Podgorica: Hiljade građana okupilo se ispred Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja na dočeku kovčega mitropolita Amfilohija; Vernici na kolenima odaju poštu „Đedu“, u Hramu obasut kovčeg crvenim ružama

Kovčeg mitropolita Amfilohija dopremljen je u Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, gde će sutra biti sahranjen.

Nekoliko hiljada Podgoričana okupilo se ranije ispred Hrama, a redari od svih zahtevaju da drže distancu, a na platou svi su dužni da obave dezinfekciju ruku i da uzmu masku.

Mitropolija crnogorsko-primorska apelovala je da svi oni koji žele da odaju počast preminulom mitropolitu Amfilohiju to urade pridržavajući se propisanih mera zbog epidemijske situacije.

Biblijska scena: Na stotine vernika na kolenima odaju poštu mitropolitu

Prava biblijska scena zabeležena je u Podgorici pred doček zemnih ostataka mitropolita Amfilohija, koji su preneti sa Cetinja. Na stotine ljudi na kolenima sačekalo je svog mitropolita.

Na stotine ljudi kleknulo je pored puta kojim je prevoženo telo duhovnog vođe Mitropolije crnogorsko-primorske.

Na putu do hramapic.twitter.com/2TL1UlcFTe

— Boban(@bobanvojvoda) October 31, 2020

​Kovčeg mitropolita Amfilohija dopremljen je u Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, gde će sutra biti sahranjen.

Nekoliko hiljada Podgoričana okupilo se ranije ispred Hrama kako bi odali poštu mitropolitu.

Vernici su kovčeg mitropolita u Sabornom hramu obasuli crvenim ružama.

Grupa Podgoričana postavila transparent „Đedo, dogodine na Lovćenu“

„Đedo, dogodine na Lovćenu“, transparent je kojim se grupa Podgoričana oprostila od mitropolita Amfilohija.

Transparent sa tim natpisom postavljen je na krov jedne od podgoričkih zgrada.

Autori su aludirali na želju mitropolita Amfilohija da bude obnovljena crkva Svetog Petra Cetinjskog.

Mitropolit Amfilohije želeo je da ispuni zaveštanje Petra Petrovića Njegoša, koji je naslednicima u amanet ostavio da ga sahrane u crkvu na Lovćenu.

Podsetimo, kapela na Lovćenu podignuta je još za Njegoševa života 1846. godine. Srušili su je austrijski okupatori tokom Prvog svetskog rata 1915. godine.

Na njenim temeljima, 1925. godine, uz pomoć kralja Aleksandra Karađorđevića, podignuta je kapela prema nacrtu vajara Ivana Meštrovića.

Ona je ponovo oštećena tokom Drugog svetskog rata, a 1972. godine potpuno je srušena i tada je izgrađen Njegošev mauzolej.

Motropolit Amfilohije ostaće upamćen kao pastir i otac koji je vaspostavio Crkvu u Crnoj Gori nakon 5 decenija komunističke vlasti, progona Crkve i sveštenstva. Za sobom je ostavio brojno sveštenstvo, monaštvo, hramove. Zato ga narod već prepoznaje kao ravnoapostolnog svetitelja. pic.twitter.com/XiomK2v6zZ

— Sava Janjic (@SavaJanjic) October 31, 2020

Podgorica na koljenima dočekala svog Mitropolita: Vaskrsao si Crnu Goru i učinio je Hristovom

Zemni ostataci Mitropolita Amfilohija molitveno su dočekani u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, pošto su prethodno, svečano ispraćeni iz Cetinjskog manastira gdje je danas služena Sveta zaupokojena arhijerejska liturgija sa pomenom.

Iako je kolona sa Mitropolitovim kovčegom krenula u 13 časova sa Cetinja, u podgorički hram je stigla oko 14:30 časova jer je cijelim putem narod na koljenima čekao svog pastira i duhovnog oca, još jednom litijski spajajući Sveti tron cetinjskih mitropolita sa podgoričkom svetinjom u kojoj će biti njegov vječni počinak.

Kovčeg sa Mitropolitovim zemnim ostacima pronijet je kroz hiljadama ljudi ispunjenu portu i unijet u Hram Hristovog Vaskrsenja, gdje će vjerni moći da se do sahrane sjutra poklonjaju svome pastiru koji je 30 godina bio na tronu Svetog Petra Cetinjskoga.

