"Макар звучало патетично, нека буде речено и ово: у стратегију опстанка, наоко скромну алтернативу, мора много да се уложи – и труда и ума – док успешности можемо да се учимо од наших спортиста. Опстају они који нису поражени изнутра. Опстају они који су веома свесни реалности али нису изгубили идентитет. Опстају они који нису пристали на самопоништење и инфериорност, на менталитет губитника."
Изврстан текст.Додала бих још мало оптимизма. Можда као и на све друго у животу, можемо и на садашњу ситуацију да гледамо позитивно. Можда ћемо препознати вредност у људима који нас окружују. Велику пожртвованост, оданост родитеља, солидарност пријатеља, вредноћу и амбицију наше деце. Мислим у ствари да је потребно да преиспитамо своје приоритете.
Препоруке:
0
0
2
среда, 15 децембар 2010 15:42
Јасна Симоновић
Користан чланак за закаснеле...
За незакаснеле, међу којима се налазим, а који су увек радили разумно и били свесни реалности кроз научни, професионални, етички итд приступ, користи понека реченица, као на пр.
"Политика великих, давно је приметио Црњански (Embahade) у суштинским усмерењима не мења се стотинама година. То треба увек имати на уму."...
То ме подсети на јучерашње путешествије по Београду...Још увек нигде имена улица, нигде бројева (просто ми дошло да отворим мапу Лондона да погледам где сам!)...
Па како уопште да они који још нису стигли нађу прави пут до глобалне стратегије ако су им параметри за препознавање тог пута само "харизма" Бориса Тадића и "кинеска четврт" Вука Јеремића!?
Најбоље је стрести самоуправљање лагано (без пакости што је неко прогледао пре вас)...Баш као кад човек отресе лепи бели снег који тренутно пада у Београду...Оут!
Препоруке:
0
0
3
среда, 15 децембар 2010 15:47
Драган Илић
Е па неће моћи! Тако мислим и надам се и пола Србије, ако је бар пола и то је довољно. Одличан је текст, али се опет надам да су описана техника и латинско мудровање vae victis тешко примењиви на Србе. Зато је то њима изазов, а нама наше најлакше инаћење. Зато би их требало доводити до лудила. Мислим на оне споља и ове другосрбијанце. Али шта да се ради, свако ради свој посао. Биће занимљиво следеће године. Срећно!
Препоруке:
0
0
4
среда, 15 децембар 2010 16:32
Danski Srbin
Ovo sto ste, g.Ignjatovic, ovako jasno napisali trebalo bi da bude stivo za sve gradjane Srbije.
Ja sve to gledam sa strane, zivim u Danskoj, i mozda je to razlog da mi je sve ovo o cemu Vi pisete kristalno jasno.
Nama, svim gradjanima Srbije, potrebno je sagledavanjer grube stvarnosti da je, nazalost,Srbija zemlja na rubu serije propasti ( ekonomska,politicka,demografska,ekoloska i da ne nabrajam dalje), na rubu totalne propasti.
Od strane vlasti je narod zaludjen jos u vreme socijalizma. Nova tzv. demokratska vlast je preuzela taj zaludjeni narod, i umesto "med i mleko" komunistickog drustva, obecali "med i mleko" EU clanstva. Ove dve zvake imaju zajednicko to, sto i jedna i druga obecavaju to za neku neodredjenu buducnost.
Sadasnjost je teska i u njoj uglavnom dobro zivi vladajuci estabilisment. Vreme prolazi, oni se smenjuju a narodu vreme ode uludo.
E, tu dolazimo do jednog detalja, koji se ne moza preskociti: kakav smo mi to narod, koji dozvoljava da mu se ovo radi, sto se radi?
Da li smo mi genetski osteceni, pored svega ovoga, pa pristajemo na ova ponizenja bez roptanja ili cinjenja neceg radikalnog.
Ponosan sam na sebe i sve tzv."gastarbajtere", kako nas jos uvek zavidni zovu, sto kad nismo nista mogli uciniti za drustvo (to drustvo je na neki nacin bilo u vecini), ucinili smo za sebe i svoje familije. Taj nam potez i uspeh nikad nije oprosten.
Situaciju treba sagledati, jer samo ako shvatis da si nista, imas mogucnost da postanes nesto.
