Momčilo Krajišnik: Ne može Crnoj Gori biti preči Mesić nego što su Vučić ili Dodik

Iako je skoro deceniju i po bio van društveno-političke zbilje, prvi predsjednik Skupštine Republike Srpske i jedan od učesnika mirovnih pregovora u Dejtonu, Momčilo Krajišnik je i dalje jedan od najboljih poznavalaca prilika u BiH i na Balkanu.

Vrlo brzo nakon odslužene zatvorske kazne u Ševeningenu i Velikoj Britaniji, i povratka na Pale 2013. godine, Krajišnik, najviše rangirani političar u Hagu nakon Slobodana Miloševića vraća se društvenom angažmanu kao osnivačAsocijacije stvaralaca Republike Srpske.

Centralizovana BiH, što je proklamovani cilj predstavnika EU, ne može da opstane, a najavljeni referendum o Danu Republike Srpske je namjerno dramatizovan, rekao je Momčilo Krajišnik u eksluzivnom intervjuu za IN4S.

Izašli ste na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne koji Vam je izrekao Haški Tribunal. Može li se reći da ste se potpuno vratitili redovnom životu?

Mislim da u slučaju kao što je dugo odsustvo iz ove sredine i, posebno ako ste bili u Haškom zatvoru i zatvorima koji su kasnije uslijedili, teško se bilo nakon toga vratiti u normalno stanje. Vrlo često me to stanje, ta situacija u kojoj sam bio, podsjeća na to da mi je jedan dio života praktično bio ukraden i sada se teško vratiti normalnim prilikama. Čovjek ima jednu osobinu, koja kao svjesnom biću može biti pogubna – a to je navika, vi se navikavate na život u koji ste došli, tako da i ja pokušavam da zaboravim ono vrijeme koje je iza mene i da živim normalni život. Taj „normalni život“ je u stvari, ajde da ga tako nazovem, zbrda-zdola, jer imate sto nekih nezavršenih poslova i nove obaveze – u svakom slučaju život teče dalje i čovjek ga mora živjeti.

Danas ste zvanično izvan politike, međutim Asocijacija stvaralaca RS koju ste osnovali je ipak na neki način dio SDS-a. U javnosti se spekulisalo da razmišljate i o osnivanju stranke jer ste nezadovoljni statusom članova vaše asocijacije u SDS-u nakon poslednjeg kongresa. Šta predstavlja vaša Asocijacija i kako to ona participira u organima SDS-a?

Asocijacija stvaralaca RS je u stvari nadstranačka organizacija, to je pokušaj restauracije jednog stanja kad smo svi bili jedna partija. To je ono nacionalno buđenje devedesetih godina kada se faktički pod kišobranom Srpske demokratske stranke nalazio cio srpski narod, jer to je bio jedan istorijski zadatak ili bolje rečeno istorijska obaveza koja je morala da se izvrši. Svi su tada bili ili zvanični članovi SDS-a ili simpatizeri ili su slijedili ideje SDS-a. Stoga, je Asocijacija ta koja pokušava da bude pomiriteljski faktor između stranaka koje su kasnije nastale, jer ispada da je SDS bila rasadnik gotovo svih stranaka koje danas postoje. Prema tome, (Asocijacija) ne pripada SDS-u već onoj izvornoj SDS. Ja nisam bio pobornik osnivanja nove stranke. Smatram da bi to još jedna podjela a nama je podjela u našem narodu dosta. Smatrao sam da je trebalo ukazati na određene propuste rukovodstva SDS-a, mislim konkretno na uključivanje tih kadrova koji su marginalizovani, ima mnogo naših aktivista koji su tada bili aktivni a i danas su u punoj životnoj snazi. Oni mogu da učestvuju u političkom životu, imaju mudrost, pamet i mogu da pomognu. Ja sam dao do znanja svim ljudima sa kojima sa kontaktirao da mene politika ne interesuje, zbog toga što smatram da sam da ja nisam skrojen za ovu današnju politiku – ja sam se angažovao u politici, iz privrede sam došao, zbog toga što sam smatrao da je to otadžbinska obaveza. A danas je politika postala najunosnije zanimanje gdje ljudi prvenstveno gledaju sebe a ne gledaju nacionalni interes, to je nešto što se sa mojim pogledom na politiku ne slaže. Tako da je Asocijacija formirana da se ujedine patriotske snage koje su tada bile, a i danas koje žele dobro RS-u, koje žele da se sačuva RS od raznih napada i uticaja i da na neki način bude jedan korektivni faktor pojavama u našem društvu a ne samo jednoj stranci.

