Hronika | |||
Jan Velendorf: Danas bih pucao u ubice srpskih civila |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 29. april 2011. | |
Mediji su objavili da ste od komandanta Jorgena Kolda tražili dozvolu da pucate, ali da ste od njega dobili odgovor da ne radite ništa već da isključivo posmatrate. Da li je to tačno? - Jeste, to je tako bilo. Od nas je traženo da sačekamo i da se ne mešamo. Ujedinjene nacije ne pucaju u sukobima. Mi smo bili pripadnici mirovnih trupa. Da li osećate krivicu zbog onoga što se dogodilo? - Krivicu? Ne. Samo sam tužan zbog svega što se dogodilo. Kakvu reakciju javnosti očekujete posle obelodanjivanja ovog slučaja? - Ne očekujem ništa, kao ni 1995. I srpsko i hrvatsko tužilaštvo su otvorili istragu o ovom ratnom zločinu. Da li ste spremni da svedočite pred sudom o ovom događaju? - Apsolutno. Spreman sam da svedočim. Odazvaću se svakom pozivu pravosudnih organa. Zašto ste ćutali sve ove godine? Šta se promenilo pa ste odlučili da progovorite o zločinu? - Nisam ja otvorio ovu priču. To su uradile danske novine. Ja sam ove događaje već skoro potpuno zaboravio. Da li ste u vašoj jedinici odlučili da ćutite o ovom zločinu? - Nikako. Danski kontingent UN nije bio umešan u zločin. Da li vas je bilo ko iz danske vlade ili ministarstva odbrane kontaktirao u vezi sa ovom pričom? - Ne. Nije bilo nikakvih kontakata. U to vreme, 1995. godine, da li ste dali bilo kakve informacije danskoj vladi i svojim pretpostavljenima o ovom ratnom zločinu nad civilima? - Postojala je kompletna istraga o ovom slučaju u Danskoj. Moji pretpostavljeni su bili obavešteni o ovom događaju. Pisali smo izveštaje o tome šta se dogodilo, ali ne znam šta je bilo posle s tim. To znači da je utvrđivana odgovornost za ovaj zločin? - Jeste, postojala je potpuna istraga 1995. i ništa posle toga. Ispitivala su me dvojica istražitelja UN. Oni su razgovarali i sa još nekim mojim drugovima, ali ne znam šta je bilo posle. Niko mi nikada nije ništa rekao. (Aleksandar Roknić, Danas) |