Neko bi to na sirokom planu trebao da vodi, ali mi to nikada necemo postici, ako nastavimo da glasanjem na vlast dovodimo one koji nas, iz ko zna kojih razloga, vode u propast.
Narod cine milioni jedinki, rezultanta moralno,ekonomsko,politicko,demografskog .....kretanja bice pozitivna ako, pre svega, poradima na sebi.
Za opstu nesrecu nisu samo drugi krivi, vec si i ti ucesnik u razlozima, svojim pristajanjem na bedu i ponizenja, a posebno glasanjem po inerciji i iz inata.
Inat je simptom gluposti.
Препоруке:
0
0
5
среда, 15 децембар 2010 17:31
@@
Статус поражене земље нам наметнуле силе победнице-каже Аутор.Па неће баш тако бити:
"Smatrao sam kao svoju dužnost da upozorim građane naše zemlje na posledice aktivnosti koje finansiraju i podržavaju vlade zemalja NATO alijanse. Građani mogu da mi veruju i ne moraju da mi veruju. Moja je želja da se u moja upozorenja ne uvere kasno, da se ne uvere tek onda kada bude teško da se isprave greške koje su građani u svojoj naivnosti, površnosti ili zabludi sami učinili. Pa će se te greške teško otklanjati, a neke možda neće nikada da se otklone."(СМ 2000 те)-сами смо их довели!
Препоруке:
0
0
6
среда, 15 децембар 2010 18:30
Daniel M.
Jednom recju Maestralno!
Препоруке:
0
0
7
среда, 15 децембар 2010 18:37
први корак
ка први корак предлажен да се реч "реалност" замени домаћом - СТВАРНОСТ !!!
Јер "мале" ствари, чине ВЕЛИКЕ !!!
Препоруке:
0
0
8
среда, 15 децембар 2010 19:48
Jasna
To samo kod Srba ima da pomazu "silama pobednicama" da nas pobede,ili da nas poraze , kako ko vise voli.Sad se mnogi kaju ,da ne kazem vecina se kaje ,ustvari ne samo da se kaje ,nego ogorceni su sto nas "sile pobednice" prevaspitavaju,sto nas "prosvetljuju" ,sto nas "modernizuju",sto stalno neke zahteve,uslove,da ne kazem ucene pred nas stavljaju.
Препоруке:
0
0
9
среда, 15 децембар 2010 23:41
Станимир Трифуновић, раније ПЕТИ ЕЛЕМЕНТ
Ова искрени став индицира да је на помолу "побуна елите", односно да још има критички орјентисаних интелектуалаца који ће спречити оно што је Жилијен Бенда назвао "Издајом интелектуалаца".
Такође, УКС, на чијем је челу Срба Игњатовић, посредно, на овај начин, улази у процес критике режима и стварања свеобухватне атмосфере за његову смену.
Препоруке:
0
0
10
среда, 15 децембар 2010 23:44
Биљана Николић
Србија је претрпана изговорима и прогнозама да јој је пропаст неминовна. За једне ако НЕ уђе у ЕУ, за друге јер је склонила Милошевића, за треће ако уђе у ЕУ, за четврте јер су сви политичари исти, за пете јер нема на видику правог вође.... И право је утркивање у доказивању од чега ћемо пропасти. Више уопште не разговарамо о могућности неког, било каквог опоравка.
Не затежи превише да им не буде много горе - мале су шансе али можда се пробуде....
Седи, ћути, трпи, да не буде још горе...
Седим, ћутим, трпим и пребацујем јер сад имам доказ да сам био у праву...
Што ја да се буним, нек се буне они којима је горе него мени...
Препоруке:
0
0
11
среда, 15 децембар 2010 23:55
posmatrac
Ne vidim više komentara da su nam za sve drugi krivi,Vatikan,Zapad,slovenci ,hrvati,muslimani,albanci,crnogorci i svi svi su bre protiv nas ....Svi su bre neprijatelji samo smo mi dobri. Onakav sam kakvim me drugi vide a ne onakav kakvim sebe vidim !
Препоруке:
0
0
12
четвртак, 16 децембар 2010 03:19
Senka Young
Odlican tekst, Gosp. Ignjatovicu.
Препоруке:
0
0
13
четвртак, 16 децембар 2010 05:42
Сто Тона
Неће бити, али кога је још брига? Па имате сви ви ваше бенефите..
Препоруке:
0
0
14
четвртак, 16 децембар 2010 10:07
Jasna Simonović
Biljana Nikolić...Tačan opis sirotinjskog mentaliteta o kome sam više puta pisala i koji je ogubniji od siromaštva...
Danski Srbin, pošto ne živite ovde, niam shvatila da li mislit da su ljudi odavde "pakosni" što su gastarbajteri uspeli...Mislim da to nije tačno, naprotiv mi uglavnom poštujemo takve ljude i odavno ih nazivamo "dijaspora"...
Nažalost termin gastarbeiter je nastao u nemačkom jeziku i on do danas duva vetar u leđa ljudima koji npr. ne znaju nemački, koji su tkz romsko-jugoslovenske ili srpske (prema "ratno-huškaškoj" potrebi), šiptarsko-jugoslovenske ili srpske (prema političkoj potrebi) nacionalnosti, a koji stavlja lingvističku prečagu na potrebu ljudi da budu domaći gde god da žive...
Pa se tako slažem sa vama i pozivam nemačke lingviste da ovaj termin stave kao arhaični u nemačkom jeziku...
Vaši su komentari više nego korisni, kao da od onog "biti il' ne biti" vi nama iz Danske nesebično šaljete "biti"...Takk skal du ha!
Препоруке:
0
0
15
четвртак, 16 децембар 2010 11:48
б.с.
Проучавајући историју нашег народа, Запад је, за потребе специјалног рата против Срба увео "подстицај јаничарења". Значи они знају која је наша веома болна тачка и доследно је негују, да не кажем одгајају своје јаничаре. У наредних 20 година биће тешко, а после, ће'видимо!
Препоруке:
0
0
16
четвртак, 16 децембар 2010 12:49
Јасна Симоновић
први корак ...
Прихватам ваш први корак...паметан предлог...од сада СТВАРНОСТ!
(што не значи да реалност не треба да уђе у синониме...синоними су богатство језика! Јер кад нек страацнеразуме стварност, ту је реаност да одигра пријатељску улогу...
Стварно тако мислим...све најбоље...
Препоруке:
0
0
17
петак, 17 децембар 2010 19:20
tacit
Negativna selekcija je pogubna a ona je kao takva plod naše istorije od Turaka do današnjih dana.Sve što je iole vredno položeno je u temelj Srbije.Dugo smo odolevali na snazi srpskog seljaka velikom natalitetu i poljuprivrednoj proizvodnji koji su bili glavni basen za popunu ekonomskih i svih drugih gubitaka.Seljaci odavno nisu ono što su bili a nije ni Srbija.Trenutna rašomonijada i maskarada u društvu ne vodi ka ozdravljenju ali izlaza ima gledajte RTS i ostale medije.
Изврстан текст.Додала бих још мало оптимизма. Можда као и на све друго у животу, можемо и на садашњу ситуацију да гледамо позитивно. Можда ћемо препознати вредност у људима који нас окружују. Велику пожртвованост, оданост родитеља, солидарност пријатеља, вредноћу и амбицију наше деце. Мислим у ствари да је потребно да преиспитамо своје приоритете.
За незакаснеле, међу којима се налазим, а који су увек радили разумно и били свесни реалности кроз научни, професионални, етички итд приступ, користи понека реченица, као на пр.
"Политика великих, давно је приметио Црњански (Embahade) у суштинским усмерењима не мења се стотинама година. То треба увек имати на уму."...
То ме подсети на јучерашње путешествије по Београду...Још увек нигде имена улица, нигде бројева (просто ми дошло да отворим мапу Лондона да погледам где сам!)...
Па како уопште да они који још нису стигли нађу прави пут до глобалне стратегије ако су им параметри за препознавање тог пута само "харизма" Бориса Тадића и "кинеска четврт" Вука Јеремића!?
Најбоље је стрести самоуправљање лагано (без пакости што је неко прогледао пре вас)...Баш као кад човек отресе лепи бели снег који тренутно пада у Београду...Оут!
Ja sve to gledam sa strane, zivim u Danskoj, i mozda je to razlog da mi je sve ovo o cemu Vi pisete kristalno jasno.
Nama, svim gradjanima Srbije, potrebno je sagledavanjer grube stvarnosti da je, nazalost,Srbija zemlja na rubu serije propasti ( ekonomska,politicka,demografska,ekoloska i da ne nabrajam dalje), na rubu totalne propasti.
