Hronika | |||
Tribina o životu i delu Slobodana Jovanovića |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 02. decembar 2010. | |
Govornici su u svojim izlaganjima naglasak stavili na nezaslužen položaj lika i dela Slobodana Jovanovića u srpskom društvu danas, kao i u prethodnom periodu kada je njegov intelektualni uticaj u društvu svesno umanjivan od strane vlasti u bivšoj SFRJ. Slobodan Jovanović rođen je 3. decembra 1869. u Novom Sadu. Bio je srpski pravnik, istoričar, književik i političar, potpredsednik Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije, predsednik Ministarskog saveta Kraljevine u Londonu tokom Drugog svetskog rata, profesor Beogradskog univerziteta, predsednik Srpske kraljevske akademije, rektor Beogradskog univerziteta, profesor javnog prava i dekan Pravnog fakulteta u Beogradu. Tokom oba balkanska rata bio je šef Presbiroa pri Vrhovnoj komandi Srpske vojske. Ekspert na Konferenciji mira u Parizu 1919, teoretičar koji je između 1932. i 1936. objavio sabrana dela u sedamnaest tomova, predsednik Srpskog kulturnog kluba. Umro je u Londonu, u devedesetoj godini, kao kao izgnanik. Rasvetljavajući prilike u vezi sa životom Slobodana Jovanovića, Slobodan Antonić kao i sagovornici posle njega naveli su izuzetan stil u pisanju ovog srpskog naučnika. Po njihovim rečima stil Slobodan Jovanović je jedan od retkih primera “čistog srpskog jezika”, za koji je u prošlim vremenima bila posebno zainteresovana i Isidora Sekulić. Čedomir Antić se na priču nadovezuje veličajući dubinu misli i poseban način promišljanja Slobodana Jovanovića kao naročitu osobenost, a profesor Miro Lonpar ga po prosvetiteljskom doprinosu poredi sa Orfelinom i Jovanom Rajićem, naglašavajući njegov značaj u podizanju i oblikovanju javne i intelektualne svesti. Tribinu je zaljučio akademik Kosta Čavoški sa rečima da smo se o Slobodana Jovanovića ogrešili i da jedan narod ne može biti velik ako se na ispravan način ne oduži svojim velikanima. Kao primer nepravde Čavoški navodi teškoće koje su se tokom prošlih decenija javljale kada je trebalo štampati Jovanovićeva Sabrana dela, prenos posmrtnih ostataka u Srbiju, a zatim i činjenicu da je ime Slobodoana Jovanovića u jednom periodu bilo izbrisano sa spiska srpskih akademika. (NSPM) |