Luka Radonjić: Prikladnije i poštenije da Vulin uđe u rijaliti i odatle zabavlja gledaoce

 Napadima na mitropolita Amfilohija pridružio se i Vulin. Najpoznatiji gremlin u rukovodstvu Srbije, koji za vrhunac svog životnog uspjeha, vjerovatno smatra to što se zove isto kao gospodar kojeg patološki obožava. Neko je jednom napisao u komentaru na mom profilu, za Vulina da je “Golum” (iz “Lord of the Rings”). I ova analogija se komotno može usvojiti, između ostalog i zato što vulin prema Vučiću ima odnos kao Golum prema prstenu: My precious! Lako je zamisliti ovog karikaturalnog lika, kako to izgovara dok drži Vučićevu fotografiju, i ljubomorno jurca očima oko sebe, gledajući da li Đurić i Mihajlovićka vrebaju negdje u blizini da mu otmu fotografiju Dragocjenog.

Da li nezadovoljan reakcijama malog Đurića i velike Mihajlovićke, ili uplašen da su im reakcije zadovoljile zajedničkog gospodara, vulin je zasukao rukave i jurnuo na Pink, riješen da pruži - najgore što može. I u tome je uspio. Na početku, vulin kaže: “Uvijek imate Srbe koji nalaze opravdanja za ustaške zločine, šiptarske zločine, njemačke zločine i politiku Mila Đukanovića”. Da, takvih Srba ima uvijek i u svakom vremenu, a ima ih i u sadašnjoj vladajućoj garnituri Srbije. Ima ih na čelnim državnim i gradskim pozicijama, na kojima nastavljaju sve ono što su započeli, kako to dio javnosti kaže “u eri žutih”. Ima i onih koji su krajem devedesetih političko utočište i finansijsko okrepljenje nalazili upravo kod Mila Đukanovića. A ko od njih nije dobio udobnu fotelju, jeste sve ostalo - tv ekran, stolicu, mikrofon i naravno pare - da redovno opravdava svaki zločin nad Srbima i da zbog toga ima prestižno mjesto u mnogim beogradskim medijima i kružocima. Pa čak i na srpskim državnim univerzitetima. Mi ih u CG znamo, jer nerijetko gostuju ovamo, kad je god potrebno za račun DPS-a, pružiti doprinos antisrpskoj histeriji u Montenegru. Što se odnosa mitropolita prema zločinima nad Srbima tiče, svaki je odgovor izlišan. Izlišan, jer je poznat i vulinu. Zna on dobro ko je vazda bio i prva i poslednja linija odbrane, ko je uvijek i svuda - bio sa svojim narodom. Zna vulin to dobro, jer je gledao mitropolita na televiziji i devedesetih, dok je uz koka -kolu i kokice u fotelji pratio srpski rat i mir.

Za razliku od Selakovića koji je napade na mitropolita prepisivao od montenegrinskih daktilografa, vulin je imao svoje. Bogateći svoj brlog od izjava, vulin kaže da od “poglavara SPC u Crnoj Gori, imate samo napade na Srbiju”. Ova izjava bila bi opasna, da nije dvije, vremenski dokazane i neoborive činjenice. Prva je, da mitropolit nikad nijednom riječju nije napao Srbiju, i to svako u Srbiji zna. A drugi razlog zašto izjava nije opasna je taj - što dolazi od vulina, kojem je Srbija - Vučić, odnosno kojem je Vučić iznad Srbije, a Vučićevo raspoloženje mu je - definicija srpstva. Logično je pitanje, zašto se povodom svega nije oglasio Vučić, nego njegovi kerberi. No, u vulinovom slučaju, pitanje ne stoji, jer je on prije samog Vučića - govorio o “razgraničenju” odnosno zagovarao secesiju, direktno kršeći na taj način Ustav svoje države. U ostalim izjavama vulin nije polemisao sa onim što je mitropolit rekao, već sa onim što nije rekao. Pripisao je Amfilohiju gomilicu izjava koje nikada nije rekao, jer sa onim što jeste rekao - vulin da polemiše niti umije, niti zna. Zbog toga ga se, makar na momente, stidi i sam Vučić.

Na kraju, mitropolit Amfilohije nikoga nije oklevetao. Nije komentarisao nešto što nije urađeno, već je komentarisao nešto što jeste rečeno. A shodno stolici na kojoj sjedi, i osobito u odnosu na sve što je uradio, a uradio je više nego mnogi političari i državnnici, on na to ima pravo. Mnogo veće nego što ima nekakav vulin, makar se stotinu puta nazivao ministrom odbrane. Uostalom, za njega se ne može kazati da je nosilac funkcije ministra odbrane, jer on nije nosilac funkcije - funkcija nosi njega. I nije joj lako, sigurno, dok je neznaveno i srdito jaše jedan vulin, nalazeći u njoj izduvni ventil za sve svoje frustracije. To vam je kao da ratnog heroja, po stare dane, na ulici jaše popriličan komad ortodoksne političke budale.

No, ako kao ministar odbrane Srbiju ne može da odbrani od Šiptara i od sebe, može da učini nešto drugo. Ona zastava koja se sinoć u Ankari zahvaljujući sjajnim odbojkašicama Srbije, uz intoniranje himne “Bože pravde” uzdizala iznad zastava Italije i Turske, nerijetko služi raznoraznim gologuzim starletama da je prostru na pod, da izvode striptiz na njoj u tv rijaliti programima. Mogao bi vulin, da uđe u rijaliti i kao ministar odbrane - makar podigne tu slavnu zastavu sa poda. A vjerujem da bi ga gledaoci, nezavisno od toga, u svakom rijalitiju, vrlo rado zadržali.

Da ih zabavlja odatle, nego sa funkcije ministra odbrane - i prikladnije je, i poštenije je.

(Fejsbuk stranica Luke Radonjića)