I treba da placamo Kosovski dug, jer je to NAS dug i niciji drugi. Hteli su razni Djelici i Dinkici da se odreknu tog duga, posto im je Veliki Brat tako naredio. Nije proslo, a sta ce biti u buducnosti ostace da se vidi.
Sto pre ova vlast ode, to je veca sansa da se borba za povratak Kosova u pravni sastav Srbije nastavi.
Preporuke:
0
0
2
subota, 25 decembar 2010 20:40
mica
Ovo [to pi[ete gospodine Piroćanac objavljeno je 1982 godine u tadašnjem listu STUDENT (LIST studenata BU-A gde je jedan od profesora Beogradskog Rudarsko -geološkog fakulteta objavio zalihe(Postoje tzv.A","B" iC" rezerve) uglja, cinka ,olova,kadmijuma(Koristi se unuklernim elektranama ,stara Jugoslavija je po dostupnim podacima prizvodila oko 1oo t. godišnje sedamdasetih godina), srebra,zlata, nikla i drugih metala i da je po tadašnjim svetskim berzanskim cenama rudno bogatstvo te 1982 god. iznosilo oko 2oo0 . milijardi dolara .KOliko to sada vredi neka nam kažu profesori pomenutog fakulteta.Jedno što Albanci misle da će oni biti gazde a da će rudari biti Amerikanci,Englezi, Nemci i drugi TZV. "PRIJATELJI KOSOVSKE NEZAVISNOSTI" - BIĆE S L U G E.
Preporuke:
0
0
3
nedelja, 26 decembar 2010 00:01
Svetislav Kostić
Jasno! Zapadne sile zauzele su 1999. položaje da bi eksploatisale obilate mineralne rezerve na KiM, u koje se ubrajaju znatne naslage olova, cinka, kaldijuma, srbra i zlata (Zlatni ćup). Za Kosmet se takođe procjenjuje da sadrži oko 17 milijardi tona uglja.
Ali to sve predstavlja samo "sitniš" u proračunima zapadnih vlada i tamošnjih koncerna. Trenutne materijalne koristi koje se daju opljačkati sa Kosmeta su sićušne prema mnogo većem potencijalu za obogaćivanjima koja mame i dozivaju u regionima još istočnije, gdje su SAD i zemlje Natoa razvile ogromne interese poslednjih godina.
Nevjerovatno je da se tako malo pažnje posvjećuje povezanosti između insistiranja Zapada na otcepljenju KIM od Srbije sa svjetskim strateškim ambicijama SAD i Nato sila. Zbog toga ne treba nikoga ni malo da čudi napr. tvrd stav francuske, ranije tradicionalne saveznice Srbije. A nekoliko desetina spašenih američkih pilota u 2. Svjetskom ratu nisu današnjim SAD vredne odricanja od jednog Kosmeta bogatog resursima.
Pri svemu se mora imati na umu i to, da je raspad SSSR stvorio jednu prazninu moći u Istočnoj Evropi, koja je u međuvremenu od Natoa "popunjena", i u Centralnoj Aziji, oko koje se još koplja lome sa jednom poslednjih godina ojačanom Rusijom. Na Baklanu u sadašnjoj završnoj fazi sa pitanjem statusa KIM odvija se surova diplomatska borba za neometan pristup evroazijskom regionu u cilju kontrole njegovim sirovinama, ali i jeftinom radnom snagom iz Bugarske i Rumunije, što je več postignuto.
I to je jedan od razloga zbog čega Evropskoj uniji nisu potrebni prilivi novih kontingenata radne snage iz Srbije, jer ni Briselu nije promaklo da je Srbija čak za vreme sankcija u 90-tim godinama u agrarnim područjima zapošljavala na desetine hiljada "gastarbajtera" iz još siromašnijih zemalja, Bugarske i Rumunije. A to je ta šansa za Srbiju da se svojim vlastitim ljudskim rezervoarom postavi na svoje noge. Srbiji bi u EU bile samo vezane ruke u u ekonomskom i političkom razvoju. Panjali druzi?
.jpg)
Sto pre ova vlast ode, to je veca sansa da se borba za povratak Kosova u pravni sastav Srbije nastavi.
Ali to sve predstavlja samo "sitniš" u proračunima zapadnih vlada i tamošnjih koncerna. Trenutne materijalne koristi koje se daju opljačkati sa Kosmeta su sićušne prema mnogo većem potencijalu za obogaćivanjima koja mame i dozivaju u regionima još istočnije, gdje su SAD i zemlje Natoa razvile ogromne interese poslednjih godina.
Nevjerovatno je da se tako malo pažnje posvjećuje povezanosti između insistiranja Zapada na otcepljenju KIM od Srbije sa svjetskim strateškim ambicijama SAD i Nato sila. Zbog toga ne treba nikoga ni malo da čudi napr. tvrd stav francuske, ranije tradicionalne saveznice Srbije. A nekoliko desetina spašenih američkih pilota u 2. Svjetskom ratu nisu današnjim SAD vredne odricanja od jednog Kosmeta bogatog resursima.
Pri svemu se mora imati na umu i to, da je raspad SSSR stvorio jednu prazninu moći u Istočnoj Evropi, koja je u međuvremenu od Natoa "popunjena", i u Centralnoj Aziji, oko koje se još koplja lome sa jednom poslednjih godina ojačanom Rusijom. Na Baklanu u sadašnjoj završnoj fazi sa pitanjem statusa KIM odvija se surova diplomatska borba za neometan pristup evroazijskom regionu u cilju kontrole njegovim sirovinama, ali i jeftinom radnom snagom iz Bugarske i Rumunije, što je več postignuto.
I to je jedan od razloga zbog čega Evropskoj uniji nisu potrebni prilivi novih kontingenata radne snage iz Srbije, jer ni Briselu nije promaklo da je Srbija čak za vreme sankcija u 90-tim godinama u agrarnim područjima zapošljavala na desetine hiljada "gastarbajtera" iz još siromašnijih zemalja, Bugarske i Rumunije. A to je ta šansa za Srbiju da se svojim vlastitim ljudskim rezervoarom postavi na svoje noge. Srbiji bi u EU bile samo vezane ruke u u ekonomskom i političkom razvoju. Panjali druzi?