Centralno pitanje ovih dana je održavanje referenduma 25. septembra. G. Dodika tim povodom prima predsjednik Rusije. Kako vi gledate na ovu situaciju i uošte na sva ta pitanja vezana za referendum?

Pa referendum je stvarno demokratsko pravo svakog naroda da izrazi svoju volju o nekom pitanju. Mislim da se ovdje napravila jedna velika greška – danas se faktički govori o posledicama koje su iskonstruisane, a ne govori se o uzrocima. Uzrok je da je neko, na jedan brutalan način, na jedan nepolitički način problematizovao Dan RS. Mislim da je jedan uži krug političara iz kruga muslimanskog naroda, vjerovatno željni da povrate svoje političke pozicije, napravio tu apelaciju Ustavnom sudu, i sada se vrši zamjena teza: da kao niko ne poštuje Ustavni sud, a to je jedna institucija koja mora biti respektivna.

Ne radi se ovdje o nepoštovanju Ustavnog suda od strane politčkih stranaka, odnosno političkog establišmenta RS nego se radi o protivljenju zloupotreba Ustavnog suda. Ne može neko ko je fundamentalistički ugrožen i pobornik neke stranke, u ovom slučaju Stranke demokratske akcije, da ima glavnu ulogu u Ustavnom sudu. Dvojica članova muslimanskog naroda su sada faktički donijeli odluku. Jer imate dva predstavnika srpskog naroda, dva hrvatskog i dva muslimanskog i postoje predstavnici međunarodne zajednice. Predstavnici međunarodne zajednice ne mogu biti ti koji odlučuju o tome, moraju odlučiti tri naroda, oni mogu samo da arbitriraju ukoliko ima nekih razlika – a oni su ovdje pomogli da muslimanski narod nametne volju srpskom narodu i da muslimanski predstavnici odluče o ovome datumu.

Mislim da je politički tako napravljena atmosfera da se referendum mora održati, da je to imperativ i, da je potpuno ispravno što je dato narodu da se izjasni o tome. Jer vrlo često neko želi da pokaže kako narod tako ne misli nego tako misle političari; smatramo da je ovo stanje namjerno dramatizovano iako je to pitanje koje je postavljeno sasvim benigno i ne zadire u nikakav Dejtonski sporazum. Žao nam je što su neki političari, ajde da nazovem takve diplomate iz Međunarodne zajednice, podlegle uticaju određenih lokalnih političara i onda su iskonstruisali kao da je to protiv Dejtona, protiv mira.

Koliko su poslednje prijetnje generala BiH Halilovića, prema Vašem mišljenju, ugrozile bezbjednost u Bih i mislite li da Srbi i RS mogu imati bilo kakvih posledica od referenduma?

Pa, g. Halilović se avanturistički ponaša i njegova izjava je svaku osudu. Ne radi toga što on može nešto uraditi, ili što mogu domaći političari. On je uradio nešto što je nepromišljeno. A zašto je opasna njegova izjava i za svaku je osudu? Samo zato što su razni faktori sa strane prisutni u BiH, oni ovdje kupuju razna imanja, fundamentalisti, ovdje su ljudi koji su se borili u ID. Sad je dovoljna ovakva jedna izjava, ovakvog jednog fanatika da nekog natjera na terorističke napade. Sa te strane je opasno što se stvara ružna klima, ratnohuškačka jer to može biti inspiracija određenim ljudima da naprave neko zlo. Jer, Sefer Halilović je porijeklom iz Sandžaka i tu postoji jedna grupa ljudi koja smatra da moraju biti veći katolici od pape.

Može li BiH ovakva kakva jeste opstati i vidite li RS u skorije vrijeme kao samostalnu državu?

Vrlo često me novinari pitaju može li BiH opstati. Srpski predstavnici su prihvatili Dejtonski sporazum. Ako smo prihvatili Dejtonski sporazum, onda smatramo da je potrebno da se BiH da šansa, da vidimo da li ona može opstati. Svi govore da je ona nemoguća, da ne funkcioniše – i to je sve tačno. Ali, ako želite neko kompromisno rješenje, da BiH zaživi onda joj morate dati šansu, pa kad ta šansa ne profunkcioniše onda je treba staviti ad akta. Do sada znači, BiH nije data šansa, iz prostog razloga što su mnogi faktori koji su pokušavali da „pomognu“ BiH – snažno odmagali, mislim prvo na Međunarodne predstavnike EU koji su nametali rješenja i pokušavali da naprave BiH kako ona ne može da funkcioniše, tj. izmijenili su Dejtonski sporazum, sto puta su ga razvezali i svezali, unijeli su nekakave aktivnosti, napravili su skupu državu.

BiH je jedna od najskupljih država u našem okruženju, ja vjerujem da je jedan takav primjer vrlo teško naći u Evropi –ako je ona skupa država i ako u njoj jedan narod, a dva naroda faktički ovdje se ne osjećaju lagodno, ona teško može opstati. I sad, tu je treći faktor koji snažno odmaže BiH – to su ovi dušebrižnici BiH, to su ti vajni političari iz duha muslimanskog naroda. Oni takvu politiku sada vode, da faktički svakog Srbina i jednu babu i djeda i dijete hoće da radikalizuju.

Najnoviji primjer je ovaj referendum, to je nametnuto rješenje gdje muslimanski predstavnici hoće da kažu: „vi nemate pravo da slavite 9. januar“, koji je istorijska činjenica. Smatram, ako se nešto ne promijeni, ako muslimanski predstavnici prvenstveno, ne budu shvatili da je njihov rad tjeranje Srba iz BiH, a takođe i tjeranje Hrvata – jer mora se napraviti da se tri naroda osjećaju komotno i dobro – u tom slučaju BiH neće moći opstati. Neće moći opstati nezavisno od toga kolika sila tamo stoji i pokušava da sačuva BiH ako tri naroda ne budu našla rješenje. Zato je rješenje da legitimni predstavnici tri naroda sjednu i da kažu „nećemo raspakivati Dejtonski sporazum, ali ovaj sporazum ne fukncioniše ovako – da vidimo kako možemo“ i da svaki izloži rješenje za funkcionisanje BiH.

Nije dobro, potpuno je pogubno, ako je imperativ da mora opstati BiH nezavisno od toga kakvo je stanje u njoj. Nije dobro ni Muslimanima, muslimanski narod nema vlasti ni na nivou BiH ni na nivou entiteta, federacije. Smatram da je problem funkcionisanja BiH nije nedostatak hrvatskog entiteta već nedostatak bošnjačkog entiteta. Da postoji bošnjački, odnosno muslimanski entitet sigurno bi BiH lakše funckionisala. Moraju dva entiteta da imaju daleko više samostalnosti da bi oni opstali, ovako neće opstati. Što se tiče RS, ona samo može biti ugrožena ekonomski, zbog toga što je teško stanje u cijelom našem okruženju, u Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji – ovo je sve jedan poguban uticaj ekonomske krize i tu se mora snažno raditi na ravnomjernom razvoju RS i na ekonomskom jačanju.

Što se tiče političkih prilika sad postoji jedan problem a to je različito gledanje ili svađe unutar političkog miljea u RS, kad se svađaju ko je izdajnik, ko je lopov – to je danas najprisutnije, ali „na žalost“ protivnika RS-a, te političare ujedinjuju protivinici RS. Ko god napadne na RS, kao što je sad napadnuta za Dan RS, političari se ujedinjuju – neki bi htjeli da se svađaju dalje ali ne mogu zato što narod ne prihvata svađe o fundamentalnim, nacionalnim pitanjima.

Slobodan Milošević je uvodio sankcije Srbima u RS, kao što je poznato. Današnja vlast u Srbiji odbija da podrži referendum o Danu RS. Može li se napraviti paralela između Miloševića i aktuelne vlasti u Beogradu u svjetlu odnosa sa RS?

Trebala bi široka elaboracija o ondašnjem stanju i ovom danas. Tada su bili snažni pritisci i, nažalost, veliki uticaj sankcija, gdje je pokojni predsjednik Milošević pravio razne manevre i jedan od njih, koji će sigurno biti ružno komentarisan u istoriji, jeste da je uvodio sankcije svom narodu. Ali, tu su bili i neki opravdani razlozi jer su sankcije bile pritisak naroda, NVO i raznih stranaka ali se tada sigurno nisu trebale uvoditi sankcije i ja se nikad nisam s time saglasio. Ali danas, moram biti pošten, situacija je sasvim drugačija. Evo da objasnim: odlični su odnosi našeg rukovodstva, dugi niz godina nakon Dejtonskog sporazuma, sa rukovodstvom Srbije. Vama nekad može snažno pomoći – kad vam ne odmaže. Nama eto nije Srbija sada pomogla – da je recimo Srbija rekla „mi podržavamo“ – mi ništa od toga ne bismo imali. Ovu bitku mi sami moramo da izvedemo. Ipak, mi cijenimo podršku Srbije, a čudi nas što se Crna Gora ne oglašava, a smatramo da bi i ona trebalo da svoj glas i da se interesuje šta se dešava ovamo.

Zanimljivo je da ste do sada o Aliji Izetbegoviću govorili uglavnom afirmativno. Čak ste rekli da on nije trebalo da odgovara za zločine koji su se desili u BiH. Da li zaista vjerujete da on nije bio krivac za zločine bosanske armije, prevashodno prema srpskom narodu?

Vidite, Alija Izetbegović je za srpski narod ratni zločinac, i mnogo toga se nije moglo desiti da nije uže rukovodstvo znalo. Znam ja da se mnogo toga pripisuje i nama, da je neko znao a da nije mogao stvarno faktički da pomogne; međutim, neko mora Aliji Izetbegoviću staviti da je krivac što nije prihvatio Gutijerov plan, što nije tražio kompromise, što nije da se referendum organizuje, mnogo je toga. Ja sam govorio o jednom mom emotivnom razlogu. Mene nikada ne mogu ljutiti protivnici, ja se uvijek mogu ljutiti na one koji su oko mene. Alija Izetbegović je učinio dvije stvari: prvo, mi smo bili članovi predsjedništva i imali smo korektne odnose, on je branio interese svog naroda, ja sam branio interese svog naroda – i ja sam to cijenio. I rekao sam njemu: „izvini molim te, ja to ne mogu prihvatiti, to nije u korist mog naroda, ti se bori a ja ću se boriti na ovoj strani“ – i to je bio fer plej. Kad sam bio u Hagu onda je on bio korektan. Ja sam ličan, čovjek je ličan i ko god kaže da nije ličan ja mu ne vjerujem. On je dao afirmativne izjave koje su snažno pomogle i u nekom javnom mišljenju o meni i u BiH i u Hagu. Ja to cijenim, i onda sam govorio o karakternim crtama g. Izetbegovića.

