Početna strana > Hronika > Bojan Tončić: Dražini istoričari i kopači
Hronika

Bojan Tončić: Dražini istoričari i kopači

PDF Štampa El. pošta
subota, 27. avgust 2011.

Državni tim mrtvozornika/ca iskopao je, prenose beogradski mediji, na Adi Ciganliji, u potrazi za zemnim ostacima nasilno upokojenog ratnog zlikovca Dragoljuba Mihailovića, čaure puščanih metaka, ukupno sedam komada, ali tu neproverenu vest treba uzeti uzeti sa krajnjom obazrivošću. Prethodna je komisija, naime, tvrdila da su zlikovčeve kosti otkopane već prvim zamasima državnog budaka, juna ove godine, na metar dubine, tik uz Draškovićevu krstaču i ružičnjak, a ispostavilo se da je reč o posmrtnim ostacima nečega što Draža nije. Posumnjlo se, sa dozom iščekivanja i nestrpljenja, da je reč o kostima mamuta, ali detaljni rezultati nisu saopšteni.

Budući da su metalni predmeti navodno izvađeni, i to na temeraturi po kojoj rade samo polugladni fizički radnici na građevinama i posvećene patriote, a fotografija nema, te da je komisija u međuvremenu ojačana sa samog državnog vrha, učešćem dražićevskog istoričara Bojana Dimitrijevića, brojača „stelt“ savezničkih letelica iz Drugog svetskog rata, Tadićevog savetnika vojnog, treba ispostaviti ozbiljnu sumnju u nekoliko stvari: a) da je neko, praćen veselim dobacivanjem i spominjanjem majke (ovim povodom već su pomenuti nesvesni biciklisti), nešto po Adi kopao za državni račun; b) da je neko nešto iskopao; c) da je reč o metalnim predmetima; d) ukoliko je lovina od metala, da su to čaure, a ne neopaljeni meci iz brzometki (ovo zbog vojnog eksperta Bokija), mertečki ekseri, tesarske kajle, „pikado“ strelice...

U svakom slučaju, došlo se do biblijskih sedam lakih komada, recimo čaura, što, uz komandantovo čokanjče/unuče - nema osnovanih sumnji čemu je bio namenjen taj artefakt, pronađen bez Bokija - i nije rezultat za potcenjivanje. Krečana iz oznaških priča, u kojoj su, navodno, skončali i ostali iz Mihailovićeve grupe likvidiranih koljača i kolaboracionista (Juden frei upravnik Beograda Dragomir Dragi Jovanović, komandant Srpskog dobrovoljačkog korpusa Kosta Mušicki, Boško Pavlović, ministri u Vladi Milana Nedića, Đura Dokić, Velibor Jonić i Tanasije Dinić, kao i četnici kapetan Miloš Glišić i Radoslav Radić) nije na vidiku, piše „Blic“ koji je, kao i „Politika“ na početku iskopavanja imao svog pijuk - manipulatora na licu mesta.

Saopšteno je da je forenzički tim identifikovao „mesto koje može biti jama gde je bačeno telo“, u šta niko nije ni sumnjao, pun je Beograd takvih mesta, pogotovu posle nekog kopanja. Zvanično je najavljeno da će metalni predmeti na ispitivanje kod balističara, a ostali espap kod naučnika drugih struka.

Savetnički iskusno, Boki tvrdi za „Blic“ da u arhivama nije pronađen nijedan dokument o pogubljenju ovih zlikovaca, kao ni najodlikovanijeg srbijanskog oficira, i izriče zdravu sumnju „da su ih tada uzeli visoki rukovodioci Komunističke partije i Ministarstva unutrašanjih poslova“. Podseća i da je ekipa do navodnog mesta pogubljenja Mihailovića utvrdila ukrštajući različita svedočenja.

Na stranu budak - budalasanja po Adi o državnom trošku, Tadićev demokratski savetnik za vojna pitanja proriče, a to ne treba potcenjivati, da će krvnik biti brzijeh dana rehabilitovan i da postoje dokazi o tome da je suđenje zlikovcu bilo lažirano. U ofanzivi su, tim povodom, jedino vremešni antifašisti čije se šanse iz dana u dan smanjuju.

Uostalom, zar nije onaj kreten, takođe o državnom trošku, rekao da posle toliko godina nema svrhe ispitivati ratne zločine.

(E-novine)