Miraš Dedeić: SPC je dokazani neprijatelj Crne Gore koja gotovo čitav vek drži pod okupacijom naše crkve i manastire

 Naše crkve i manastiri okupirani su gotovo čitav vijek od srpske mitropolije u Crnoj Gori i u njima se ne vidi Hristos Gospod od srpskih svetitelja: Nemanje, Save, Milutina, Lazara i drugih - kaže u intervjuu Pobjedi mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo. Upozorava da je poglavar Srpske crkve u našoj zemlji – Amfilohije, „sa nesrećnim Srbocrnogorcima iz Crne Gore, Srbima iz Bosne i Srbije, formirao, drugi put sedmi bataljon sa kojim prijeti Crnogorcima i Crnoj Gori“.

CPC dočekuje Božić, kao i ranijih godina, u krajnje nepovoljnom i diskriminatorskom položaju. Zakon o vjerskim zajednicama i slobodi vjeroispovijesti još nije donešen. Pitanje imovine nije riješeno, što povlači za sobom ugrožavanje vjerskih prava i sloboda CPC i njenih vjernika. I ovoga puta CPC će u više gradova slaviti Božićne praznike pod vedrim nebom, dok će vjernici i pristalice okupatorske SPC slaviti u našim – crnogorskim crkvama i manastirima. Ovakav slučaj ne postoji niđe u hrišćanskom svijetu. Trenutna situacija je neodrživa, a sazrelo je vrijeme da se konačno na pravedan i zakonit način riješi crnogorsko pravoslavno crkveno pitanje. Korijeni diskriminatorskog položaja CPC datiraju još od vremena nelegalne, anticrnogorske i nelegitimne Podgoričke skupštine i nasilnog i nek anonskog ukidanj a i prisajedinjenja CPC Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Uskoro će 100 godina od tog tragičnog istorijskog događaja, pa je nužno da obnovljena crnogorska država radi vlastitog budućeg opstanka i razvoja posvećeno i odgovorno riješi položaj i status CPC, kao istorijskog, tradicionalnog, državotvornog i patriotskog subjekta svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kao jednog od stubova vlastite milenijumske državnosti. Naš položaj karakteriše okolnost da su naše crkve i manastiri okupirani evo gotovo čitav jedan vijek od srpske mitropolije u Crnoj Gori i da se u njima ne vidi Hristos Gospod od srpskih svetitelja: Nemanje, Save, Milutina, Lazara i drugih. A njihov vođa Amfilohije, sa nesrećnim srbocrnogorcima iz Crne Gore, Srbima iz Bosne i Srbije, formirao je drugi put sedmi bataljon sa kojim prijeti Crnogorcima i Crnoj Gori. On proklinje CPC i gospodina Đukanovića, za čije stavove ističe da su gori od Hitlerovih i Staljinovih. Srpski nadpop Amfilohije podržava neke poslanike iz crnogorske Skupštine koji negiraju sve što je crnogorsko i predvodi ih u akciji udaljavanja od Crne Gore „kao mafijaške države i legla kriminala i korupcije“, kako on i njegovi istomišljenici tvrde. Ne samo poslanici, Radovića potpomažu čak i pojedine visoke političke adrese i predsjednici nekih crnogorskih opština, kao i čelnici pojedinih crnogorskih institucija. Pojedini državni velikodostojnici kada se nalaze van Crne Gore govore o toleranciji religija u Crnoj Gori. Stejt Department je objavio u Vašingtonu dokument o vjerskim slobodama u kome se navodi da se između dvije crkve u Crnoj Gori - CPC i SPC, nastavljaju nesuglasice i vjerska netolerancija kojima doprinose vjerska i politička lica. Očekujemo da će crnogorska vlast stati na put SPC, kao kriminalnoj i okupatorskoj organizaciji oličenoj u Beogradskoj patrijaršiji.

Ima li pomaka u rješavanju imovinskih sporova SPC i CPC?

Izuzetno važno pitanje koje zaslužuje posebnu pažnju. Odmah da istaknem, pomaka nema, a najava rješavanja imovinskih sporova ima. No, i tu moramo biti oprezni i uzdržani jer nas na to opominje prošlost. Vama i javnosti Crne Gore je poznato da već n i z g o d i n a , uporno ukazujemo da je stotine vjerskih objekata i stotine hiljada metara kvadratnih zemljišta, protivno zakonu, upisano na Srpsku pravoslavnu crkvu. Naročito je u periodu od kraja 80-ih do 2000. godine došlo do otuđenja, bolje rečeno do upisa vlasništva na SPC na preko 600 vjerskih objekata. Mnogi od tih objekata su istovremeno i spomenici kulture i do tog momenta bili su upisani na državu Crnu Goru. Dakle, imamo situaciju da jedan državni organ – Uprava za nekretnine, državnu imovinu i objekte od posebnog značaja za Crnu Goru upisuje na Srpsku pravoslavnu crkvu – dokazanog neprijatelja i crnogorske države i crnogorskog naroda. U periodu kad se bespravno imovina Crne Gore upisuje na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, ta Mitropolija nije ni registrovana u Crnoj Gori kod bilo kojeg državnog organa, pa nije mogla učestvovati u postupcima pred državnim organima niti u pravnom prometu. No, to nije spriječilo Upravu za nekretnine da izvrši nezakoniti upis nepokretnosti na SPC. Po Ustavu Srpske pravoslavne crkve, Mitropolija crnogorsko-primorska je samo jedna od eparhija Srpske crkve ali to, nažalost i na odgovornost državnih organa Crne Gore, nije bila smetnja da joj podare ogromnu imovinu vlasništva Crne Gore. Kako tu imovinu čine i vjerski objekti koji su tragovi crnogorskog identiteta, Srpska crkva na tim objektima izvodi građevinske radove na enterijeru i eksterijeru, mijenja se autentičnost tih objekata, unose se elementi u građenju strani ovim prostorima i ambijentu, a sve sa ciljem i namjerom da se unište tragovi crnogorskog postojanja. Kada se tome doda da oko vjerskih objekata niču konaci, hoteli, poslovni objekti, podignuti bez odobrenja državnih organa, dobijamo cjelovitu sliku nedjela Srpske crkve u Crnoj Gori i to na očigled onih koji moraju da je spriječe u tome. Svjesni činjenice da na naše apele i tvrdnje nema prave re akcije, pravni tim Crnogorske pravoslavne crkve krajem 2017. godine, prvo se obratio a zatim i imao sastanak sa najodgovornijim u Upravi za nekretnine Crne Gore. Na sastanku je pravni tim ukazao i predočio da je ogromna imovina u Crnoj Gori protivno zakonu, bez valjanih dokumenata i isprava, čak i bez podnijetog zahtjeva za upis, uknjižena na Srpsku crkvu i o tome su dostavljeni i valjani dokazi. Tada je predloženo da se formira nezavisna stručna komisija koja će izvršiti uvid u sve upise Srpske crkve u Crnoj Gori i uknjižbu na nepokrenostima na način što će sačiniti hronologiju svih upisa i sa izvještajem upoznati Ministarstvo finansija i Vladu Crne Gore. Od Uprave za nekretnine dobili smo pismo u kome ističu da su saglasni sa našim prijedlogom u vezi formiranja nezavisne stručne komisije, koja bi izvršila uvid u sve uknjižbe Srpske crkve. Naravno da ćemo sa pažnjom pratiti rezultate naših razgovora sa Upravom za nekretnine, insistirati da se dogovoreno realizuje i biti uporni i istrajni pred svim nadležnim državnim organima Crne Gore da se ovo pitanje riješi na zakonit, pravni i pravičan način.

Da li je pitanje crnogorske crkve najvažnije identitetsko pitanje u Crnoj Gori? Bez rješavanja ovog pitanja neće biti zaokružena crnogorska suverenost. Ima li država volju da riješi ovaj problem?

Bez rješenja pitanja Crnogorske pravoslavne crkve nema potpunog crnogorskog suvereniteta. Jedno važno identitetsko pitanje je riješeno, a to je pitanje crnogorskog jezika koji je međunarodno priznat i što mi pričinjava posebno zadovoljstvo. Ukoliko država Crna Gora ima volju da riješi ovo pitanje postoji jedini pravi put, a to je pod hitno donošenje – usvajanje u Skupštini Crne Gore Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Pri tom mislim, ne na usvajanje bilo kakvog zakona, već isključivo zakona u skladu sa međunarodnim standardima i pravilima . Zašto na ovom insistiram? Zakon o slobodi vjeroispovijesti rješava fundamentalna pitanja i to pitanja registracije, jednakosti i imovine svih vjerskih organizacija u Crnoj Gori. Takav zakon mi podržavamo i zalagaćemo se za njegovo usvajanje. Donošenje jednog modernog zakona o slobodi vjeroispovijesti takođe će doprinijeti da se razotkriju sve manipulacije i mitovi kojima se truju građani Crne Gore, pri tom prije svega mislim na manipulacije i falsifikate kojima su bili izloženi prilikom javne rasprave o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kad je u pitanju Crnogorska crkva, primijenjene su sve metode, prije svega nasilne, da se onemogućimo da javno iznesemo stav o Nacrtu zakona. U svemu tome je prednjačila Srpska crkva u Crnoj Gori, uporno ističući da je na taj način „ugroženo njeno hiljadugodišnje postojanje u Crnoj Gori“. Međutim, ta tvrdnja SPC, sa stanovišta istorije, nauke provjerljiva je i očigledno je da je notorna neistina, jer ta crkva u istorijskom i pravnom smislu postoji u Crnoj Gori od 1920. odnosno od 1929. godine, donošenjem Zakona o SPC, nakon nasilno ukinute crnogorske države i Crnogorske pravoslavne crkve.

Mitropolit Amfilohije godinama vrijeđa i nipodaštava sve crnogorsko. Još nema adekvatne i snažne reakcije državnih organa. Vaš komentar?

Pored uvreda i kleveta, negacija i nipodaštavanja svega što je crnogorsko, o čemu smo već komentarisali, Amfilohije se služi kletvom, neistinama o crnogorskoj državi, naciji, crkvi, istoriji, jeziku, himni, grbu, kulturi, zastavi, umjetnosti, običajima, moralu, tradiciji i svim drugim vrijednostima i osobenostima. Cilj takvog njegovog višedecenijskog djelovanja je zalaganje za nestanak Crne Gore, Crnogoraca, CPC i svih identitetskih vrijednosti. Zadojen beskrajnom mržnjom on širi epidemiju mizantropije po Crnoj Gori. Da bi ostvario svoj nečasni naum, devastirao je brojne crnogorske crkve i manastire, pretvarajući ih u spomenike svetosavske srpske asimilacije. Širi mitsku svijest o srpskom karakteru Crne Gore i ideologiju svetosavlja i kosovskog mita. Za njega postoji samo sveto srpstvo koje on uzdiže na tron najekstremnijeg nacionalizma. On urušava vrijednosti hrišćanstva kao religije, pravoslavlja kao vjere i hrišćanskog morala. Obesrećuje svetinje, pretvarajući ih u profane stvari. Čestice Svetog Vasilija Ostroškog dao je tuzlanskom episkopu Kačavendi, bratu u Hristu. Na česticama moštiju ovog svetitelja SPC je izgradila crkvu na Bežanijskoj kosi u Beogradu. U Argentini prevodi katoličkog popa u pravoslavlje. I da bi taj marifetluk uspio pomazuje ga svetim mirom iz moštiju Svetog Vasilija Ostroš- kog i „cara“ Lazara. Pravoslavni hrišćani ne znaju da je poteklo miro iz ovih svetitelja kao što teče iz Svetog Nemanje – Simeuna Mirotočivog. Slično slučaju u Argentini, Amfilohije jedno lice islamske vjeroispovijesti je preveo u svetosavlje i rukopoložio za sveštenika. Služi sa vladikom Joanikijem koji je u poodmaklim godinama kršten u Makedoniji od mitropolita Petra. Pored svih ovih nepočinstava on SPC pretvara u klasičnu političku i pseudopolitičku organizaciju, koja plašeći se izbornog poraza izbjegava da se uključi u izborni proces u Crnoj Gori. Osnovna odlika njegovog anticrnogorskog i protivhrišćanskog misionarenja je vjernost kleronacionalizmu i svetosavsko-pravoslavnom (vjersko – nacionalnom) fundamentalizmu. Davao je utočište i hranio optužene za pokušaj državnog udara i organizovanje ubistva premijera Đukanovića oktobra 2016. godine, pri čemu je imao projektovanu ulogu jednog od predvodnika narodnog protesta sa jedinim ciljem izazivanja sukoba i nasilnog ulaska u crnogorski parlament. Posebno poglavlje njegove destrukcije prema Crnoj Gori je pod njegovim rukovodstvom djelovanje neregistrovane SPC u našoj zemlji, koja izbjegava plaćanje poreskih obaveza nanoseći državi veliku materijalnu štetu ovakvim djelovanjem, koje povlači krivičnu odgovornost.

Kako komentarišete status Srpske crkve u Crnoj Gori?

SPC se u Crnoj Gori ponaša kao država u državi. I ne samo to, ponaša se kao naddržavna vlast, koja u svojoj destrukciji prorokuje, države su prolazne a crkva je vječna. U prijevodu ovo znači, Crna Gora je prolazna, a SPC vječna. I pored svega ovoga Amfilohije je zaobiđen od teške krivične odgovornosti i nije do sada adekvatno procesuiran sem za neke sitne i beznačajne prekršaje, iako zaslužuje zakonske sankcije zbog širenja vjerske, rasne i nacionalne mržnje kao najtežeg oblika krivičnog djela čemu se pridružuje i njegova odgovornost iz špekulativnih aktivnosti nezakonitog finansijskog poslovanja.

(Pobjeda)