Početna strana > Hronika > Sajmon DŽenkins: Medijska regulativa
Hronika

Sajmon DŽenkins: Medijska regulativa

PDF Štampa El. pošta
ponedeljak, 18. jul 2011.

Šta bi trebalo da se uradi sa nama, novinarima?  Razbesneli smo kraljevsku porodicu Dijaninim slikama i snimcima njenih telefonskih razgovora.  Razbesneli smo članove parlamenta u vezi sa njihovim deklaracijama o troškovima. Sada smo (neki od nas) povredili dobar ukus javnosti prisluškivanjem telefona. U svim ovim slučajevima privatnost je narušena i zakon donekle prekršen. Svaki je doveo do poziva da se ojača regulacija, preduzmu mere protiv upada i zaštiti privatnost. Oko provala u telefonske veze, povika je postala  ogromna: obuzdati štampu, kazniti prestupnike, registrovati (i izbaciti sa novinarske liste) te novinare.

Duboko sam skeptičan. Gledao sam decenijama kako se pripremaju, i propadaju zakoni o privatnosti. Pokazalo se da je nemoguće, dok Internet čini skoro svu telekomunikaciju poroznom, definisati odbranu "javnog interesa" koja dozvoljava neke upade  u privatnost, ali  ne i druge. Tačnije rečeno, najozbiljniji izazovi državnoj i korporativnoj moći došli su baš od novinara koji su prkosili zakonu - od slučajeva talidomida[1] i "Lovca na špijune" (Spycatcher)[2], pa do krađe podataka koja je otkrila troškove članova parlamenta. Kao i u većini slučajeva  slobode govora, slobodna štampa mora da uživa određeni stepen pravne tolerancije.

To ne bi trebalo da novinare oslobađa odgovornosti. Sadašnja Medijska komisija za žalbe je postavljena da postupa po žalbama javnosti protiv novina. Za razliku od ranijeg Saveta za štampu, ona ne daje komentare ili sud o tome šta novinari rade, bilo u pojedinačnim slučajevima ili u celini. I nije se oglasila povodom prisluškivanja telefona.

Potrebno je neko novo telo, ali ne sa strogim pravnim ovlašćenjima nego – kao i za lekare i advokate, sa visokim ličnostima iz, ali i izvan profesije, da definiše šta jeste, a šta nije etičko ponašanje.

Takvo telo ne bi trebalo nikoga da spreči da piše. Ali, javno prozivajući urednike i njihove novinare, treba da ih imenuje i osramoti. Činilo bi nešto da ublaži bes javnosti, a tako je bolje, nego da – kao što je to slučaj danas – svi novinari ne mare šta neki od njih čine.

Prevod: Vasilije Kleftakis

(Gardijan) 


[1] Prvi veliki svetski farmaceutski skandal. Talidomid se davao trudnicama radi stabilizacije trudnoće, ali je u neprihvatljivo visokom procentu dovodio do nakaznosti kod novorođenčadi. Ta afera je, uprkos sistematskim skrivanjima od strane farmaceutske industrije, 1973. izneta u javnost i dovela do toga da je  farmaceutska industrija bila prinuđena da plaća ogromne odštete pogođenim majkama i deci. (Prim. prev)

[2] Godine 1988. je došlo do pravne bitke  i pobede štampe nad britanskim premijerom, koji je pokušavao da spreči objavljivanje memoara britanskog tajnog agenta Pitera Rajta “Lovac na špijune“. Dom lordova (Gornji dom Parlamenta) onemogućio je pritisak vlade da se spreče objavljivanje detalja iz te knjige u štampi o značajnim prekršajima zakona u radu britanske tajne službe MI5. (Prim. prev)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner