Hronika | |||
Dojče vele: EU kakvu poznajemo se menja - najgore će proći zemlje iz istočne Evrope |
nedelja, 26. mart 2017. | |
Samit povodom 60. godišnjice potpisivanja Rimskog sporazuma trebalo je da bude više od proslave mira i jedinstva. Na njemu je formulisana „mapa puta“ posle Bregzita, koja treba da potvrdi veru u EU. Šta znači takozvana Evropa „u više brzina“? Prema novom, slobodnijem, konceptu, članice EU će moći da sarađuju u različitim inicijativama, ukoliko to budu želele, dok će, istovremeno, onima koje to ne budu želele, biti omogućeno da odustanu. U teoriji, to znači da nijedna zemlja neće biti prisiljena da potpiše bilo koji sporazum, ukoliko proceni da je on praktično ili ideološki neodrživ, piše Dojče vele. Pojam Evrope „više brzina“ ni u kom slučaju nije nov: jedinstvena valuta i Šengenski sporazum deo su takvog pristupa. Međutim, ta ideja je dobila zamah zbog nedavnog zastoja u politici Brisela zbog pitanja odbrane i migracije, pitanja odbrane i migracije. Na februarskom samitu u Valeti, nemačka kancelarka Angela Merkel bila je među prvim liderima koji su ukazali na mogućnost EU „više brzina“ da bi ubrzo potom tu ideju podržale i druge države osnivači bloka, koje daju prednost ubrzanoj integraciji pojedinih zemalja u odnosu na opšti zastoj. Međutim, ovakvi izgledi izazvali su strahovanje pojedinih zemalja istočne i centralne Evrope da bi to moglo da potkopa institucije EU i nametne dominaciju većih članica. Jaroslav Kačinjski, predsednik poljske vladajuće Partije zakona i pravde, kritikovao je takav potez, upozoravajući da bi mogao da dovede do raspada EU. Mediji spekulišu da bi Poljska mogla da uloži veto na predlog. - Kačinski navodi da u Evropi vlada hegemonija Nemačke i da Merkelova insistira na odlukama koje su dobre za Nemačku i ni za koga drugog - rekao je za DW Jakub Višnjevski, potpedsednik nevladine organizacije GLOBSEC i bivši ambasador Poljske u OECD. - Posmatrano kroz tu prizmu, svaka buduća integracija ojačavaće taj trend... kada će druge države na periferiji Evrope biti obespravljene i lišene prava kao što je protok novca iz Brisela kroz strukturne fondove. Ko pada u drugi plan? U međuvremenu, najnovije članice EU - Bugarska, Rumunija i Hrvatska – izrazile su zabrinutost da će biti potkopane institucije EU preko kojih mogu da vrše uticaj na kontinentu. Sve tri države su uložile ogromne napore u tranziciju u demokratiju. Međutim, ako zapadnoevropske ekonomije izaberu svoj plan integracije, tim državama preti opasnost da imaju drugorazrednu ulogu u donošenju političkih odluka. Međutim, svaki protest članica iz centralne i istočne Evrope protiv koncepta dve brzine bio bio poražavajući po region. Prvo, veća fleksibilnost samo bi nametnula praktičniji pristup EU integraciji. - Zemlje poput Austrije i Poljske već imaju pragmatičan pristup prema EU – kaže Dina Pardidžiz, koordinator programa u evropskom Savetu za spoljnu politiku. - One prihvataju delove koji njima odgovaraju i zanemaruju one koji im ne odgovaraju. Fleksibilnija saradnja, čak i ako slabi strukturu EU, za njih ne bi bila loša – dodaje ona. Drugo, iako će pristup više brzina nametnuti nove oblike saradnje, one će verovatno biti uspostavljena unutar aktuelnih sporazuma EU, a ne osnivanjem novih struktura. - Države strogo vode računa da ne iznose predloge koji bi mogli da budu štetni – kaže Pardidžiz. (Dojče vele) |