaza, ubijanja svedoka, površnog rada tužilaštva...

No bivši tužilac Haškog tribunala Karla Del Ponte, u svojim memoarima objavljenim 2008. iznosi činjenice o monstruoznim zločinima nad kidnapovanim Srbima i nealbancima, kao i drugim žrtvama albanskih kriminalno-terorističkih struktura na Kosovu i Albaniji, o trgovini organima otetih ljudi. Gotovo deceniju Del Ponteova je znala za te zločine, bila odgovorna za njihovu istragu i optužnice, ali je ćutala i ništa nije preduzela da se oni procesuiraju, i time je postala saučesnik. Čak su i oskudni materijalni dokazi kojima je tribunal raspolagao uništeni. Po završetku „dobro“ obavljenog posla ipak je rešila da se pospe pepelom, i kaže istinu.

Posle ovih navoda srpsko Tužilaštvo za ratne zločine pokušalo je da sprovede istragu na osnovu navoda Del Ponteove, ali je naišlo na organizovanu opstrukciju vlasti Albanije na čijoj teritoriji su se zločini i dogodili, kao i administracije UN na Kosovu, i svakako ogroman pritisak od strane SAD i EU, kao „strateških partnera“ i „saveznika“ Srbije u svojim evroatlantističikim stremljenjima. Priča je ubrzo pala u zaborav, po onoj narodnoj „svako čudo za tri dana“.

Nadu da će se doći do istine, i makar delimično zadovoljiti pravda dao je izvestilac Odbora za pravna pitanja Parlamentarne skupštine Saveta Evrope Dik Marti. U svom izveštaju Marti iznosi činjenice o ilegalnoj trgovini ljudskim organima na Kosovu, kao i drugim zločinima i kriminalnim delima u koje je umešan politički vrh kosovskih Albanaca (lideri nekadašnje terorističke OVK), u prvom redu Hašim Tači. Sve nade Srbije položene su na rezoluciju Parlamentarne skupštine Saveta Evrope o kojoj će se raspravljati i glasati 25. januara.

Srpski zvaničnici ističu da je ovo šansa da se ponovo pokrene istraga, sudski postupak i zadovolji pravda, te da će dati sve od sebe da se amandmanima nacrt rezolucije ne ublaži i ne obesmisli. U tome su jednoglasni i ministar Ljajić, i potpredsednik vlade Đelić, i direktor Ministarstva inostranih poslova Borko Stefanović. Bilo bi dobro da bude tako, ali kao što vidimo pritisci na samoga Martija od strane albanskih kriminalaca i njihovih zaštitnika na Zapadu, pre svega SAD, već daju rezultate. Sam Marti već je počeo da ublažava navode. A pitanje je kakve pritiske trpi i zvanični Beograd. Setimo se samo debakla sa srpskom Rezolucijom o Kosovu u UN, kada je Srbija pod pritiscima Zapada pristala na takve korekcije koje su rezoluciju ne samo ublažile, već obesmislile i učinile je kontraproduktivnom. U svojim izjavama Đelić i Stefanović naglašavaju da je ovo isključivo pravno pitanje, te da ga ne treba politizovati.

Naravno, pitanje je i političko, koliko i pravno, a politički gubitnici u ovom slučaju pored Tačija i drugih vođa OVK mogu biti i neki mnogo krupniji politički igrači. Da podsetimo, u vreme kad se većina pomenutih zločina dogodila, administrator UN na Kosovu bio je za Srbe zloglasni francuski diplomata i „lekar bez granica“ (?!) Bernar Kušner, koji je po logici zdravog razuma a i prema izveštaju Dika Martija morao biti upoznat sa ovim zločinima, a ništa nije preduzeo da se oni spreče, a počinioci kazne. O njegovom odnosu prema stradanju Srba na Kosmetu, i divljanju albanskih terorista govori i njegova izjava data tokom službovanja na Kosovu: „Prošle nedelje imali smo devetoro ubijenih Srba, ove nedelje – osmoro. To je jasan napredak“.

Albanski teroristi i kriminalci imali su i imaju podršku zvaničnih SAD oličenih u Madlen Olbrajt, pokojnom Holbruku, DŽozefu Bajdenu... veliki je spisak. Jedina međunarodna reakcija na Martijev izveštaj zasad je optužnica protiv tuskog hirurga Jusufa Somneza, poznatog kao „doktor Frankeštajn“, koji se sumnjiči da je ilegalno vršio transplantacije organa nepoznatih davalaca, između ostalog i u prištinskoj klinici „Medikus“, u vlasništvu Tačijevog saradnika Šaipa Muje. Somnez će se braniti sa slobode, a u čitavom lancu zločina on je samo jedna karika, tačnije jedan od tehničkih izvršilaca ovih nedela. Bojim se da će se zvanična Srbija pod pritiscima i ucenama lako pomiriti sa delimičnim ili potpunim zataškavanjem ovog slučaja, te zadovoljiti optužnicama i eventualnim presudama protiv „sitnih“ imena u velikom zločinu.