Hronika | |||
Članovi Akademije inženjerskih nauka: Grupa neodgovornih ljudi ugrožava Beograd - opasna destrukcija nasipa koji štiti Novi Beograd od poplave |
sreda, 29. novembar 2017. | |
Pred očima nadležnih vlasti i organa gonjenja koji ne reaguju, već dugo kraj savskog nasipa uzvodno od Novog Beograda divljaju bahati ljudi, ugrožavajući bezbednost čitavog grada. Oglušujući se osiono o brojne zakonske propise (Prostorni plan Srbije, Zakon o vodama, Krivični zakon Srbije, itd.) par stotina ljudi je sagradilo vikendice na tzv. vodnom zemljištu, koje se poklapa sa užom, a negde i sa neposrednom zonom zaštite izvorišta Beogradskog vodovoda. Vodno zemljište je definisano kao pojas u kome je zabranjena svaka gradnja, kako bi se obezbedilo nesmetano održavanje nasipa, kretanje mašina tokom odbrane i realizacija nadvišenja nasipa koje će uskoro biti neophodno zbog značajnog povećanja opasnosti od poplava usled pogoršanja režima velikih voda. U slučaju Save vodno zemljište je korito za veliku vodu, kao i pojas od 50 m od nožice nasipa prema branjenoj strani. Oni najbahatiji su uradili nešto što nije poznato u civilizovanom svetu: nasuli su korito za veliku vodu da bi svoje kuće digli iznad nivoa koji oni smatraju bezbednim, napravili su u koritu nasipe kao pristupne puteve do svojih kuća, čime su rušilački tok velike vode usmerili tačno na nasip i tako ga opasno ugrozili. Te aktivnosti u svetu bi se kvalifikovale kao ''namerno oštećenje vitalno važnih sistema, čime se ugrožavaju životi i materijalna dobara velikog broja ljudi''. Na prijave podnošene nadležnim organima niko nije reagovao. Nasipi, građeni uporedo sa HE Đerdap, dimenzionisani su prema velikim vodama Save i Dunava koje su tada bile manje nego sada. Dunav je merodavan jer pri velikim vodama podiže nivo Save u zoni Beograda. Pošto su tokom proteklih gotovo pet decenija u svim uzvodnim zemljama nadvišavani nasipi i isključivane velike inundacije duž Dunava i svih pritoka, značajno su pogoršani režimi velikih voda (velike vode su postale veće, sa bržim nadolaskom i rušilačkijim dejstvom) i biće neophodno ojačavanje zaštitnih nasipa i kraj Beograda. Postavlja se pitanje kako to obavljati kada su u vodnom zemljištu sagrađene kuće koje ne samo da to onemogućavaju, već sprečavaju i najneophodne operativne aktivnosti tokom odbrane od poplava? Zastrašujuća neodgovorna destrukcija nasipa, koji štiti ceo Novi Beograd od poplave katastrofalnih razmera u potpunoj je koliziji sa direktivom EU o upravljanju rizicima od poplava (Directive 2007/60/EC) koja je obavezujući dokument i za Srbiju. Do značajnog pogoršavanja hidrometeoroloških fenomena - povećavanja ekstremnih padavina i velikih voda dolazi i usled klimatskih promena. Srbija je 2014. zahvaljujući zalaganju ljudi, ali i sreći, uspela da izbegne katastrofu. Ali, više se ne smemo pouzdati ni u sreću ni u džakove sa peskom, već moramo temeljito, na miru i u povoljnim vremskim uslovima da ojačamo zaštitne linije i primerimo ih znatno nepovoljnijim hidrološkim okolnostima koje se već javljaju. Država za to mora naći sredstva, jer se svaki dinar uložen u tu preventivu višestruko vraća kroz manje štete i manje troškove odbrane. Upravo je u toku međunarodna aktivnost na temu klimatskih promena i ključna naložena mera je ojačanje zaštitnih sistema za taj nov scenario. A kako da poboljšamo zaštitu Beograda kada nam stotinak osionih pojedinaca to onemogućava svojim destruktivnim ponašanjem?
Drugi paket nevolja kojim ovi nesavesni pojedinci ugrožavaju sve Beograđane je ugrožavanje izvorišta Beogradskog vodovoda upadom objekata u neposrednu i užu zonu zaštite. Kraj reni bunara, koji zahvataju vodu iz dugačkih horizontalnih drenova, sazidane su vikendice bukvalno na drenovima iz kojih se voda pumpa prema potrošačima. Biće veoma mučno za onoga ko će to objašnjavati u Briselu, u kontekstu naših obaveza u skladu sa ''krovnom'' Direktivom EU o vodama (Directive 2000/60/EC), koja jasno definiše i stroge obavezujuće režime zaštite voda. Uljezi u neposrednoj i užoj zoni zaštite izvorišta atakuju na sve žitelje Beograda, jer trajno zagađuju podzemne akvifere, ili svojim otpadnim vodama ugrožavaju Savu, a preko nje Savsko jezero i oba postrojenja za prečišćavanje vode u Makišu. Šta se mora hitno uraditi? Uljezi na vodnom zemljištu i u zonama zaštite izvorišta, svi bez izuzetka, treba u najkraćem roku da od nadležnih organa dobiju konačna rešenja da je legalizacija odbijena i da im se izdaju izvršna rešenja za rušenje objekata. Vlasnicima treba dati neki razuman rok, ne duži od jedne građevinske sezone, da objekte sami uklone, a teren dovedu u prvobitno stanje. Nakon tog roka kuće onih koji se ogluše o ova rešenja moraju biti uklonjene rušenjem, uz naplatu troškova. Takođe, JVP Srbijavode, koji pred narodom Srbije odgovara za bezbednost ljudi kraj rečnih obala, treba odmah da postavi čvrste barijere na svim automobilskim prilazima nasipu, barijere koje mogu samo oni da otvaraju pri radovima na održavanju nasipa. To je hitna mera, kako bi se sprečila već poodmakla destrukcija nasipa vozilima vlasnika tih objekata. Pratićemo kako će se u ovoj ozbiljnoj situaciji ponašati organi Grada, nadležnih ministarstava i ostalih odgovornih subjekata i delovaćemo u skladu sa etikom struke. Etika ne toleriše neodgovornost koja ugrožava bezbednost ogromnog broja ljudi i nemerljivo vrednih materijalnih dobara. Pošast uzurpacije vodnog zemljišta je prisutna u brojnim gradovima Srbije, ali smo se za početak usredsredili na najugroženiji Beograd. Članovi Akademije inženjerskih nauka Srbije: Branislav Đorđević, Borislav Stojkov, Miodrag Jovanović, Branko Božić, Petar Anagnosti, Dobrivoje Tošković, Živojin Praščević, Mihailo Maletin, Dragan Milašinović, Mila Pucar, Igor Marić, Dušan Najdanović (AINS) |