Početna strana > Hronika > Velika Britanija: DŽeremi Korbin izabran za predsednika Laburističke partije; Politika - Sa usponom Korbina, Britanija pocrvenela
Hronika

Velika Britanija: DŽeremi Korbin izabran za predsednika Laburističke partije; Politika - Sa usponom Korbina, Britanija pocrvenela

PDF Štampa El. pošta
nedelja, 13. septembar 2015.

Glavna opoziciona stranka u Britaniji, Laburistička partija, danas je za svog novog predsednika izbrala DŽeremija Korbina (66), jednog od najradikalnijih levičarskih lidera koje je Britanija imala u proteklih 30 godina.

Na čelo glavne opozicione stranke Korbin je došao za svega tri meseca, iz anonimnosti, kao poslanik najpoznatiji po svojim istupima protiv rata Iraku.

Vrtoglavi uspon tog veterana socijaliste naišao je na upozorenja značajnih imena laburista, poput Tonija Blera, da bi njegova politika mogla da se pokaže kao previše levičarska da bi dobila podršku birača, čime bi laburisti, poslednji put na vlasti od 1997. do 2010. još više godina čekali na povratak.

Pristalice Korbina, vegetarijanca i ljubitelja biciklizma, veruju, međutim, da će njegov jednostavni govor i politika protiv mera štednje, zbog koje ga porede sa grčkom Sirizom i španskim Podemosom, probiti cinizam javnosti kada je reč o politici.

Njegova politika uključuje veća izdavanja za javne službe poput škola i bolnica, odlaganje nuklearnog oružja, renacionalizaciju industrija poput železnice i uključivanje islamističkih grupa Hamasa i Hezbolaha u mirovne pregovore na Bliskom istoku.

Korbin je odrastao u porodici političara - njegovi roditelji su se upoznali kao aktivisti tokom Španskog građanskog rata, i radio je za sindikate pre nego što je izabran u Donji dom parlamenta 1983. godine.

Potivio se invaziji na Irak 2003. kada je premijer bio Bler, protiv je mera štednje sadašnjeg premijera Dejvida Kamerona i veruje da "možemo mnogo da naučimo" od Karla Marksa.

Iako su mnogi od Korbinovih stavova možda u suprotnisti sa mejnstrim političkim mišljenjem u Britaniji, podrška ovom političaru u njegovoj izbornoj jedinici Islington je postojana, gde je osvojio osam uzastopnih mandata.

Njegovu kampanju pratila je svojevrsna euforija, a pristalice su usvojile slogan "Jez we can", eho predsedničke kampanje iz 2008. Baraka Obame "Yes we can" (Da mi možemo).

Armija mladih obožavalaca, od kojih su se mnogi prvi put uključili u politiku stranke, pomogla je u osmišljavanju raznovrsne kampanje, kako na Internetu, tako i van njega - 20 pesnika se okupilo i izdalo elektronsku knjigu u čast Korbina koja je skinuta sa Interneta 5.000 puta prve sedmice.

Takođe je inspirisao muziku, gde su mnogi obožavaoci postavljali video snimke na Jutjub, dok je na društvenim mrežama prikazivan kao DŽejms Din, Supermen ili Brejvhart.

Na Internetu su se mogle kupiti i majce u Če Gevara stilu sa Korbinovim likom, šolja sa njegovim imenom i drugi predmeti, navela je francuska agencija.

Vulin čestitao Korbinu izbor za lidera Laburista

Predsednik Pokreta socijalista (PS) Aleksandar Vulin čestitao je danas DŽeremiju Korbinu, novom lideru britanskih Laburista, pobedu na partijskim izborima, saopštio je PS.

- Uveren sam, gospodine Korbin, da će, Vaše dugogodišnje zalaganje za pravičnost, mir, smanjivanje socijalnih razlika, obeležiti politiku Laburističke stranke u budućnosti - poručio je, između ostalog, Vulin, poželevši uspeh u radu novom predsedniku Laburističke partije Velike Britanije.

Glavna opoziciona stranka u Britaniji, Laburistička partija, danas je za svog novog predsednika izabrala Korbina (66), jednog od najradikalnijih levičarskih lidera koje je Britanija imala u proteklih 30 godina.

Na čelo glavne opozicione stranke Korbin je došao za svega tri meseca, iz anonimnosti, kao poslanik najpoznatiji po svojim istupima protiv rata Iraku.

(Tanjug)

Radikalni levičar izabran za lidera britanskih Laburista

LONDON – Glavna opoziciona stranka u Britaniji, Laburistička partija, izabrala je danas radikalnog levičara i poštovaoca Karla Marksa DŽeremija Korbina za svog novog lidera.

Korbin je time postao jedan od najradikalnijih levičarskih lidera koje je Britanija imala u proteklih 30 godina, a njegova politika za okončanje štednje i oporezivanje bogatih bliska je politici Sirize u Grčkoj i Podemosa u Španiji, preneo je AFP.

Agencija Rojters ocenjuje da njegov izbor na čelo Laburista povećava mogućnost izlaska Velike Britanije iz Evropske unije.

Njegovi kritičari unutar stranke i van nje, među kojima je i bivši premijer i Laburista Toni Bler, tvrde da će Korbinove socijalističke ideje udaljiti umerene glasače i da stoga ta stranka neće imati šanse za pobedu na izborima.

Ovaj 66-godišnji političar stekao je široku podršku, od studenata koji nikada ranije nisu glasali do starijih birača razočaranih laburistima, od kako se ta stranka približila centru pod vođstvom Tonija Blera devedesetih i uvela Britaniju u rat u Iraku 2003.

Njegova politika uključuje veća izdavanja za javne službe poput škola i bolnica, odlaganje nuklearnog oružja, renacionalizaciju industrija poput železnice i uključivanje islamističkih grupa Hamasa i Hezbolaha u mirovne pregovore na Bliskom istoku.

Korbin, koji se snažno protivi primeni mera štednje i članstvu Britanije u NATO-u, smatran je autsajderom za mesto predsednika Laburističke stranke, ali je tokom poslednjih nekoliko meseci uspeo da se izdvoji kao favorit između još troje kandidata laburista bližih centru - Ivet Kuper, Endi Burnhem i Liz Kendal .

Sa usponom Korbina, Britanija pocrvenela

Veteran među laburistima, pacifista i zakleti levičar probudio mlade u Britaniji i uneo novu energiju u posustali levičarski pokret u Evropi.

Uspon DŽeremija Korbina u vrh britanske opozicije ulio je novu energiju posustalim buntovnicima širom Evrope. Janis Varufakis, bivši grčki ministar finansija, podsetio je da je svojevremeno sa Korbinom učestvovao u demonstracijama protiv Margaret Tačer i rekao da će se sa njim već u ponedeljak sastati na londonskoj konferenciji povodom katastrofalnih posledica politike stezanja kaiša. Pablo Iglesijas, predvodnik španske partije Podemos, očekuje da će novi lider laburista postati saveznik u borbi za novu i drugačiju Evropu. A DŽulijan Asanž, osnivač „Vikiliksa”, savetuje ga da malo spusti ton kad govori o izlasku Britanije iz NATO-a ili kad osuđuje vojne intervencije po svetu, jer to može da mu ugrozi položaj. Asanž je inače još zatočen u ambasadi Ekvadora u Londonu i ne može kao svaki normalni azilant da otputuje u Kito, jer postoji opasnost da bude izručen Americi, gde ga čeka sudski proces i možda najgora kazna.

Svoj trojici je posle pada Sirize neophodan jedan novi dosledniji Cipras, a činjenica da se on pojavio baš u Londonu, centru finansijske moći i bankarskih transakcija, budi novi entuzijazam za promene u Evropi.

Da sadašnje stanje nije sveto pismo i da je moguće menjati i unutrašnju i spoljnu politiku, veruju i mladi ljudi, čija je politička apatija s izlaskom Korbina na glavnu scenu kao rukom odnesena. U poslednja dva meseca Laburistička stranka primila je najmanje sto hiljada novih članova, što se retko dešava jednoj opozicionoj partiji, pogotovo što su parlamentarni izbori tek prošli i što je nova šansa da se dođe na vlast tek za pet godina.

Na poslednjem skupu pred današnje objavljivanje rezultata, Korbin je govorio 33 minuta. Gromkim aplauzima pozdravljeni su naročito Korbinovi pozivi na kompletno nuklearno razoružanje i na momentalno odustajanje Velike Britanije od bombardovanja po svetu. Britanija ima moralnu obavezu da se oslobodi nuklearnog arsenala, uzvikuje ovaj veteran pacifizma, koji traži da njegov partijski kolega i bivši premijer Toni Bler odgovara što je Britaniju uveo u rat protiv Iraka i što je tvrdio da Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje iako je znao da je to laž. Korbin se ne usteže ni kad govori o izbeglicama, temi koju pred izbore većina etabliranih političara gura pod tepih. Levičar poziva Britance da im pruže ruku i pozdravlja ga oduševljena masa ljudi.

Ne samo Toni Bler već i gotovo svi laburisti iz prve postave zatečeni su Korbinovim izbijanjem u prvi plan. Šezdesetšestogodišnji poslanik Islington norta do pre tri meseca važio je za potpunog autsajdera. Kao predstavnik „tvrde leve linije”, od početka do danas nije nijednom odstupio od svojih principa i zbog njih je mnogo puta prekršio partijsku disciplinu, glasajući protiv predloga koje je gurala njegova stranka u parlamentu. Izrazito je skroman, ne vozi kola, ne troši ni peni iz državnog budžeta za parlamentarne izdatke, nije pohađao ni Oksford ni Kembridž, što je nepisani uslov za napredovanje u engleskoj političkoj ili novinarskoj karijeri.

Protivnici mu priznaju da je drukčiji od svih ostalih i da govori jasno i otvoreno, što privlači narod, radničku klasu, mlade. Ali smatraju da su „korbinisti” ljudi koji glasaju srcem, a ne glavom. Za ova tri uzbudljiva meseca mediji i glavni laburisti, koji su svoju politiku još od Tonija Blera nastojali da pridruže centru, pa čak i desnici, neprekidno su upozoravali kako će izbor Korbina na čelo stranke značiti izbor „prevaziđene ideologije”, koja će opoziciju odvesti u propast. To nije pomoglo, što su više zastrašivali članstvo i nipodaštavali svog partijskog kolegu, to je broj ljudi oko Korbina sve više rastao, a aplauzi su postajali jači.

Tek pred kraj kampanje protivnici su se okomili na Korbinove „prijatelje” po svetu.

Korbin je kao predsednik Koalicije za zaustavljanje rata mnoge organizacije „diplomatski” nazivao svojim prijateljima. Svojevremeno je to bio Afrički nacionalni kongres Nelsona Mandele, koji je u Britaniji tada još važio za terorističku organizaciju. Korbin izaziva buru negodovanja kod izraelskog lobija kada članove Hamasa i Hezbolaha naziva prijateljima. U parlamentu je pohvalio novinara DŽona Pildžera i složio se sa njegovim rečima o ogromnim žrtvama „humanitarne invazije” na Kosovu 1999, za koju NATO i SAD nikad nisu dobili saglasnost UN. Imao je razumevanja za Putina i upozoravao NATO da ne steže obruč oko Rusije. Sve su to gresi koje mu spočitavaju etablirani političari u obe stranke. Ali za masu običnog sveta, razočaranog u dosadašnju spoljnu politiku čijih su posledica danas očevici, DŽeremi Korbin je jedinstven baš zbog toga što traži oštar zaokret i u tom pogledu.

Da li se posle svega ovoga može poverovati da će ovakav čovek, spreman da preokrene laburiste naglavačke i da u britansku politiku uvede jaku opoziciju, zaista danas postati predsednik laburista, kao što govore sve prognoze i ispitivanja javnog mnjenja.

Juče po podne stigla je vest da je Sadik Kan izabran za kandidata laburista koji će sledećeg proleća učestvovati u trci za gradonačelnika Londona. Britanski Pakistanac bio je jedan od 36 parlamentaraca koji su nominovali DŽeremija Korbina za kandidata za predsednika Laburističke stranke. Mediji su izbor Kana protumačili kao siguran znak da je najveća opoziciona stranka skrenula ulevo i da DŽeremi Korbin danas postaje predsednik Laburističke partije, koja se vraća svojim korenima. Za to su zaslužni novi mladi članovi, koje je čovek bez oksfordske diplome uspeo da ubedi da je promena moguća.

Zorana Šuvaković

(Politika)