Od strane vlasti je narod zaludjen jos u vreme socijalizma. Nova tzv. demokratska vlast je preuzela taj zaludjeni narod, i umesto "med i mleko" komunistickog drustva, obecali "med i mleko" EU clanstva. Ove dve zvake imaju zajednicko to, sto i jedna i druga obecavaju to za neku neodredjenu buducnost.
Sadasnjost je teska i u njoj uglavnom dobro zivi vladajuci estabilisment. Vreme prolazi, oni se smenjuju a narodu vreme ode uludo.
E, tu dolazimo do jednog detalja, koji se ne moza preskociti: kakav smo mi to narod, koji dozvoljava da mu se ovo radi, sto se radi?
Da li smo mi genetski osteceni, pored svega ovoga, pa pristajemo na ova ponizenja bez roptanja ili cinjenja neceg radikalnog.
Ponosan sam na sebe i sve tzv."gastarbajtere", kako nas jos uvek zavidni zovu, sto kad nismo nista mogli uciniti za drustvo (to drustvo je na neki nacin bilo u vecini), ucinili smo za sebe i svoje familije. Taj nam potez i uspeh nikad nije oprosten.
Situaciju treba sagledati, jer samo ako shvatis da si nista, imas mogucnost da postanes nesto.
Neko bi to na sirokom planu trebao da vodi, ali mi to nikada necemo postici, ako nastavimo da glasanjem na vlast dovodimo one koji nas, iz ko zna kojih razloga, vode u propast.
Narod cine milioni jedinki, rezultanta moralno,ekonomsko,politicko,demografskog .....kretanja bice pozitivna ako, pre svega, poradima na sebi.
Za opstu nesrecu nisu samo drugi krivi, vec si i ti ucesnik u razlozima, svojim pristajanjem na bedu i ponizenja, a posebno glasanjem po inerciji i iz inata.
Inat je simptom gluposti.
"Smatrao sam kao svoju dužnost da upozorim građane naše zemlje na posledice aktivnosti koje finansiraju i podržavaju vlade zemalja NATO alijanse. Građani mogu da mi veruju i ne moraju da mi veruju. Moja je želja da se u moja upozorenja ne uvere kasno, da se ne uvere tek onda kada bude teško da se isprave greške koje su građani u svojoj naivnosti, površnosti ili zabludi sami učinili. Pa će se te greške teško otklanjati, a neke možda neće nikada da se otklone."(СМ 2000 те)-сами смо их довели!
Јер "мале" ствари, чине ВЕЛИКЕ !!!
Такође, УКС, на чијем је челу Срба Игњатовић, посредно, на овај начин, улази у процес критике режима и стварања свеобухватне атмосфере за његову смену.
Не затежи превише да им не буде много горе - мале су шансе али можда се пробуде....
Седи, ћути, трпи, да не буде још горе...
Седим, ћутим, трпим и пребацујем јер сад имам доказ да сам био у праву...
Што ја да се буним, нек се буне они којима је горе него мени...
Danski Srbin, pošto ne živite ovde, niam shvatila da li mislit da su ljudi odavde "pakosni" što su gastarbajteri uspeli...Mislim da to nije tačno, naprotiv mi uglavnom poštujemo takve ljude i odavno ih nazivamo "dijaspora"...
Nažalost termin gastarbeiter je nastao u nemačkom jeziku i on do danas duva vetar u leđa ljudima koji npr. ne znaju nemački, koji su tkz romsko-jugoslovenske ili srpske (prema "ratno-huškaškoj" potrebi), šiptarsko-jugoslovenske ili srpske (prema političkoj potrebi) nacionalnosti, a koji stavlja lingvističku prečagu na potrebu ljudi da budu domaći gde god da žive...
Pa se tako slažem sa vama i pozivam nemačke lingviste da ovaj termin stave kao arhaični u nemačkom jeziku...
Vaši su komentari više nego korisni, kao da od onog "biti il' ne biti" vi nama iz Danske nesebično šaljete "biti"...Takk skal du ha!
Прихватам ваш први корак...паметан предлог...од сада СТВАРНОСТ!
(што не значи да реалност не треба да уђе у синониме...синоними су богатство језика! Јер кад нек страацнеразуме стварност, ту је реаност да одигра пријатељску улогу...
Стварно тако мислим...све најбоље...