Mitropolit Amfilohije: NATO ugrozio žilu kucavicu našega bića, Pećku patrijaršiju, Dečane i Kosovo i Metohiju

 U Starom gradu Kotoru, u organizaciji Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo 1839 Kotor, Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije održao je besjedu povodom 170 godina od štampanja prvog izdanja „Gorskog vijenca“ i predstavljanja knjige „Sveti mitropolit Petar Drugi – žitije, služba i akatist“.

„Dokle njih imamo i pored njih smo, nema zime za nas kao narod… Voli nas Bog ipak, kakvi smo da smo. Čim nam je dao takve bogovidce, tajnovidce i proroke, ima nade za nas. Biće nešto od nas, ako Bog da“, kazao je mitropolit.

„Ono što je Božije to je neuništivo. Neuništiv je Lovćenski tajnovidac”, poručio je juče prisutnima u crkvi Svetog Nikole u Starom gradu Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

„U kam ga zatucali, zatvarali u devet tamnica, sada u ovoj tamnici lovćenskoj, on će uvijek iznova vaskrsavati i njegov proročki lik će sijati. Upravo time što je on ličnost zakvašena silom Vaskrsenja Hrista Vaskrsloga, ne kao ideje, nego ličnosti Hrista što je ponio krst. Bogu da zablagodarimo što nam je podario mnogo velikih ljudi. Ali prvenstveno, ja bih rekao, što nam je podario dva proroka. Proroka Nikolaja, ohridskog , žičkog i vaseljenskog i proroka Petra lovćenskoga tajnovidca. Dokle njih imamo i pored njih smo, nema zime za nas kao narod”, kazao je mitropolit Amfilohije.

On je rekao da smo bili na raspeću i u vremenima ondašnja dva uragana, Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, ali i danas u vrijeme uragana koji se sad „natopaktovski” isprtio nad nama i koji je ugrozio žilu kucavicu našega bića, Pećku patrijaršiju, Dečane i Kosovo i Metohiju.

„Svi ti uragani su uragani koji dolaze i prolaze, ali ono što je Božije, što je Hristovo, što je vaskrslo, ono postaje neuništivo, ne samo za nas i u nama, nego je to jedina nada Evrope. Sve obezboženije i sve nečovječnije Evrope. I ne samo Evrope nego i Amerike i sveukupnoga ljudskoga društva i čovječanstva. Dakle, voli nas Bog ipak, kakvi smo da smo. Čim nam je dao takve bogovidce, tajnovidce i proroke, ima nade za nas. Biće nešto od nas, ako Bog da”, kazao je Mitropolit Amfilohije.

On je pozvao prisutne da 21. maja budu u Baru pored hrama Svetog Jovana Vladimira gdje je od 1974. do danas izgrađena deseta „lovćenska” crkva.

Književnik Budimir Dubak je podsjetio da je duhovni otac mladoga Rada bio njegov stric Sveti Petar Cetinjski. On je postao njegov prvi vaspitač, učitelj i trajni duhovni uzor.

„Pisac Žitija mitropolit Amfilohije nas uvodi kroz dalji životni put mladog Radivoja. Dolazak u manastir Savinu je od ogromnog značaja za njegov duhovni razvoj. Postoji autentično svjedočanstvo popa Mitra Vasiljevića, koje je zapisao njegov unuk P. Đukić. Iz vremena kada je kod Josifa Tropovića u manastiru Savini mladi Rade učio školu. Citiram: „to bješe još dijete, ali poraslo i veoma naočito, pitoma izraza, ali za te godine i neobično ozbiljna pogleda. Na osnovu tog kazivanja Ivo Andrić je sačinio svoj posljednji prozni zapis o Njegošu, a napisao ih je 10, pod naslovom „Trenutak u Topoloj”. Njegoš je privlačio poglede građana dok je prolazio kroz grad. Bilo je uočljivo, kaže Andrić, da je dečak lep I stasit i nekako prerano zreo. Momak čitav. Samo hod mu je bio težak i spor. Eto tako je naš Nobelovac vidio mladog Njegoša, budućeg tragičnog junaka kosovske misli”, kazao je između ostalog Dubak, naznačivši da mitropolit Amfilohije u Žitiju usmjerava pažnju na utvrđivanje stajnih tačaka u životopisu Svetog Mitropolita Petra Druga.

Pozdravivši prisutne u ime domaćina, paroh kotorski protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić kazao je da je predstavljena jedna nevelike, a vrlo važne i velike knjige”- „Sveti mitropolit Petar Drugi Cetinjski Pustinjak i Lovćenski Tajnovidac žitije, služba i akatist”.

„Njegoš je osporavan i hvaljen, ali nikad do naših dana niko za njega nije rekao da je genocidan. Međutim, i to je doživio. Što bi on bio bolji od onoga kome je pjevao „o preblagi tihi učitelju slatka li je sveta bistra voda s istočnika Tvoga besmrtnoga”, kazao je Krivokapić, podsjetivši i da su i za Hrista govorili sve najgore.

Dodao je i da „oni ljudi koji su plitkog uma i plitko misle, ne razumiju Njegoša”. „Na kraju on za njih nije ni pisao. Ne bi on bio tajnovidac da svako može da ga razumije. Zato, ne treba se čuditi raznima koji olako daju ocjene, pa bi im bilo najpamentije da ćute”, kazao je Krivokapić.

Prisutni su bili u prilici da cjelivaju krst koji je Njegoš pred samu svoju smrt donio u prethodnicu crkve Svetog Nikole. Krst je preživio požar u kojem je prethodna crkva izgorela.

Autor: Predrag Nikolić

Izvor: Pravoslavna Mitropolija Crnogorsko-Primorska; fakti 

(IN4S)