Početna strana > Hronika > Branko Žujović: Pozovi EU radi autonomije
Hronika

Branko Žujović: Pozovi EU radi autonomije

PDF Štampa El. pošta
nedelja, 08. maj 2011.

Ideologija srpskog Sandžaka

„...Islam kao država i muslimanska osobina državotvornosti je ono što Alah traži od svakoga od nas, onoliko koliko je ko u stanju i to je vrhunac kojem treba da streme svi muslimanski narodi i to je ono čega se plaše svi Alahovi neprijatelji...“ Efendija Sead Jasavić, Plav

Dok slušam izveštaj o poseti turskog predsednika Ibrahima Gula Srbiji i sve učestalije vesti o obnovi inicijative za uspostavljanje „partizanske“ autonomije u Raško-polimskoj oblasti, koju su Turci Osmanlije nazvali Novopazarskim sandžakom, prisećam se izveštaja Međunarodne krizne grupe (MKG) iz 2005. godine.

Međunarodna krizna grupa uputila je tada prekor Televiziji Beograd, zato što se prilikom čitanja vremenske prognoze ne pominje dovoljno Novi Pazar. Osim toga, reporteri su se suviše često javljali iz drevnog manastira Đurđevi stupovi na brdu iznad grada, umesto iz centra Pazara, a na prvi saobraćajni znak sa natpisom „Novi Pazar“, kaže dalje MKG, nailazi se tek 12 kilometara južno od Kraljeva...

Adeti i adepti Sandžaka

Razume se, kod ovih primedbi MKG prestaje svaka šala, kada je u pitanju Raško-polimska oblast.

Jedina prava veza glavnog muftije Muamera Zukorlića sa nerealizovanom idejom jugoslovenskih komunista da na području Raško-polimske oblasti ustanove regionalnu autonomiju, jeste njegova nadošla politička snaga i veština da ovu istorijsku poluokolnost prefabrikuje za namenu kojoj nikada nije služila.

Niti su partizani baštinili ideju islamskog Sandžaka, niti su islamske vođe sandžačkih Muslimana pozivale na oslobođenje Otadžbine i Raško-polimske oblasti od Nemaca. Naprotiv, ti ljudi su upravo kod nemačkih okupatora i Albanaca pronalazili čvrsto savezništvo, čiji je najužasniji vojnički izraz bila SS handžar divizija.

Teško da ćete ikoga u Srbiji danas razuveriti da ideja o autonomnom Sandžaku nije deo šire akcije za uspostavljanje „zelene transferzale“, koja bi trebalo da poveže BiH sa nezavisnim Kosovom. Ali, i da u ključnom momentu postane dobar adut u rukama evroatlantske zajednice, prilikom rešavanja konačne sudbine Republike Srpske.

Jer, skoro sve srpske političke slutnje, proglašavane za paranoju i opsednutost zaverama, doživele su ostvarenje. Ovome u prilog govori i pomenuti izvštaj MKG. U njemu se još tada srpskoj vladi imperativno sugerisalo da „prvo u Opštini Priboj“ što pre „obezbedi vladavinu prava“ i „stvaranje bezbednog okruženja“.

Više relevantnih međunarodnih izvora, pa i sama MKG, svedoče da su i SDA i Islamska zajednica glavnog muftije Muamera Zukorlića tokom devedesetih godina finansirani iz fondova tada najveće turske partije „Refah“, koja novac Zukorliću i tadašnjoj SDA svakako nije davala iz filantropskih pobuda.

Islamistička partija „Refah“ (blagostanje) 1995. godine postala je najveća partija u parlamentu Turske. Njen vođa, Nekmetin Erbakan, postao je turski premijer 1996. godine, upravo u vreme razlaza Zukorlića i Ugljanina kojje usledio zbog raspodele tog novca.

Zbog optužbi da je ugrozila sekularni poredak u Turskoj, partija je rasformirana 1998. godine, ali su njeni poslanici uspeli da formiraju novu islamističku Partiju vrline („Fazilet Partisi“). Godine 2001. i ona je zabranjena, a njeno modernije krilo, predvođeno Redžepom Tajipom Erdoganom, nastavilo je politički život kroz konzervativnu Partiju pravde i razvoja („Adalat ve Kalkinma Partisi“), koja je Tursku na Balkanu i Bliskom istoku za kratko vreme sasvim drugačije pozicionirala.

Prva nelogičnost Zukorlićeve ideje o autonomnom Sandžaku kao stoletnom snu obespravljenih Bošnjaka, leži u činjenici da su upravo Bošnjaci u Crnoj Gori na referendumu odigrali jednu od ključnih uloga u otcepljenju od Državne Zajednice Srbija i Crna Gora, razdvajajući međunarodno priznatom granicom regiju stare Raške na dva dela.

Zbog ove okolnosti, sarajevski zagovornici Zukorlićeve političke reciklaže, zamišljenu autonomiju nazvali su „prekograničnom pokrajinom“ uz ambiciju da njen koncept Briselu učine prihvatljivim i u skladu sa evropskim standardima.

Da bi to postigli, oni se upiru da u svoj projekat makar simbolično uključe i nekoga iz redova Srba ili Crnogoraca. Deklaracije EU o regionima, naime, praktično isključuju etničke i verske modele autonomija, što bi Sandžak u suštini bio.

Etničke autonomije kao modeline pominju se u nacrtu Evropske povelje o regionalnoj demokratiji iz 2008. godine, a nisu postojale ni u Evropskoj povelji o regionalnoj autonomiji iz 1985. godine. Osim toga, evropska pravila organizacije za statistiku (EVROSTAT) predviđaju da se regioni ustanovljavaju na teritorijama na kojima živi od 800.000 do tri miliona stanovnika, što sa Raško-polimskom oblašću ni približno nije slučaj.

Antiistorijski proces

Bošnjačka autonomija Sandžaka, Raško-polimsku oblast dislocirala bi u legalizovanu antiistoriju. Kada pažljivije pročitate tekstove najglasnijih bošnjačkih lidera, intelektualaca i duhovnika, možete da vidite čuda za koja ste mislili da su odavno ostala u istoriji.

Uzmimo za primer efendiju Seada Jasavića iz Plava. On u iscrpnim tekstovima, koje redovno objavljuje, tvrdi da je oslobođenje Srbije i Crne Gore od Turaka proces koji se u XIX i početkom XX veka odvijao po „srebreničkom principu“ iz 1995. godine, da je nad Bošnjacima u Raško-polimskoj oblasti izvršeno desetak genocida i da su Srbi Raško-polimsku oblast (Sandžak) 1912. godine okupirali, a ne oslobodili od turske vlasti.

Ali, u ovom slučaju ne radi se samo o tumačenju i vrednovanju istorije. Treba pročitati čitav set njegovih praktičnih uputstava za mlade Bošnjake i Bošnjakinje i shvatiti kakva bi ideološka podloga autonomnog Sandžaka u stvari mogla da bude. Evo nekoliko primera:

 „...Svedoci smo jedne nemile pojave i ružne stvari koja uzima maha, a to je udadba Muslimanki za nemuslimane. Ako je žensko spremno udati se za nevernika i nemuslimana, onda nam ona ukazuje da nije spoznala Alaha...“

Treba pročitati i njegovu belešku „Momak snova“ od 31. januara ove godine, koja je puna nekih sasvim novih evropskih standarda:

„...Čuvaj se telefonskih razgovora, jer se oni beleže kod Alaha, ali ih i ljudi – šejtani isto tako beleže i snimaju...“

„...Čuvaj se fotografisanja i slikavanja bilo koje vrste jer je to blizu haramu (grehu, prokletstvu), a ujedno je i opasno oružje koje vukovi u ljudskim likovima mogu upotrebiti protiv tebe...“

„...Čuvaj se pisanja pisama, jer i ona mogu biti jednim od oružja koje može biti upotrebljeno protiv tebe...“

Za kraj, treba pročitati i hodžino obraćanje svim Muslimanima u Sandžaku i šire, a ne samo mladim Muslimankama za čije je emocije posebno zabrinut.  

„...Islam kao država i muslimanska osobina državotvornosti je ono što Alah traži od svakoga od nas, onoliko koliko je ko u stanju i to je vrhunac kojem treba da streme svi muslimanski narodi i to je ono čega se plaše svi Alahovi neprijatelji...“

„...Dolazak Osmanlija i islama na prostore jugoistočne Evrope je druga milost po samo Evropu, kada lepota šehadeta i tevhida, te milozvuci ezana sa vitkih munara, uz mozaičnu kaldrmu i paru sa toplih kupatila i hamama stižu sve do Beča i krajnjih granica Grčke, Mađarske i Rumunije...“

„...Pravi islam jedne osobe, kao i jedne čitave islamske nacije, jeste onaj koji u sebi nosi i političko-državni angažman, jer ako odbijemo politiku od islama isto kao da smo da osvukli i na ledinu ostavili, i kao takav će više sličiti hrišćanskom svetonazoru nego li ičemu drugom...“

Muftija Zukorlić, razliku od svog kolege, hodže Jasavića, u svojim skupocenim džipovima i vrištećem luksuzu ne vidi ništa loše po sebe. On je državu izazvao, izazov je proključao i on sada treba samo da održava vatru.

Republika Srbija teško da ima novca kojim bi mogla da predupredi politički ekstremizam siromašnih u starom Rasu. Zato se u Raško-polimskoj oblasti ponovo pojavljuje Turska. Ona je spremna da izdvoji novac, ali ako Srbija pristane da se gro infrastrukturnih projekata, uključujući i budući auto-put, realizuje na Pešterskoj visoravni bliže Novom Pazaru i Sjenici.

S tom razlikom što MKG posle toga neće napisati da se prvi saobraćajni znaci za Novu Varoš, Prijepolje i Priboj pojavljuju tek na isključenjima s tog auto-puta.

(Glas Rusije)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner