Mitropolit Amfilohije: Zločinci koji su počinili pokolj u Velici 1944. godine su bili prethodnica onih koji su 1999. bombardovali Murino

 U organizaciji Eparhije Budimljansko-nikšićke i bratstva Stešević, kod Hrama Sv. Kirika i Julite u Velici održan je sedamdesetdvogodišnji pomen žrtvama genocida u Velici.

Svetu Arhijerejsku Liturgiju i pomen nevino stradaloj djeci, ženama i starcima služio je Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit Crnogorsko-primorski, Amfilohije sa episkopom Budimljansko-nikšićkim Joanikijem.

U duhovno-kulturnom programu učestvovali su Crkveni hor „Sveta Mati Anastasija“, glumac Dragan Račić, pjesnici David Lalić i Darko Jovović, guslari Slobodan Femić i Milun Tomović i recitatorka Andrijana Rudić.

U obraćanju vjernima Episkop Joanikije je kazao da je Bog Svete Kirika i Julitu, majku i sina, koji su postradali u prvim hrišćanskim vremenima za slavu Božju, udostojio da imaju slobodu pred prestolom Božjim da se mole za sve nas.

„Ali ih je posebno udostojio ovdje u Velici da budu na čelu Novomučenika veličkih. Jer, danas zajedno slavimo sa svetom majkom i svetim sinom, Julitom i Kirikom, mnoge majke i mnoge sinove, mnogu dječicu, i rođenu i krštenu, i nerođenu i još nekrštenu, koji su postradali za ime Božje. Svoju krv su prolili za ime Hristovo i zato ovaj dan je sveti dan njihovoga spomena, ali i sveti dan njihovoga proslavljenja i pridruženja liku onih mučenika koji su na nebesima“, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki.

On je rekao da je sve na današnjem veličkom saboru Bogu ugodno, posebno to što je u Veliku došao Mitropolit Amfilohije.

„On je i započeo ovu crkvu i obnovio spomen Svetih mučenika veličkih. Zapravo, on je tom spomenu dao smisao, jer lijepo je to što se o tome piše, ali dok se god njihova žrtva ne sagleda iz duhovne perspektive, sve dok se ne otkrije duhovna pologa njihove žrtve, nismo baš previše uradili“, naglasio je vladika Joanikije uz riječi dobrodošlice mitropolitu Amfilohiju.

U svojoj besjedi vladika Amfilohije je istakao da su bezbrojna sveta mjesta gdje su sveti Božji mučenici postradali za ime Hristovo, a jedno od takvih svetih mjesta, mjesta mučeništva i stradanja, prolivene krvi na pravdi Božijoj, za vječno i neprolazno carstvo nebesko, jeste Velika.

„I dobro su naši Paunovići napisali da je Velika velika po stradanju i po patnji, velika po raspeću i jedno od najznačajnijih mjesta, ne u Crnoj Gori ovoj maloj avnojevskoj, nego na Balkanu, u Evropi, u čitavoj vaseljeni jedna od najsvetijih, najčudesnijih, najstradalnijih, najosvjećenijih mjesta.

Osveštana imenom Božjim, mučeništvom svetoga Kirika i Julite koji u proslavljani na današnji dan, i onda čudom Božjim i znamenjem osveštana i krvlju ove djece poklane i pobijene na današnji dan ovdje u ovim urvinama veličkim ispod Čakora -po ovim potocima, njivama, livadama, raspinjani na drveće, vađeni iz utrobe materine, koji su postradali u strašnom zločinu „Princ Eugen“ i „Skenderbeg“ divizije.

Kako se sjećamo veličkih mučenika, veličkih djevojaka, veličke djece, sjećamo se i Jasenovca, Jadovna, Pribilovaca, Dola pivskih punih bola, otprilike nešto ranije postradalih od veličkih stradalnika“, istakao je mitropolit.

Mitropolit Amfilohije je rekao da su bezbrojna sveta mjesta gdje su, nakon stradanja djece u Vitlejemu, kroz istoriju postradali sveti Hristovi mučenici.

„Jedno od takvih mjesta, mjesto mučeništva i stradanja, prolivene krvi za pravdu Božju i na pravdi Božjoj, za istinu Božju, za ljubav Božju, za vječno i neprolazno Carstvo nebesko jeste Velika“, kazao je vladika.

Vladika Amfilohije je posebno naglasio da su zločinci koji su počinili pokolj u Velici 1944. godine bili prethodnica onih koji su nedavno bombardovali Murino.

„Isti je to duh demonski. Međutim, nije Bog u sili nego u pravdi. Onaj što na pravdi Božjoj postrada, kao Hristos, taj je neuništiv, taj je vječan. Tako su vječna i sva ta djeca postradala za Hrista na ovom mjestu svetome. I blagodareći njihovoj krvi mučeničkoj, i spomenu Kirika i Julite, nikao je ovaj hram“, kazao je on.

Vladika Amfilohije je rekao da se za djecu koja su došla na današnji sabor mole djeca i majke Velički mučenici.

„Oni prizivaju da se rađaju njihovi naslednici, a popune ovdje na zemlji njihovo upražnjeno mjesto. Pa i ova djeca koja su se ovdje danas krstila, to su njih Mučenici velički prizvali da popune njihovo mjesto, jer su oni ugašeni, za nas prije vremena.

Ali zato je nasleđe njihovo sveto i čestito, pa moram da kažem vama Veličankama, naročito djevojkama, da svaka od vas mora najmanje po troje djece da rodi. Troje djece koja će naslediti one mučenike što su ovdje postraali“, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski.

On je sugerisao da stara zgrada škole u Velici, preko puta Hrma svetih Kirika i Julite, koja je ostavljena propadanju, da se pretvori u spomen Dom veličkih mučenika.

„Ako Bog da da počnemo da je gradimo od iduće godine, ne znam kome to sad pripada, očevidno čim ovako propada pripada Velici i traži obnovu, a iduće godine kad budem ovdje došao da bude pod krivom“.

U ime domaćina skupa Vojo Stešević pozdravio je i zahvalio se okupljenima, koji su došli da se oda zajednički pomen žrtvama genocida u Velici koji se zbio 28. juna 1944. godine.

„Tu smo da se prisjetimo tog nezapamćenog zločina kada su pripadnici zloglasne „Princ Eugen“ SS divizije i „Skenderbeg“, potpomognuti Šiptarima sa Kosova i našim komšijama pripadnicima muslimanske milicije iz Plava, Gusinja i Petnjice, na prevaru, zvjerski samo za dva sata, koliko smo popisali, ubili 428 veličke nejači i još tri stotine nemoćnih žitelja u Gornjoj Ržanici, Krivačama, Mašnici, Murini, pa sve do Andrijevice.

O ovom događaju kada je Velika, zahvaljujući krvoločnim dželatima, ostala gotovo bez trećine svog stanovništva, prvi je javno progovorio naš komšija iz Gračanice, književnik Veljko Mijović kome dugujemo neizmjernu zahvalnost što je svojim romanom „Crni vjetar“ počeo da skida veo zaborava sa vječite veličke rane. On je za života govorio da je to samo dio njegovog duga prema žrtvama. Isticao je da pomenutim romanom nije htio da navuče mržnju potomaka žrtava na potomke zločinaca, već samo da upozori na zločin koji je neko želio da prikrije maglom ćutanja i zaborava“, naglasio je Stešević.

On je istakao, da „koliko nas bole rane veličkih stradalnika koji su sa hljebom i solju pokušali da urazume krvnike, toliko nas boli to što su koljači koji su živu djecu i žene u vatru bacali i na noževe nabijali, umjesto najstrašnije osude čak i nagrađivani brojnim povlasticama i privilegijama“.

„Boli nas i to što se nosioci tadašnjeg poretka nijesu potrudili da veličkim žrtvama dostojan spomenik podignu. Umjesto toga nasložili su 1984. godine gomilu betona ovdje ispred stare škole misleći da su na taj način oprali svoje grehove.

Zato pozivam moje Veličane da taj beton, ili nazovi spomenik, što prije uklonimo i veličkim stradalnicima podignemo obilježje vrijedno njihove žrtve.

To kako su se državne vlasti odnosile prema veličkim žrtvama neka im služi na čast, a mi moramo nastaviti da se svake godine okupljamo ovdje kako bi uz molitve dozvali vječni spokoj našim nevino ubijenim Veličanima i pokušali da za naše potomstvo obezbijedimo mirniju budućnost i bolje sjutra“, poručio je Stešević.

Mile Cicmil, koji je sa svojim Pivljanima došao da učestvuju u veličkom neprebolu, kazao je da nije lako šaki uzdignutog praha iz mučeničke Pive da se danas ovdje obrati po ko zna koji put, da opet zajedno budu u molitvi onima koji su na najstrašniji način, nemože se reći ljudi, napuštili ovaj svijet.

„Nije lako govoriti iz Pive koja jeste sveta, zaista sveta zemlja, da ništa drugo no četiri srpska patrijarha: Makarija, Antonija, Gerasima, Savatija, samo ne preskočiti ni jednoga od svešteno mučenika, od Nova, Jova, Joka, Gavrila i Filariona, igumana pivskoga koji je stradao slično kao vi Veličani zajedno sa svojom paštvom sagorevši u Pivi. Kad bi veliki Gospod Bog dao da ovakvih dana i ovakvih praznika u dušama našima bude što više i više. Više mi trebamo veličke i pivske mučenike nego što oni trebaju nas. Do skoro smo se molili za njih preklonjeni, a od danas molimo njih da budu zastupnici i pred prestolom Boga živoga da pomenu nas grešne. Još želim da kažem da sam nedostojan da vam prenesem pozdrave od one nebeske Pive koja je puno viša od ove zemaljske, da je svaki onaj Pivljanin koji se krsti, koji se istoku okreće i moli danas zajedno sa vama u Velici“, kazao je Cicmil.

Pomenu su prisustvovali i predsjednik opštine i SO Berane Dragoslav Šćekić i Goran Kiković, kao i Andrija Mandić predsjednik Nove srpske demokratije i lider Demokratskog fronta.

Dio krsnog kolača da budu domaćini narednog skupa prihvatili su bratstvo Paunovići.

(IN4S)