Početna strana > Hronika > Dragan Milašinović: Vučićevo "Jensanje" u Briselu
Hronika

Dragan Milašinović: Vučićevo "Jensanje" u Briselu

PDF Štampa El. pošta
subota, 18. novembar 2017.

 „Niko ne može da me ubedi da Jens Stoltenberg mrzi Srbiju“.

„Jens može da potvrdi da sam se borio i štitio interese Srbije“.(1)

Aleksandar Vučić, Brisel, 15.11.2017.

 Ove dve sumanute rečenice nisu izvučene iz konteksta. Kontekst je izvučen iz njih. Kontekst Vučićeve posete Briselu, gde je učestvovao na sastanku Saveta NATO-a, a i susreo se sa Federikom Mogerini. Izgovorio ih je dostojanstveno, podignute glave zagledan u budućnost (nadam se njegove, ne i moje dece).Pa, da ih razmotrimo. 

Prvo, IME. Generalnom sekretaru NATO-a Vučić se obraća se imenom. Jens. Slatko i sočno, ali na diplomatskim brifinzima neuobičajeno. Na stranu njegova, već mnogo puta uočena, diplomatska neotesanost. Njome bi se ovo moglo objasniti da je to učinio jednom, ali kako je tokom zajedničkog obraćanja medijima to učinio više puta, slađano “Jens” moramo posmatrati kao poruku. Prijateljstva? Da, ali i više od toga. Prisnosti! Prisnosti lične ili prisnosti države i Alijanse? Sa Vučićem takva dilema ne postoji, on je – država to sam ja, više i od Luja XIV, tvorca ove izreke. 

Logično je, onda, da se zapitamo kome Vučić šalje tu poruku prisnosti? Šiptarima? Teško. Uostalom, njih baš briga, njihove pozicije kod NATO-a su stabilne. Članicama Alijanse? Besmisleno. Stoltenbergovom ljubavniku? Taman posla. Pa kome, onda? Nama i Rusima, eto kome. Ustvari, Rusima i nama, da budem precizniji. (Ne zato što je gramatički ispravnije, već što je redosled primereniji).

I gospodin Stoltenberg, da ne kažem “Jens”, zvučao je prisno. Prema Srbiji. On je istakao da partnerstvo NATO-a i Srbije napreduje veoma dobro, kao i da “nema kontradikcije između vojne neutralnosti i snažnog partnerstva Srbije sa NATO“(2). Zašto bi i bilo sve dok na jednu vežbu sa Rusijom dođe po 15 sa NATO. Takođe, on se složio sa svojim gostom “da moramo gledati u budućnost”(3). Samo što on za budućnost smatra nezavisno Kosovo, Vojvodinu sa atributima države i prekograničnu regiju “Sandžak”. Verovatno i o preševskoj dolini ima neke planove koji potvrđuju Vučićevu ubeđenost “da Jens ne mrzi Srbiju”. Možda je i ne mrzi već samo radi svoj posao…

Zato je važno da shvatimo kako je ova nesumnjiva promena retorike NATO-zvaničnika posledica  promene strategije pristupa, ne i promene planova, prema Srbiji. Ta strategija zasnovana je na zaključcima „Fonda za suprotstavljanje ruskom uticaju“ i niza drugih sličnih globalističkih instituta koji su osnovani sa namerom da spreče ubrzanu eroziju ugleda NATO-a u svetu, uslovljenu bezočnom, agrsivnom, politikom u ostvarivanju interesa ”unipolarnog sveta” i rast uticaja Rusije čija ideja “multupolarnog sveta” ubrzano dobija sve više pristalica, čak i u NATO državama. 

Budući da je Srbija primer zemlje gde su arogancija i glupost NATO-trabanata (Jelena Milić je klasičan primer) dovele do pada rejtinga Alijanse uprkos znatnim sredstvima za promociju, krenulo se  drugim putem – direktnim uključivanjem zvanične politike Srbije u menjanje slike NATO-a u srpskoj javnosti, pod kontrolom NATO sektora za javnu diplomatiju iz Brisela i NATO kancelarija za vezu u Beogradu(4).