Njegovo preosveštenstvo Episkop bihaćko-petrovački i rmanjski g. Sergije je nad odrom vladike Amfilohija kazao da osjeća i radost i tugu, tugu zato što odlazi od nas ljudi, “ali radost zato što osjećamo da je u nama, u našim bićima, u našim srcima”.

“I ostavljaš ovdje stado na sigurnom, zato što si utabao dobro staze Gospodnje ovdje u Crnoj Gori, prolivši svoj znoj, ali na duhovan način i krv. Bio si mučenik na raspeću 30 godina. U najteže vrijeme došao si ovdje u Crnu Goru i učini ono što možda niko od nas posebno starijih arhireja nije učinio zadnjih 30 godina. Vaskrsao si Crnu Goru i učinio je danas novom Crnom Gorom – Hristova Crnom Gorom, Gorom koja vaskrsava mrtve. Mi nemamo vjeru da te vaskrsnemo, ali doći će brzo čas kada ćeš ustati i ti, a nadamo se i mi sa tobom, i ući u radost Gospoda našeg, slaviti Njega: Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.”

Na ispraćaju Mitropolitovih zemnih ostataka iz Cetinjskog manastira gdje je stolovao od 1990. godine, ispred manastira se od njega oprostio predsjednik Crkvene opštine Cetinje g. Rajko Radusinović koji je kazao da je Mitropolit za vrijeme 30 godina mitropolitske službe na tronu Svetog Petra Cetinjskog ispisao najsvjetlije stranice u osamstogodišnjoj istoriji Mitropolije crnogorsko-primorske i Srpske pravoslavne crkve.

“Uvjeren sam, dragi oče Amfilohije, da si smrću smrt pobijedio, da si smrću Crnu Goru ujedinio i da i danas iz Tvog ćivota, ispred ćivota Svetog Petra Cetinjskog, čiji praznik danas slavimo, pozivaš još jednom i bezbroj puta tvoje Crnogorce na mir ljubav i slogu, kao što si ih pozivao svih ovih godina u svim liturgijskim besjedama!”

U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja će biti sve do nedjelje, 1. novembra, kada će se služiti Sveta arhijerejska zaupokojena liturgija kojom će načalstvovati Njegova svetost Patrijarh Irinej sa više arhijereja naše i drugih pomjesnih Crkava. Nakon Liturgije biće služeno opijelo i obavljena sahrana. Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, po svojoj sopstvenoj želji, biće sahranjen u kripti Sabornog hrama u Podgorici u grobu koji je pripremljen za njegovog života.

Besjeda vladike Sergija: 

“Hristos vaksrse – Vaistinu vaskrse!

Evo nas Vaše preosveštenstvo, Vaša preosveštenstva, draga braćo sveštenici, sveta Crna Gora.

Ono što nam razdvaja danas jeste onaj trenutak kada čekamo vaskrsenje iz mrtvih i da te ugledamo Visokopreosvešteni Mitropolite pred prestolom Svevišnjega. Razdvaja nas zemlja koja smo, prah i pepeo, kako kaže Sveti Justin Ćelijski, samo komad mesa mi smo u kome teče krv. Tvoja krv je stala, tvoj ovozemaljski život je stao, ali se nastavlja i ti se raduješ sa svima svetima evo na današnji dan kada slavimo Svetog apostola i jevanđelistu blagovjesnika Gospodnjeg Luku, koga si slavio cijeli svoj život, zajedno sa onim na čijem prestolu i stolici sjediš već 30 godina – Svetim Petrom Cetinjskim.

Večeras i danas i meni je zapala dužnost da dođem da se oprostim sa tobom, ali osjećam i radost i tugu. Tugu zato što odlaziš od nas ljudi koji smo od krvi i mesa, ali radost zato što osjećamo da si u nama, u našim bićima, u našim srcima. I ostavljaš ovdje stado na sigurnom zato što si utabao dobro staze Gospodnje ovdje u Crnoj Gori, prolivši svoj znoj, ali na duhovan način i krv, bio si mučenik na raspeću 30 godina. U najteže vrijeme došao si ovdje u Crnu Goru i učini ono što možda niko od nas posebno starijih arhireja nije učinio zadnjih 30 godina. Vaskrsao si mrtvu Crnu Goru i učinio je danas novom Crnom Gorom – Hristova Crnom Gorom, Gorom koja vaskrsava mrtve.

Mi nemamo vjeru da te vaskrsnemo, ali doći će brzo čas kada ćeš ustati i ti, a nadamo se i mi sa tobom, i ući u radost Gospoda našeg, slaviti Njega: Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.

Ne mogu a da se ne sjetim tvoje besjede kada si bio sahranjivao svoga duhovnog oca Svetoga Justina Ćelijskoga, kome danas dolaziš u zagrljaj. Ti si tamo njemu rekao da pozdravi sve svete iz roda našega a mi danas, i ja se usuđujem reći tebi: Pozdravi i ti nama gore Svetoga Savu, Svetoga Simeona Mirotočivog, današnjeg Svetoga Petra Cetinjskog, Svetoga Vasilija Ostroškog i sve svete i mnoštvo mučenika srpskih i ostalih mučenika kojima danas dolaziš u zagrljaj.

To je ono što ti mi danas zavidimo. Mi se nadamo da će Bog i nas pogledati i smilovati se tvojim molitvama i svih svetih i zajedno da se ponovo sretnemo gore pred prestolom Svevišnjega. Neka ti je vječni pokoj i blaženstvo i Carstvo nebesko, amin!”

Besjeda predsjednika Crkvene opštine Cetinje g. Rajka Radusinovića

“Vaša preosveštenstva, časni oci, uvažena porodico Radović,

Dame i gospodo, braćo i sestre,

Imam čast da se, po blagoslovu vladike Joanikija, u ime Svetopetrovskih i Njegoševskih Cetinjana i u ime vjernika Mitropolije Crnogorsko-primorske oprostim od našeg oca i učitelja, od našeg Arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita Crnogorsko-primorskog gospodina Amfilohija.

Pokušaću da mu se, pred njegov poslednji, svečani ispraćaj iz cetinjskog manastira, ispraćaj u život vječni, zahvalim za sve ono što je za vrijeme 30 godina mitropolitske službe na tronu Svetog Petra Cetinjskog uradio za nas vjernike i za našu Crnu Goru, ispisujući najsvjetlije stranice u osamstogodišnjoj istoriji Mitropolije crnogorsko-primorske i Srpske pravoslavne crkve.

Dragi naš Mitropolite, da me je Bog obdario rečitošću Svetog Jovana Zlatoustog ne bih mogao izraziti osjećanja i zahvalnost nas vjernika, kojima si od prvog dana stupanja na tron Svetog Petra Cetinjskog bio, ne samo Mitropolit, nego i otac, koji nas je obasipao roditeljskom ljubavlju, toplinom i brigom.

Kako mogu izraziti zahvalnost onih staraca i starica kojima si se obraćao sinovljevskom ljubavlju i pažnjom, a oni, u svojim poslednjim ovozemaljskim danima, gledali kako se iz pepela, kojim je bio prekriven žar vjere u našem narodu, razgorijeva plamen, kojem su se nadali, ali kojeg su mislili da neće dočekati. Ogrijavši se tim Tvojim plamenom, zahvalni spokojni i radosni preselili su se tamo „gdje nema boli i uzdisanja“.

Kako izraziti zahvalnost onih tužnih i bolnih, kojima si u njihovim bolestima i nesrećama bio jedini utješitelj, koji im je nesebično darivao ljubav i davao nadu i vjeru u život vječni, kako bi lakše savladavali svoje tuge, nesreće i bolesti.

Kako mogu izraziti zahvalnost onih radosnih, bezbrižnih i veselih dječjih očiju, onih osmijeha na licima djece, koja su se svakog avgusta okupljala u Cetinjskom manastiru i na manastirskom guvnu, da čuju Vaše savjete i pouke i da nahranjeni Vašim blagoslovima zakorače sigurnim koracima u novu školsku godinu.

Hvala Vam oče i vladiko što ste se sa bezmjernom smirenošću i ljubavlju molili za zdravlje i spasenje čak i onih mojih sugrađana, koji su na vas bacali kamenice, i što, potvrđujući i u bukvalnom smislu jevanđeljsku pouku „ko tebe kamenom ti njega hlebom“, otvoriste narodnu kuhinju i na Cetinju.

