Emil Vlajki: Allahu akbar

Pošto je, na veoma dugo vrijeme, proces islamizacije barem polovice BiH ireverzibilan proces, moramo se, nažalost, rastajati.

Za vrijeme prosvjeda vehabija u Sarajevu jedan od učesnika se obratio TV reporteru: "Pa što onda ako sam islamski vjernik? Ja barem vjerujem u nešto! A u što vi vjerujete, u dolare, u marke, u eure?"

Taj prosvjednik je očito indigniran određenim aspektima krišćanstva gdje biznis aspekti prevladavaju. Ali to nije previše originalno, jer je sociolog Max Weber praktično sve o tome napisao. Sa druge strane, točno je da mnogi aspekti islama sadržavaju općeljudske vrijednosti. Pa i konkretno, viđao sam u S. Americi mnoga mjesta gdje je stanovništvo prešlo na islam, što je rezultiralo nestankom kriminala, droge i prostitucije. Ja, osobno, cijenim sve religije. U mojoj spavaćoj sobi, a najčešće i na samom krevetu, su sveti spisi, krišćanski i islamski, kao i filozofijske istočnjačke religije. Kuran je, što je za mene izuzetno vrijedno, protkan biblijskim motivima. Veći dio mojih objavljenih rukopisa počima na religijskim mitovima, a u nekima se daje i pregled religijskih vjerovanja. Na koncu, islamska vjernica je i baka mog djeteta, Sevda, koju volim kao vlastitu majku.

Ne smije se, međutim, zaboraviti da je judeokrišćanstvo izvor svega pozitivnog ostvarenog unutar (i od) naše civilizacije. U prvom redu mislim na mojsijevski univerzalni moral, na Kantov moralni imperativ, na univerzalna ljudska prava, kao i na praktične aspekte krišćanstva sadržane u socijaldemokraciji. I te vrijednosti postoje i razvijaju se bez obzira na određenu prljavu praksu Zapada koja ozbiljno stavlja u pitanje vlastita civilizacijska dostignuća. Islam, koji je PARTIKULARNO AGRESIVAN, tu univerzalnost ne posjeduje, ekskluzivan je i nije u stanju "utopiti" svoj humanizam u opće, nereligijske principe ljudskog življenja. Kada su prije nekoliko godina delegati Europske unije raspravljali o svojim civilizacijskim osnovama, odbili su da u preambuli spomenu svoj krišćanski izvor. I dok krišćani prave univerzalnu ljudsku zajednicu LAIČKOG KARAKTERA, islamski vjernici nastoje napraviti UMMU, univerzalnu islamsku, VJERSKU zajednicu.

Belaj na našim, europskim prostorima, dakle, nastaje kada se islamska religija i njene civilizacijske karakteristike nastoje nametnuti nama koji toj civilizaciji ne pripadamo. U nekadašnjem multietničkom i multivjerskom Sarajevu živjelo je 43 odsto muslimana, 34 odsto Srba, osam odsto Jugoslavena, sedam odsto Hrvata, te nešto Jevreja i ostalih pripadnika različitih naroda. Religija je bila privatna stvar svakog građanina. U današnjem Sarajevu sa oko 95 odsto Bošnjaka, islamska religija je postala nametnuta javna stvar, izuzetno agresivna prema preostalom (sve manjem) nemuslimanskom življu. Islam je uveden u dječje vrtiće, vode se vjerske kampanje protiv Djeda Mraza, na žene se utječe da nose hidžab, vjerski poglavar fizički izjednačava Bošnjake sa Turcima, a o Turskoj se govori kao o "duhovnoj majci Bošnjaka", TV Al-Jazeera je već tu, vehabije se vojnički organiziraju, intelektualne asocijacije i političke partije, bez obzira na naziv, su proislamske, krišćani (Srbi i Hrvati) se prokazuju kao agresori na BiH, itd. Iznad svega, islamizacija Balkana je u punom tijeku. Londonski "Time" piše o tome, a neki naučnici tvrde da će islamizacija Balkana biti dovršena do 2050.

Pošto je, na veoma dugo vrijeme, proces islamizacije barem polovice BiH ireverzibilan proces, moramo se, nažalost, rastajati. Hrvati ne mogu dozvoliti da potpadnu pod duhovno tutorstvo jedne njima strane civilizacije i moraju odmah poduzeti sve (van)institucionalne mjere kako bi ostali svoji na svome. Nietzsche je govorio o vječitom vraćanju istog, a Hegel o tome da se povijest ponavlja dva puta. I ma koliko to patetično i demodirano zvučalo u doba globalizacije, krišćani na ovim prostorima nanovo ostaju na braniku krišćanske Europe koja, također, odbacujući za nju poguban multikulturalizam, ustaje protiv islamizacije svojih, sjevernijih prostora.

Autor je potpredsednik Republike Srpske

(nezavisne.com)