Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: "Lili Marlen" i majku ti srpsku za poneti
Hronika

Mihailo Medenica: "Lili Marlen" i majku ti srpsku za poneti

PDF Štampa El. pošta
nedelja, 11. decembar 2016.

 Ne, ljudi, nije skandal u tome što je naša čokoladica "nepoćudna" u Hrvatskoj, već što smo mi spremni da bez razmišljanja progutamo svako belosvetsko govno upakovano u foliju "čokolade"!

Hrvatska je od svojih kompleksa i svakojakog ludila načinila državu, dok smo mi očigledno iskompleksirani što je imamo, što postojimo, što nas je vazda za jedan više nego što bi po razrezu kojekakvih kadija valjalo da nas je!

Da za naprstak držimo do sebe ne bi Marko Orelj bio vest, ne bi dobio otkaz zbog stvari koju je učinio, ne bi bio doveden u situaciju da je učini braneći princip, a principijelno se brani ono što se najviše voli- država!

Momak je kuvar u jednom od skadarlijskih restorana.

Zapravo, bio je do trenutka kada mu je neaki vajni menadžer spočitao da može da se spakuje i ide kuće nakon što je dečko istrčao iz kuhinje i zabranio kafanskom orkestru da gostima iz Nemačke sviraju "Lili Marlen"!

Ne znamo da li su gosti ostali zaprepašćeni, ali menadžerčić jeste, najurio je Orelja "mudro" primetivši da je "zaposlen kao kuvar a ne kao urednik muzičkog programa"!

I u pravu je, s tom razlikom što je on trebalo da odreaguje na ono na šta je sad već bivši konobar, jer naravno da tu pesmu nije trebalo svirati, a pesma ni kriva ni dužna zapravo, no...

Nije pesma kao pesma isprovocirala dečka da reaguje, već ono što predstavlja, tačnije, čega je odavno, nažalost, postala simbol- užasa i smrti!

A, jeste, nemoj ko da poriče, jer iako je zaista reč o ljubavnom pesmuljku s jednako pevljivim i naivnim melodijama na usnama dželata ovaj narod je završavao na gubilištima, u dušegupkama, jamama, razrezanih vratova...

Ajmo, iskreno, koga "Lili Marlen" prvo ne podseti na naciste i stravične zločine?!

Verujem da je svakome prva asocijacija upravo to, jer postala je, bez namere, nezvanična himna Trećeg rajha i krvavih priključenija!

Možda je Marko prenaglio, možda je trebalo da se drži šerpi i lonaca i ćuti kako je danas preporučljivo, možda je trebalo i da je zvižduće marinirajući jelo za gospodu gospodu prevelikog apetita koji, ubeđen sam, znaju na šta ta pesma asocira čitav svet, ali ne- pregorela mu je licna, narodski rečeno i orkestar je zaćutao dok je on grmeo na njih: "Dosta mi je da pred svakim ponizno spuštamo glavu"!

Alal mu što se mene tiče, jer tu smo gde smo baš zato što nam je ugostiteljska floskulu da je "gost uvek u pravu" nametnuta kao princip ponašanja i življenja, sve i ako nam gost opšti sa suprugom pitajući da li je i majka spremna..?

Pema ko pesma- da, ludost mladića koji nije želeo da stavi znak jednakosti između obraza i posla, menadžer tek jedan od hiljada njemu sličnih čauša- Srbija danas!

Ipak se nama ništa ne događa što ne zaslužujemo, budimo iskreni!

Ako neko i ište da se skinemo u gaće ne znači da je obavezno tražio i da se presamitimo, možda je samo hteo da nas vidi u donjem vešu, ali ne, moramo mi i korak dalje- kad smo već u gaćama šta nas košta da osim pogleda na telo ponudimo i- telo!

Kad ide june nek ide i uže, što stari kažu, s tim što smo odavno tek junci, a na užad smo se svikli u svakom obliku i nameni...

Morao sa da stanem u odbranu momka, jer momak je zaista stao u odbranu principa, koliko god to neko poricao i nazivao ga "napaljenom budalom", kako čujem!

Pesma ko pesma, rekoh, baš kao što je i "svastika ko svastika tek simbol mira, ljubavi, harmonije i sreće, u svom izvornom značenju, dok je jedan ludak iz Austrije nije lečka nakrivio i uzeo za simbol svojeg ludila čiji je ceh svet preskupo platio!

 

I na šta vas danas prvo asocira svastika, iliti, kukasti krst?!

Na budizam, hinduizam, vinčansku kulturu u kojoj se takođe javlja, ili na poraženog nemačkog kaplara iz Prvog svetskog rata koji je pod njom započeo Drugi i zanavek promenio svet i dimenzije zla?!

Ako nije jedan od simbola pakla na zemlji zašto ne bismo tolerisali da nekom od gostiju padne na pamet da sa svastikom na majci naruči deset ćevapčića dok ponizni menadžer pita: "Da li ste zadovoljni ručkom, trebali li da se podvučem ispod stola i ponudim Vam specijalni ugođaj da lakše svarite toliki luk"..?

Nije pesma kriva što je prokazana, ali je prokazana i tu bi valjalo staviti tačku!

Nije ni svastika što je bezumnik iz Braunaua izabrao za simbol svoje dijagnoze, ali je simbol i tačka!

Nije ni Marko Orelj zato što je "prenaglio" pred turistima koje je verovatno privukla ulična rasveta prestonog grada i mogućnost da uz jelo dobiju desert gratis u vidu špikovane majke nam majčine, sa sve osmehom i pitanjem: "Imamo i sestre, pa ako ste zainteresovani..."!

Gost je uvek u pravu, osim ako nije gost u spostvenoj državi!

(Moj Nedeljnik)