Hvala Vam što blagosloviste otvaranje radio Svetigore sa čijih se talasa napojiše molitava i duhovnih pouka žedne duše vjernika širom vaseljene.

Kako izraziti zahvalnost što nas pokrenuste i povedoste u obnovu preko šesto crkava i manastira u našoj Mitropoliji i što zahvaljujući vašem trudu, vašem ugledu i vašim blagoslovima izgradismo veličanstvene Saborne hramove Hristovog Vaskrsenja u Podgorici i Svetog Jovana Vladimira u Baru.

Hvala Vam Vladiko što dostojno opojaste našu bezgrobnu vojsku i brojne stradalnike na Kosovu i Metohiji i što nas i tom prilikom pozvaste na oproštaj i izmirenje.

Hvala Vam Vladiko što Crnu Goru i vaskoliko pravoslavlje okitiste i ukrasiste ne samo hramovima, crkvama i manastirima, već i mnogobrojnim monaštvom i sveštenstvom i sa novoprojavljenim svetiteljima Svetim Joanikijem Cetinjskim, Svetim Simeonom Dajbabskim, Svetim Mardarijem Lješanskim i Svetim Petrom Lovćenskim Tajnovidcem!

Kako Vam izraziti zahvalnost za najveličanstveniji skup u savremenoj istoriji Crne Gore, kada se na osveštavanje Sabornog hrama u Podgorici okupi vascijela Pravoslavna Vaseljena na čelu sa Vaseljenskim i Ruskim patrijarhom, koji su i devedesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme najžešćih sankcija, „ponosni, (kako rekoše), što mogu da kažu da su vaši prijatelji“, dolazili, osveštali temelje i služili liturgiju na temeljima hrama Hristovog vaskrsenja.

Vladiko i Oče naš hvala Vam što ste apostolsko-proročkim riječima i djelima čuvali i branili ugled naše Gore Crne više, bolje i jače nego iko od naših savremenika. Što mnogi to nijesu razumjeli je posebna priča, ali sam siguran da će istorija to nedvosmisleno potvrditi.

Blagodarni smo Gospodu, dragi naš Vladiko, što je nama grešnima dao Vas za duhovnog oca i gospodara i što smo poslednjih 30 godina živjeli u doba vašeg vladikata i imali čast da budemo vaši saradnici i vaša duhovna čada.

Hvala Vam dragi naš Mitropolite što ste nas predvodili, hrabrili i darivali nam ljubav, vjeru, nadu i snagu da istrajemo sa krstonosnim, dostojanstvenim litijama kojima zadivismo svijet i odbranismo naše svetinje!

Hvala Vam Vladiko što ste duh vjere i slobode posijali u grudima i srcima crnogorske omladine, koja će, siguran sam, znati i imati snage i pregnuća da ispuni vašu životnu želju, a time i Njegošev zavjet – obnovom crkve Svetog Petra cetinjskog na Lovćenu!

Hvala Vam Vladiko što ste časni krst, koji Vam je Bog namijenio, krst crnogorsko-kosovsko-metohijskog raspeća, čitavog života nosili ponosno, dostojanstveno, čojski i junački!

Oče naš dragi molili su se za Vaše zdravlje svih ovih dana vjernici širom pravoslavne vaseljene, ispisivali su molitve – Bože daj mu od moga zdravlja, daj mu od moga života, ali Gospod je odlučio drugačije i preselio Te u carstvo nebesko, da budeš naš molitvenik i zastupnik pred Gospodom.

Dragi naš oče Amfilohije kad bi suze lijek bile danas bi Te ozdravile!

Uvjeren sam dragi oče Amfilohije da si smrću smrt pobijedio, da si smrću Crnu Goru ujedinio i da i danas iz Tvog ćivota, ispred ćivota Svetog Petra cetinjskog, čiji praznik danas slavimo, pozivaš još jednom i bezbroj puta tvoje Crnogorce na mir ljubav i slogu, kao što si ih pozivao svih ovih godina u svim liturgijskim besjedama!

Oče i Vladiko naš – Neka Ti je vječna slava i hvala! Amin Bože daj!”

(Sputnjik, IN4S, mitropolija.com)