Kao protivnik, on je bio i mudar i mnogo toga je imao pozitivnog sa stanovišta svojih interesa. Ali je suština, upoređivao sam ga sa njegovim sinom, i rekao sam: „naspram Alije Izetbegovića, koji je branio svoj naord na jedan pametan način – ovaj brani na pogrešan način, i protiv svog naroda i protiv našeg, bez ikavke potrebe“. Oni se mnogo razlikuju.

Smatram da bi trebalo da svi čelni ljudi stranaka, i Karadžić i Izetbegović, i Mate Boban – oni su se sigurno maksimalno trudili da zaštite interese svog naroda, i mnogo toga će im biti pripisano a stvarno nisu u tome učestvovali. Znam za g. Karadžića, znam da ništa nije kriv za ono za šta ga osuđuju, ali to su druga mjerila koja tamo postoje, a po našim mjerilima on bi trebao dobiti odlikovanja a po njihovim trebalo bi ih okriviti što su stvarali Republiku Srpsku.

Kakvo je Vaše mišljenje o odnosiima RS i Crne Gore? Kako ih podići na željeni nivo?

Pa, uvijek pokušavam da budem korektan, pa da ne arbitriram u drugoj državi, ali i kad nešto kažem što je vezano za CG onda to može vrlo često da se interpretira pogrešno zbog neznanja.

Mi Srbi iz RS smo smatrali da su Crnogorci svi Srbi, i to je za nas mjerilo. I sada svaki raskol i svako isticanje posebnosti od Srba – mi za to nemamo razumijevanja. Nemam ja lično ništa protiv, da li će neko biti Crnogorac, Hercegovac ili Srbin – na to svako ima pravo, ali bojim se da je isticanje tih razlika između Srba i Crnogoraca u CG, želja da se odvoji od jednog zajedničkog korijena i to nije dobro.
Nisam zbog toga srećan. Kada sam bio nekoliko puta u CG vidio sam da postoji kod jednog broja ljudi animozitet prema Srbima – što je pogubno. Bojim se da će to u istoriji biti zapisano kao vrlo ružno. Drugo, nekad je u CG bila najviše zastupljena ćirilica. Ljudi s kojima sam kontaktirao, koji su Srbi, na neki način se osjećaju kao manjina i ugroženi su. To sve nije dobro. Ja smatram da bi rukovodstvo CG moralo da sjedne i shvati da su najbliži srodnici i rođaci i da ne može niko nikom biti preči u CG nego što su to Srbi i Crnogorci.

Nije dobro ovakvo stanje u CG, posebno mi ne gledamo blagonaklono na priznanje Kosova, na ulazak u NATO pakt mimo nekog dogovora zajedno sa Srbijom, sa Srbima iz RS. Smatramo da bi trebalo da se napravi neka čvršća veza između rukovodstva CG, Srbije i RS. Smatram da ne može biti preči Crnoj Gori neki Stipe Mesić nego što je Vučić ili Dodik. U svakom slučaju, nisam srećan što Srbi iz CG ne mogu punim plućima da upražnjavaju svoje interese. Imam jedan predlog, naša Asocijacija stvaralaca RS sa vašim NVO da predloži zajdničke projekte kako zaštiti ćirilicu u CG. 
Plašim se da se zaštiti srpskih nacionalnih interesa ne daje pažnja i moja bi najtoplija bila poruka da se preispita ta odluka i taj odnos. Da se ne pravi raskol između Crnogoraca i Srba u CG. Mi smo ipak jedan narod, mi smo narod koji ima svoje korijene i naši pradjedovi su bili jedno; a sad ove razlike oko nove, druge pravoslavne crkve, novog jezika – plašim se da neće pomoći nikome u CG nego će samo napraviti jedan istorijski otklon i teško će to poslije da se u istoriji ispegla.

(IN4S)