Hronika | |||
SAD: Pod senkom bankrota države |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 20. jul 2011. | |
Vašington – Dva politička tabora u američkom Kongresu i dalje su ukopana u svojim rovovima, ne uspevajući da približe gledišta i primaknu se bliže dogovoru da se, podizanjem zakonskog limita za zaduživanje vlade, izbegne bankrot države. Republikanci su nastavili svoj simbolički manevar izglasavanja u Predstavničkom domu svoje verzije kresanja budžetskih stavki i ustavnog amandmana koji vladu obavezuje da vodi uravnoteženu fiskalnu politiku, uvodeći ujedno i kongresnu „super većinu” kao neophodan uslov za svako buduće povećavanje poreza. Vreme ističe: prema svim proračunima, neophodno je da se politički dogovor postigne do kraja ove nedelje, kako bi se do 2. avgusta – dana kada će vlada ostati bez para da podmiruje svoje obaveze i isplaćuje poverioce – obavile sve neophodne kongresne procedure. Politički sistem je prenapregnut do krajnjih granica, pošto ovde nema mehanizma da rukovodstva dve partije svoje kongresmene prinude da glasaju za rešenje koje usaglase stranački vrhovi. Neki istaknuti republikanci, među kojima je najglasnija pretendentkinja za predsedničku nominaciju Mišel Bekman, izjavljuju da nipošto neće glasati da se plafon za zaduživanje podigne. Ovaj zaplet doneo je jedan od najvećih ideoloških sukoba u novijoj američkoj istoriji, pri čemu su republikanci prvi put ostali bez svog „centra”, onog jezgra koje je uvek bilo za razumne i praktične kompromise. Pod pritiskom ultrakonzervativnog pokreta „Čajanka” i takozvanih specijalnih interesa, najstarija američka partija napravila je veliki iskorak u desno, sa jasno pokazanim namerama da tamo i ostane. Ono što se u atmosferi koju stvara tvrda retorika dva tabora ne vidi najjasnije – to je da li je to samo verbalna vatra da se zadovolji izborna baza, kako bi posle toga mogla da se obavi politička trgovina. Takvom uverenju u Obaminom krugu, za sada, najskloniji je Timoti Gajtner, sekretar Trežerija (finansija), koji kaže da je „apsolutno” uveren da će do pogodbe doći. „Vašington je komplikovano mesto i, uprkos svemu što se čuje, gledišta se približavaju”, izjavio je u jednom TV intervjuu. Tome se nada i ostatak sveta, s obzirom na opšte procene da bi poremećaj u američkim finansijama imao „domino efekat” i na globalnu ekonomiju, a pre svega na svojim unutrašnjim nevoljama već destabilizovanu evrozonu. M. Mišić (Politika) |