Ovo praktično znači da nam više niko neće, poput Jelene Milić (verujem da primećujete kako je njeno prisustvo u javnosti znatno smanjeno), govoriti da je laž kako je uranijumska municija toliko štetna za zdravlje i slične tupavosti, već će nam se, sa srpske strane, pričati o potrebi “gledanja u budućnost”, “sve boljoj saradnji”, “poštovanju koje nam se ukazuje u Alijansi”, promovisati zajednički projekti i vežbe itd. Sa strane NATO-a biće izbrisana preteća retorika, formalno će se pokazivati uzdržanost prema problemu “Kosova” (što nikako ne znači da je NATO promenio stav!), pokazivaće se puno “razumevanje” (što ne znači da ga stvarno ima!) za “specifične” istorijske odnose i veze sa Rusijom, niko od zvaničnika neće više pravdati „intervenciju“ u Srbiji, već će je jednostavno nazivati „prošlošću“ (na „opravdanost intervencije“  povremeno će nas podsećati  penzionisani generali, „analitičari“ i ostali jurišnici drugog ešalona) itd. To bi vremenom trebalo da dovede do pozitivnih pomaka srpske javnosti prema NATO, a sve pod maskom „suprotstavljanja ruskoj kampanji dezinformacija na Balkanu“(5). 

Fond strateške kulture jedan je od prvih medija na ovom prostoru koji je ukazao na ovu promenu strategije, u sjajnom tekstu Dragana Krsmanovića “Sledeći zadatak Vučića: Srbija mora raditi na poboljšanju ugleda NATO“(6), a kako izgleda ispunjavanje te nove strategije u praksi mogli smo prvo videti u javnim istupima i kolumnama visokog funkcionera SNS-a i vrlo bliskog Vučiićevog saradnika Vladimira Đukanovića nakon učešća u radu prolećnog zasedanja Parlamentarne skupštine NATO-a u Tbilisiju i ne tako davnoj njegovoj poseti sedištu NATO-a u Briselu. (Ah, kako je bio ispoštovan tamo, ah na kakvo je razumevanje naišao, na kakve ljubazne osmehe…, a sve to je, jel te, poštovanje za Srbiju i Vučićevu politiku …). Dakle, ima da sledi, kako NATO danas, nije NATO juče … 

I to je postao model, matrica koja ima za cilj menjanje svesti srpske javnosti prema NATO-u. Zajednički briselski brifing Vučića i Stoltenberga klasično je odrađivanje te matrice, a rečenice sa početka teksta srž poruke koja treba da nam se ureže u svest.

Da shvatimo i mi i Rusi da niko prvog čoveka Srbije ne može ubediti kako je Stoltenberg neprijatelj Srbije.  Ne znam ko ga u tako nešto ubeđuje? I u to da „Jens“ u NATO-u uopšte nešto odlučuje. Vučić zapravo hoće da nam kaže kako drugi čovek na čelu, znači drugi NATO na delu. Kako je, dolaskom Stoltenberga, NATO od bezočnog tigra pretvoren u pitomu žirafu kojoj visoka vojna tehnologija služi samo da sa visine posmatra svet. Da li je Vučić toliko naivan? Nije. Samo odrađuje posao koji mu je poveren.

Podsetiću Vas da je po istom principu proglasio za „prijatelje“ Šredera i Blera i još im za „privilegiju“ da ih tako zove debelo platio. I Bakira Izetbegovića gurao nam je pod nos kao prijatelja još koliko juče, a danas zbog njega saziva Sednice tela za bezbednost. 

A šta tek reći za onu drugu rečenicu da „Jens“ može da potvrdi kako je štitio interese Srbije. Izgleda smešno, zar ne? Možda, sada. Ali, kada takvu nesuvislost bude izrekao deseti put, mnogi će početi da veruju da Stoltenberg bolje od nas zna šta su interesi Srbije. I da veruje kako NATO, zapravo, ne želi da nam naudi. Da Rusi lažu. To je ideja. To je tajna Vučićevog „Jensanja“, koje je ponovio bar 5-6 puta. Nediplomatski, ali planski. 

Zato i kažem da su dve rečenice sa početka teksta sam kontekst Vučićeve posete sedištu NATO-a. Naravno, onaj namenjen javnosti. Šta je Vučić obećao i prihvatio iza zatvorenih vrata za sada ne znamo. Ali, Putin će znati. Sigurno. 

Zato verujem da će poseta Vučića Moskvi za otprilike mesec dana biti izuzetno zanimljiva. I da li će doneti taj istorijski diplomatski status Ruskom humanitarnom centru u Nišu. Zar nam „Jens“ nije poručio da je to samo stvar Srbije? A on je dobar i „ne mrzi Srbiju“. 

Znači, na Vučiću je…  

_______________________________

 www.nspm.rs/hronika/aleksandar-vucic-danas-na-sastanku-nato-saveta-u-briselu-razgovarace-sa-jensom-stoltenbergom-i-federikom-mogerini.html

Isto

Isto

www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/uzalud-vam-trud-sviraci/

Isto

www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/uzalud-vam-trud-sviraci/

(FSK)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner